Nijemci su od 1. siječnja 2002. i službeno prešli na euro. Međutim, 13 godina kasnije u mnogim se prodavaonicama i dalje može plaćati njemačkim markama. Nekadašnja valuta, simbol poslijeratnog ekonomskog procvata države, kako joj tepaju mnogi građani, itekako je još živa. Za razliku od talijanske lire, ili francuskog franka, koji više ne vrijede ništa i mogu se naći samo u privatnim zbirkama kolekcionara, njemačka marka nikad nije imala, ili dobila rok do kojeg vrijedi.
I dandanas svatko može doći sa starom valutom u državne banke i zamijeniti je prema tečaju 1,96 maraka za euro. I upravo je to razlog zašto mnoge prodavaonice, velike i male, primaju marke, a potom ih same razmjenjuju u bankama, te na tečaju zarađuju solidan novac. Njemačke banke procjenjuju da je u optjecaju ostalo oko 13 milijardi maraka, što je u protuvrijednosti od 6,5 milijardi eura. Nijemci kažu da im se jako sviđa marka, izgled i osjećaj u ruci, te što se na novčanicama nalaze važne povijesne osobe njihove zemlje, poput braće Grimm, koji su krasili, odnosno još krase apoen od 1000 maraka.
Nijemci su jako vezani uz bivšu valutu, koja je u optjecaj ušla 1948. godine. Pojavila se i prije zastave Zapadne Njemačke, prije himne i prije Ustava. I stoga i nije čudno da se u jednom istraživanju više od 50 posto Nijemaca izjasnilo za povratak marke. Lanac odjeće C&A mjesečno u blagajne spremi i do 150.000 njemačkih maraka, a ta je tvrtka marke počela ponovo primati još 2003. kad su shvatili da ljudi imaju još milijarde u markama.
Čak 90 posto javnih telefonskih govornica u Njemačkoj primaju kovanice nekadašnje valute. Vlasnici brojnih dućana rekli su da im je posao procvjetao nakon što su počeli primati staru valutu. Građani ih pronalaze u starim kaputima, ladicama, knjigama, kutijama za cipele, čak i madracima. I kad ih pronađu, rado odlaze u prodavaonice gdje ih onda i potroše.
