U Poljskoj, početkom 1942. godine Johann Grüner sjeo je za stol i naručio pivo u tada popularnom restoranu (baru) - njemačkoj kući. Kao i većina njegovih kolega po uniformi, uživao je u privilegijama moći i uživao u dnevnom odmoru u omiljenom restoranu. Upravo to je htio napraviti i pijani gestapovac koji je s ulaznih vrata Grüneru bacio u glavu podmetač s brojem 1.000. On je naime u restoran došao proslaviti svoje 1.000 ubojstvo Židova.
Iako se može činiti kako je ovo bio izolirani incident, zapravo je pijanih trenutaka slavlja u 'njemačkim kućama' bilo puno i često. Opijanje je bio tipičan način slavlja zloglasnih pripadnika SS-a. Njima je tako npr. kremiranje 800 leševa Židova poslužilo kao pravi trenutak za otvaranje bačve piva koje su ispijali u velikim količinama dok se se grijali na vatri.
Uloga alkohola u nacističkom genocidu nad europskim Židovima mogla bi biti jako važna. Mnoge studije potvrdile su vezu alkohola i ubojstva ali i seksualnog nasilja, no još nije posve istražena veza alkohola i masovnih ubojstava. Među nacistima alkohol je tako imao nekoliko uloga: služio je kao nagrada nakon ubojstva, bio je dobar poticaj za izvršavanje ubojstva i korišten je kao mehanizam nošenja s ubojstvom.
Prije gotovo dva desetljeća otac Patrick Desbois koristio je 'balistička istraživanja' kako bi pronašao lokacije koje su SS-ovci koristili za masovna ubojstva Židova u Ukrajini. Usprkos vjerovanjima većine otkrio je kako su lokacije za masovna ubojstva bile 'usred grada, na mjestima koja svi mogu vidjeti'. Uz velike količina alkohola i pred očima svih.
Takvih trenutaka sjeća se i Hanna Senikova koja je bila svjedokom masovne egzekucije u svom gradu Romanivka. Prisjetila se i kako je njezina teta morala kuhati nacistima.
"Izmjenjivali su se za stolom. Dok su jedni jeli i pili drugi su ubijali Židove. Bili su pijani, pjevali su cijelo vrijeme i pucali u isto vrijeme", rekla je Hanna.
Sličnih primjera ima mnogo. Wilhelm Westerheide, nacistički komesar u Ukrajini, sudjelovao je u dvotjednom masakru u kojem je, kako se procjenjuje, ubijeno 15.000 Židova. On i njegovi kolege provodili su ove maskare uz muziku, velike količine alkohola i mesa.
Odredi smrti svoja su stravična ubojstva slavili nad leševima onih koje su ubili, no njihovo slavlje nastavljalo se u barovima diljem grada gdje su se slavile nacističke ideje, smrt i nasilje. Takvih trenutaka sjeća se i tada 17-godišnja Marianna Kazmierczak.
Sjeća se pripadnika SS-a koji su pijani dolazili u restoran u kojem je radila kako bi se hvalili pokoljem kojeg su napravili. Alkohol i pjesma bili su pravi ritualni običaji slavljenja nacista i služili su kao mehanizmi zbližavanja muškaraca. Zajedničko slavlje omogućavalo im je i da se povežu ali i da se lakše nose s ubojstvima.
Sličnih primjera bilo je na području cijele istočne Europe i tijekom cijelog 2. svjetskog rata. Nakon što su se prebacili u Varšavu, u siječnju 1942. godine, pripadnici policijskog bataljuna 61 otvorili su bar izvan židovskog geta.
Krochmalna bar, kako su ga zvali, bilo je mjesto gdje su se nacisti hvalili brojem Židova koje su ubili i ispijali velike količine alkohola. Odmarali su se i od svog 'napornog radnog dana' ubijanja. Znali su gotovo uvijek broj Židova koje su ubili i hvalili se time. Članovi ovog bataljuna koristili su vrata bara kao mjesto na kojem su označavali koliko Židova su ubili. Broj je iz dana u dan bio sve veći.
Povezanost alkohola, grozota i rituala slavlja nije samo vezan uz naciste. Bilo je takvih primjera i kod drugih naroda i genocida, između ostalog i u Ruandi. Ono što im je zajedničko svima je opijenost alkoholom, ali i ubojstvima samima.
