Dugotrajno održavanje zatvorenika budnima zabranjeno je čak i najgorim teroristima u američkom zarobljeništvu. Kako stoji u nedavno objavljenom tajnom izvještaju, CIA je svojevremeno zarobljenike držala budnima i po 180 sati. "Najmanje petorica zatvorenika iskusila su uznemirujuće halucinacije tijekom razdoblja nespavanja, ali CIA je u barem dva slučaja samo nastavila istraživanje", stoji u tim dokumentima.
Ono što u dokumentima ne piše je kakve su to bile halucinacije, a nisu previše raspravljali ni što ih uzrokuje.
Jess Vlaanderen s Novog Zelanda je odlučila sama eksperimentirati s nesanicom kako bi vidjela kakve halucinacije može iskusiti. Više od četiri dana u komadu nije spavala 2012. godine. Kaže da je sama htjela testirati snagu svog karaktera i otkriti je li moguće halucinirati bez korištenja psihodeličnih droga. I moguće je, itekako je moguće.
Epileptični napadi
"Imala sam osjećaj da se preda mnom nalazi šarolik i kompleksan svemir iako sam bila potpuno budna", ispričala je Vlaanderenova za Vice.
Jedna od nuspojava bili su fokalni napadaji, obično povezani s epilepsijom. Budući da takvi napadi pogađaju samo određene dijelove mozga njihovi simptomi su dosta raznoliki. Od buljenja u prazno pa sve do skidanja i ponovnog oblačenja odjeće tijekom napadaja.
Jedna od konstanti je da se ljudi najčešće ne sjećaju napadaja. Sama Jess priznaje da se uopće ne sjeća napadaja. "Prijatelj mi je rekao da sam bila totalno izgubljena. Mahala sam glavom lijevo-desno i istovremeno razgovarala s njim. Poslije toga se nisam mogla prestati smijati", rekla je ona.
Zombiji napadaju
Što se tiče samih halucinacija, nakon prvih 24 sata bilo ih je sve više. "Ljudi i objekti postali su komični, kao da sam u crtiću. Auti su počeli lebdjeti, sjene su visile s drveća, zombiji su me napadali na ulici. Imala sam osjećaj da mogu kontrolirati oblake jer mi se činilo kao da se mijenjaju. Kad sam bila u dućanu imala sam osjećaj da me stvari s polica slijede okolo. Same police su bile nakrivljene i bilo je samo pitanje vremena kada će pasti", prisjeća se Jess.
Danny Eckert s australskog sveučilišta u New South Walesu stručnjak je za spavanje i neuroznanost. On kaže da sve živuće stanice ispuštaju otpadne kemikalije tijekom dana, a za mozak je najbitniji adenozin. "Kad su ljudi budni u mozgu se nakuplja adenozin. Višak adenozina može dovesti do halucinacija", rekao je Eckert.
Biologija nas uči da stanice u tijelu razgrađuju glukozu na adenozin trifosfat (ATP) kojeg onda mogu iskoristiti za energiju. Zanimljivo je da kamen temeljac ATP-a je upravo adenozin koji nas uspavljuje. U laboratorijskim istraživanjima znanstvenici su životinjama ubrizgavali adenozin i otkrili da bi ih on gotovo istovremeno uspavao.
Smrt od nesanice
Usprkos jasnoj poveznici adenozina i spavanja, neki znanstvenici ipak sumnjaju u izravnu povezanost adenozina i halucinacija. Sean Drummond sa sveučilišta Monash kaže da puno toga ovisi o genetskim predispozicijama. "Ako je netko sklon psihozama, onda bi nedostatak sna mogao pogoršati urođene simptome psihoza. S druge strane, zdravim ljudima se to ne događa", rekao je Drummond.
Iako smo svi potpuno svjesni umora i nedostatka koncentracije nakon neprospavane noći, postoje i neke znatno ozbiljnije nuspojave od halucinacije. Prije dvije godine jedan okorjeli kineski navijač umro je nakon 48 sati dok je gledao svjetsko prvenstvo u nogometu. Doživio je krvarenje u mozgu što je dovelo do moždanog udara i smrti.
Smrt od nedostatka sna prvi put je zabilježena prije više od jednog stoljeća kada je ruska znanstvenica Maria Manaseina održavala psiće budnima. Otkrila je da bi umirali u roku od nekoliko dana bez spavanja.
Usprkos svim ovim negativnim posljedicama, Jess je rekla da bi bez previše razmišljanja preporučila i drugima. Kaže da je jako puno naučila o vlastitoj upornosti i duhovnosti. "Sve dok imate dobrog prijatelja da pripazi na vas, sve bi trebalo biti u redu", kaže Vlaanderenova.
