Iako se o meteoritima često govori te se ti kruti grumeni izvanzemaljskog materijala mogu pronaći posvuda na Zemlji, oni su u cijeloj povijesti pogodili samo jednu ženu - Ann Hodges.
Bilo je to 30. studenog 1954., kad se Ann Hodges iz Sylacaugea odlučila odmoriti i odrijemati na kauču u svom dnevnom boravku. Probudila se, uplašena, kad se odjednom kao niotkuda stvorio 3,8 kilograma težak svemirski kamen koji ju je udario. Neobičan predmet veličine lopte probio je strop kuće, odbio se od radija na ormariću te sletio na Annino bedro.
Kao podsjetnik joj je ostala velika tamna masnica i brojna pitanja.
Svjedoci iz Sylacauge su izjavili kako su vidjeli sam pad meteorita, neki su opisali crvenkasto svjetlo koje ga je pratilo s tragom dima iza njega. Drugi su pak opisali "vatrenu kuglu", no što god su vidjeli - zainteresiralo ih je.
Ubrzo su se znatiželjni mještani okupili oko kuće Hodgesovih, bez pitanja ulazeći ( s kozmičkom slučajnosti da se preko puta same kuće nalazilo drive-in kino s nazivom Komet) kako bi otkrili što se točno dogodilo. Dok je stigao kući, Annin suprug Eugene se morao probijati kroz rulju da bi došao do svoje žene.
Iako su neki nagađali da je predmet koji je pogodio Ann dio otpao sa zrakoplova ili nečeg zlokobnijeg sovjetskog porijekla, geolozi su ubrzo potvrdili kako je tajanstveni kamen doista meteorit.
Bitka za skrbništvo
Uskoro je započela prava pravcata bitka za skrbništvo nad metoritom - Anne je tvrdila kako je njezin jer je pao kroz njenu kuću i na nju, ne iz puke slučajnosti već zato što je "Bog to tako odredio". Gospođa Birdie Guy, pravna vlasnica kuće koja ju je iznajmljivala Hodgesovima je smatrala kako meteorit treba biti njen.
Iako je zakon bio na strani stanodavke, javnost se nije s time slagala već su navijali za to da se kamen vrati Anne. Javno mnijenje je izvršilo pritisak te je Birdie pristala na sudsku nagodbu, uzimajući samo 500 ponuđenih dolara.
Nakon tužbe su Hodgesovi bili uvjereni kako će dobiti velik novac za meteorit, ako od nikog drugog, onda od muzeja. Budući da su odbijali ponude odmah nakon incidenta, a potrošili velik novac na pravnu bitku oko vlasništva, cijela je priča pa i sam meteorit postao stara vijest.
Ponude su presušile, a Hodgesovi su ga, ironično, prije donacije muzeju koristili kao iznimno čvrst podmetač za vrata.
Uništio joj život
Bez svog meteorita, Ann je osjećala svojevrsnu prazninu. Bila je samo prosječna žena i kućanica iz malog mjesta dok se nije našla u središtu svjetske pozornosti upravo zahvaljujući teškom kamenu. Nakon što je isteklo njenih 15 minuta slave, stvari su pošle po zlu.
Postala je depresivna, sve češće u sukobu s mužem te je doživjela živčani slom. Par se rastao 1964., a prema Eugenu ona se "nikad nije oporavila od meteoritskog ludila". Umrla je sama i nesretna 1972. u dobi od samo 52 godine uslijed komplikacija s jetrom.
Netko se ipak okoristio
Na veliko iznenađenje, nekom je cijeli događaj i medijska pažnja ipak dobro došla. Riječ je o susjedu Hodgesa, farmeru Juliusu McKinleyu, koji je pronašao još jedan dio otpalog meteorita na tlu. Iako je bio upola manji od komada koji je pao na Ann, on je odmah znao kako će imati vrijednost.
McKinley, koji je bio 50-godišnji Afroamerikanac u Alabami, pronašao je dobrog odvjetnika koji mu je odmah pomogao ispregovarati dobru cijenu za kamen te ga je za velike novce prodao Institutu Smithsonian.
Pogledajte video:
