Novi lijek, osmišljen i nastao samo za liječenje jednog pacijenta, pomaknuo je granice personalizirane medicine i potaknuo brojna etička pitanja. Tretman opisan u New England Journal of Medicine prvi je svoje vrste - individualno prilagođen liječenju genetskih bolesti. Zove se milasen i dobio je ime po jedinoj pacijentici koja će ga ikad primiti - Mili Makovec, koja s majkom Juliom Vitarello živi u američkom Coloradu.
Mila je 5. studenog došla na ovaj svijet ružičasta i savršeno zdrava. Bio je to najbolji dan u našem životu. Dojila je do druge godine, spavala kao klada, jela kao šampion i susretala se sa svakim novim izazovom poput svih svojih vršnjaka. Hodala je s godinom dana, a progovorila je s 18 mjeseci i od tada nije zašutjela.
Pričali smo joj priče o čarobnim vilama, životinjama koje govore i raznim čudima, a svaku bi priču sama završavala s nevjerojatnim uzbuđenjem. Nije bilo snijega koji je predubok da bi u njega ušla, niti jedne trave preguste da ne bi njome bosa protrčala. Došla je na ovaj svijet kao snažna i odrasla je u hihotavu djevojčicu punu energije.
Tada su se stvari promijenile.
S tri godine smo primijetili kako zapinje na nekim riječima, ali i da joj se jedna noga okreće prema unutra. Kad je imala četiri godine, počela si je privlačiti knjige i slikovnice posve blizu licu. S pet godina bi povremeno padala unatrag i pomicala noge u neobičnom uzorku.
Neprestano smo se pitali "što se događa s našom kćeri". Odveli smo je neurolozima, oftalmolozima, logopedima, fizikalnim terapeutima i svakom stručnjaku za kojeg smo čuli. Činilo se da neke terapije pomažu, no napredak je stao. Nitko nije mogao shvatiti što nije u redu. Kad je napunila šest godina u nekoliko tjedana joj se naglo pogoršalo.
Očajni smo je odveli u dječju bolnicu u Coloradu nadajući se da nas neće otpustiti dok ne doznaju što joj je. Nakon dugih tjedana testiranja, liječnici su joj dijagnosticirali Battenovu bolest. Naša srca su stala.
Napokon, dijagnoza. Batten je neurodegenerativna bolest koja djecu ostavlja slijepom, kognitivno oštećenom i nepokretnom, smještajući ih u krevet prije nego umru u ranoj dobi. Rečeno nam je da za Batten nema lijeka, barem još.
Ipak, čuli smo da nedavne genetske terapije izgledaju obećavajuće. Tako smo pokrenuli zakladu da pronađemo i financiramo put do lijeka za Milu, nadajući se da ćemo time pomoći i drugima, utirući put liječenju na stotinama drugih bolesti.
Riječi njene majke stoje na web stranici koju je pokrenula za prikupljanje sredstava za liječenje Mile, u čemu je prošla težak put ali i naposljetku uspjela.
Mila, koja danas ima osam godina, ima rapidno progresivan neurološki poremećaj zbog kojeg se iz aktivnog i komunikativnog djeteta pretvorila u djevojčicu koja ne vidi i ne može stajati samostalno, čak ni držati glavu uspravno.
Da bi preživjela ugradili su joj cijev za hranjenje te je proživljavala 30-ak napadaja na dan, od kojih je svaki trajao od jedne do dvije minute, piše New York Times.
No njen je slučaj zbunjivao liječnike.
Battenova bolest je recesivna - pacijent mora naslijediti dvije mutirane verzije gena, MFSD8, da bi razvila bolest. Mila je imala samo jedan mutirani gen, a drugi se primjerak činio normalnim. To je trebalo biti dovoljno za sprječavanje bolesti.
U ožujku 2017. dr. Timothy Yu i njegovi kolege iz dječje bolnice u Bostonu otkrili su da je problem s netaknutim genom u vanjskom dijelu DNA koji je ometao proizvodnju važnog proteina.
To je dalo dr. Yu ideju: Zašto ne napraviti prilagođeni komad RNA kako bi blokirao učinke vanjske DNK?
Razvijanje takvog lijeka bilo bi skupo, ali nije bilo druge mogućnosti.
Julia Vittarelo već je osnovala zakladu Mila Miracle Foundation i apelirala je na ljude da doniraju novac te je uspjela prikupiti nevjerojatnih tri milijuna dolara.
Tim dr. Yua nadzirao je razvoj lijeka, testirao ga na glodavcima i savjetovao se s Upravom za hranu i lijekove. U siječnju 2018. agencija je odobrila davanje lijeka Mila. Prvu je dozu dobila 31. siječnja 2018. godine.
Lijek su joj dali kroz injekciju u kralježnicu, kako bi mogao doći do mozga. U roku od mjesec dana Milina je majka počela primjećivati promjene. Djevojčica je imala sve manje napadaja, a oni koji su ostali su trajali kraće.
Uz kontinuirano liječenje, broj napadaja se smanjio od nula do šest na dan te traju manje od minute. Mila više ne treba cijev za hranjenje i može jesti pasiranu hranu. Iako ne može samostalno stajati bez pomoći, kad se drži uspravno vrat i leđa su joj sada ravni, bez grbe.
Ipak, neke su se riječi izgubile iz njenog vokabulara te joj je zdravlje trajno narušeno.
Smatra se da je Milasen prvi lijek razvijen za jednog pacijenta (terapije karcinoma CAR-T, iako su individualizirane, nisu lijekovi). Ali put prema naprijed nije jasan, priznali su dr. Yu i njegovi kolege.
Postoji preko 7000 rijetkih bolesti, a više od 90 posto njih nema tretman koji je odobrio američki FDA, kaže Rachel Sher, potpredsjednica regulatornih i vladinih poslova u Nacionalnoj organizaciji za rijetke poremećaje.
Desetine tisuća pacijenata moglo bi biti u Milinoj situaciji samo u Sjedinjenim Državama. Ali nigdje nema dovoljno istraživača koji bi mogli praviti prilagođene lijekove za sve koji bi ih željeli.
Pa čak i da ih ima, tko bi plaćao?
Ni savezna vlada ni farmaceutske kompanije ni osiguravajuća društva, kaže dr. Steven Joffe, profesor medicinske etike i zdravstvene politike na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Nažalost, sav teret ostaje na obitelji, i iako to zvuči grozno, realnost je, ističe Joffe.
To znači da bi prilagođeni lijekovi bili opcija samo za vrlo imućne, one koji imaju sposobnost da prikupe velike iznose novca ili one koji dobivaju potporu zaklada.
Milin razvoj lijekova uglavnom je plaćala zaklada koju je vodila njena majka, ali ona i dr. Yu odbili su reći koliko je potrošeno.
Ideja o prilagođenim lijekovima odvodi medicinu na nepoznat teren, a dr. Janet Woodcock, direktorica Centra za evaluaciju i istraživanje lijekova F.D.A.-a otkriva teška pitanja koja nosi:
Koji tip dokaza je potreban prije izlaganja čovjeka novom lijeku? Čak i kod brzo napredujućih, fatalnih bolesti, teške komplikacije i smrt nisu prihvatljivi, pa koji je minimum sigurnosti koji je potreban?
Također je upitala kako se može ocijeniti učinkovitost prilagođenog lijeka i kako regulatori trebaju odmjeriti hitnost pacijentove situacije i broja pacijenata koji bi se u konačnici mogli liječiti. Nijedno od tih pitanja nema jednostavan odgovor.
Brad Margus, osnivač Projekta za djecu AT, rekao je da se nada kako će dr. Yu razviti drugi prilagođeni lijek za dvogodišnju djevojčicu s AT (Ataksijateleangiektazija), rijetki nasljedni poremećaj koji zahvaća i imunološki i središnji živčani sustav. Nenormalnosti maloga mozga, dijela mozga koji upravlja koordinacijom, dovodi do nekoordiniranih pokreta (ataksije). Nenormalni pokreti obično se razvijaju tek kada dijete nauči hodati ali njihova pojava može biti odgođena sve do 4. godine života. Razvijaju se nejasan govor, mišićna slabost i ponekad mentalna zaostalost. Teleangiektazija, kod koje su upadljive kapilare kože i očiju, se razvija između dobi od 1 i 6 godina, obično najočitije na očima, ušima, sa strana nosa i na rukama.
Često se razvijaju upala pluća, infekcije bronha i sinusa i mogu dovesti do kroničnih plućnih poteškoća. Poteškoće od strane sustava s unutrašnjim izlučivanjem mogu dovesti do malenih testisa, neplodnosti i šećerne bolesti. U mnoge djeca s ataksijomteleangiektazijom razvijaju se rak, osobito leukemija, tumor mozga i rak želuca.
U sprečavanju infekcija mogu donekle pomoći antibiotici i injekcije imunoglobulina, ali oni ne liječe neurološke poteškoće. Ataksijateleangiektazija obično napreduje u sve izraženiju mišićnu slabost, paralizu, demenciju i smrt.
Margusova zaklada bi platila za to, iako bi lijek bio namijenjen samo jednom djetetu.
No, gospodin Margus se pita kako je onim "pacijentima čiji roditelji ili zagovornici bolesti nisu imali tu sreću da bi došli do dr.Yu i njegovog tima.
Milasen neće izliječiti Mila, priznala je gospođa Vitarello. Ali Mila je imala 7 godina kad je dobila prvu dozu.
"Što ako se sljedeća Mila liječi kad ima 4 ili 5?" Pitala je. Razvoj milasena "otvara posve novi put liječenja."
- Kao mama, još uvijek se nadam -dodala je gospođa Vitarello, objašnjavajući da jednom nogom stoji u nadi, a s drugom u realnosti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site