Life
8480 prikaza

Ovo su stvari koje imamo, ali ih naše tijelo ne treba

Anatomija ljudskih tijela, izložba "Bodies"
Airman st Class Marcy Glass
Ljudsko je tijelo zanimljiv fenomen prepun dijelova za koje ne znamo što mogu, ali ni što bi s njima

Evolucijski antropolog Dorsa Amir započeo je prikaz zanimljivosti ljudskog tijela sa svojim postovima na Twitteru. Predstavio je listu čudnih, nekad zanimljivih stvari iz ljudske anatomije koje i dalje imamo, zapravo nam ne služe ničemu, a za neke ni ne znamo da su tu. Većinom nije riječ o stvarima koje su tijekom evolucije imale neku svrhu, već su zapravo neki dodaci. Priroda zapravo nema razloga za uklanjanje tih nepotrebnih osobina ako one ne predstavljaju nikakav razvojni nedostatak.

Neki su gledajući te njegove postove imali problem s riječju "zakržljali". Jedan od problema s upotrebom te riječi je i onaj kako neki dijelovi našeg tijela, koje smatramo nepotrebnima, poput slijepog crijeva i krajnika, mogu biti korisni na način na koji to još ne znamo. Nekakva pretpostavljena vrijednost uvijek je samo naša najbolja pretpostavka.

Dokaz evolucije na tijelu EVOLUCIJA Znanost Imate li ovaj mišić? On će evolucijom uskoro nestati

U slučaju mutacija koje se nastavljaju i pokažu se korisnima ne možemo reći da je to njihov razlog postojanja, piše The Big Thing. 

Izdvojili smo nekoliko najzanimljivijih osobina.

Plica semilunaris

Ružičasti kut u unutrašnjem kutu oka kažu kako je ostatak trećeg kapka kojeg imaju ptice i reptili, kojeg su ljudi tijekom evolucije izgubili. Bila je to zaštita za naše oko, a ptice, reptili i ribe imaju nešto slično.

Palmaris longus

U današnje vrijeme nemamo potrebu za penjanjem po drveću, no unatoč tome, oko 86 posto ljudi i dalje ima mišić na rukama koji nam je trebao pomagati upravo u tome. Kako bi i sami vidjeli jeste li među njima, stisnite šaku na način da vam je mali prst blizu palca. Mišić koji vam se tada pojavi je palmaris longus, ako ste jedni od onih koji ga imaju.

Darwinova kvržica

Zadebljanje je to ušne školjke na sredini njenog gornjeg zavoja. Javlja se kod oko 10,4 posto populacije. Ova atavistička oznaka je nazvana po tome što ju je prvi objavio Charles Darwin u Porijeklu vrsta, kao dokaz vestigijalnih obilježja koja upućuju na zajedničkog pretka primata.

Nekada davno omogućavalo nam je to da uši pomičemo u smjeru zanimljivog zvuka, što danas više ne možemo.

Naježiti se

Nije poznato što je bila njihova svrha koja se zadržala tijekom evolucije, no dva su momenta u kojima se pojavljuju: kada nam je hladno i kada se prestrašimo. U slučaju straha njihova uloga je možda u tome da izgledamo na neki način više i tako preplašimo predatora, slično kao što pas i mačka podižu dlaku kada se nađu u opasnoj situaciji. Po hladnoći moguće je da zadržavaju toplinu.

Trtična kost ili repna kost

Nekada davno ljudi su imali repove koji su im pomagali održati ravnotežu, i bili korisni za kretanje po drveću. Još uvijek ih imamo u fazi embrija od četvrtog do šestog tjedna, a onda nestaju tijekom šestog i osmog tjedna i ostaje nam trtica.

Refleks hvatanja

Taj je refleks prisutan u životinja čija mladunčad hvata ruke svojih roditelja kako bi ih nosili. I djeca to rade, pa će tako dijete kojem dodirnete dlan ili stopalo automatski refleksom, pokušati zatvoriti šaku ili stopala. 

Među ostalim prijedlozima tih nekada potrebni osobina, i dijelova tijela, za koje danas ne znamo ćemo služe su i očnjaci, štucanje, dlake u ušima, nervozni smijeh. 

Tu je i osjećaj padanja dok se tone u san za koje će reći kako je jedna od teza koja objašnjava ovo stanje i ona koja tvrdi kako je taj dio u nama ostao od dana kada su ljudi hodali po drveću, a to se kako kažu, manifestira upravo u trenutku u kojem se probudite netom prije nego ste ispali sa stabla.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.