Očituje se to na svakom koraku njegovog životopisa. Primjerice u studenom 2005. kada je general Antun Tus objasnio da je Gotovina, koliko god je bio zaslužan za neprocjenjivo "probijanje Dinare" koje je prethodilo "Oluji", koliko god je bio briljantan u fizičkoj i stručnoj pripremi manjih skupina vojnika, ali da za velike operacije nije imao taktičkih i operativnih znanja.
Onima koji su Gotovini gromoglasno zviždali na Trgu 2012., rigidnoj desnici, takva tvrdnja bila je šaka u oko. Kao i Tusova tvrdnja da je "Oluju" uspješno mogao voditi bilo tko, jer je Hrvatska vojska bila toliko premoćna. S druge strane, Tusovu ocjenu da je Gotovina kao general tada u HV-u bio general treće zapovjedne razine, dio medija je jedva dočekao zločesto citirati kao izjavu da je "Gotovina trećerazredni general".
A tek da se stalo bistriti zašto je Franjo Tuđman zaustavio uspješan proboj Gotovine kao tek pristiglog obučenog bivšeg pripadnika Legije stranaca sa svojom bojnom prema Vukovaru i zašto je Gotovina tada htio nastaviti... 2005. je general Tus poentirao zaključkom da je Gotovina zaglavio kao optužen za ratne zločine upravo zato što ga se nije tretiralo kao nekog zapovjedne razine na kojoj je bio, nego kao nekog s vrha zapovjedne piramide.
"Utoliko je pogrešno dovođenje Gotovine u isti ravan s Mladićem i Karadžićem, jer je on u 'Oluji' bio jedan od generala treće razine: iznad njega su bili generali iz zapovjedništva i generali iz Glavnog stožera", kazao je Tus malo prije nego što je Gotovina uhićen. Drugim riječima, nije uopće Gotovina trebao biti taj kojega je trebalo ispitivati kao odgovornog za pobijenih 677 srpskih civila tijekom "Oluje", paljenje sela, pljačku i otimačinu. Trebao je to biti netko drugi. Konačno, na tom je tragu i snimka iz 1995.
Zašto se državni vrh u doba HDZ-a onda nije pozabavio time na taj način ili zašto se nisu sami javili oni koji su bili iznad Gotovine... Ostalo je u zraku visjeti i nekoliko detalja iz Gotovininog života. Ne onaj dio da se 1991. vratio iz svijeta kako bi se borio za domovinu. I to iznimno uspješno i žestoko. Niti onaj da je kao 18-godišnji sin ribara s Tkona 1973. otputovao u Francusku, pristupio Legiji stranaca i tamo ostao do 1979.
Ali jest nekoliko narednih godina koje se tiču rada za zaštitarske tvrtke, praktično kao paramilitarni plaćenik. Ili za "Service d'Action Civique", gaullističku miliciju koja je 1981. štitila, primjerice, radikalno desnog notornog Jean-Marie Le Pena, koja je rješavala "neke probleme" sa sindikatima i slično.
A onda i vojna instruktorska karijera u drugoj polovici 80-ih desničarskih paramilitarnih organizacija u latinskoj Americi, od kojih se, ako već ne i sve redom, makar ona u Gvatemali svakako može i mora nazvati vodovima smrti s fašističkom političkom podlogom. A tu je i ona godina zatvora od 1986. u vrlo čudnom osuđivanju zbog navodne pljačke i jednako čudno puštanje na slobodu već sljedeće godine. Slijedila je 1991., rat u kojem je on slobodno mogao i ne sudjelovati i malo tko bi to i primijetio.
Izabrao je drugačije, postao je "heroj a ne zločinac", zeznuo se kad se išao igrati politike u eri uspona Ive Sanadera sa splitske Rive, pa je to platio prijevremenim umirovljenjem. Malo je prekasno shvatio da se iza njegovih leđa skrivaju mnogi od onih koji su bili pozvaniji od njega u Haagu objašnjavati određeni broj zločina tijekom "Oluje". A povlačiti to pitanje iz haaške ćelije možda je bilo i prekasno. A možda je riječ i o kakvoj kvaki tipičnoj za paralelni svijet Legije stranaca.
Na kraju je ispalo da je u tih sedam godina haaške ćelije njegov život bio čak i luđi i divljiji čak i od prethodnog života. Dočekao je da 2006. supotpisuje pismo sućuti obitelji upravo preminulog Slobodana Miloševića, koji je također tavorio iza rešetaka, u Haagu, isto kao što su ga supotpisali i Mladen Naletilić Tuta i još 32 drugih Hrvata i Srba, među kojima je bilo mnoštvo "krasnih ljudi".
Dočekao je i da se Markač i on moraju dalje čupati iz Haaga nakon što je oslobođen Ivan Čermak. Dočekao je neviđeni slučaj da mu je nakon žalbe, krivnja po svim točkama minus jedne pretvorena u krivnju po samo jednoj, najslabijoj od svih, i brisanje 24 godine robije. Dočekao je i nevjerojatnu situaciju da mu Veselin Šljivančanin čestita na oslobađanju.
Konačno, dočekao je da ga se za života u Hrvatskoj prvo beatificira, a potom i da ga 100.000 onih koji su ga dočekali kao blaženika i heroja, žestoko izviždaju nakon prvih riječi po povratku u zemlju za koju se borio.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
kad se zahvalio Socijalistima sam ja smatrao i smatram IRONIJOM
Da "skrivali" dok se on sunčao na Sejšelima ili kojim ono otocima?! Što se tiče filmova na te teme to Hollyvood odlično zna fabulizirati!
Sve super, samo zašto malo ne pišete o domoljubima: locirati,identificirati,uhititi,procesuirati.....ili se to više ne smije spominjati....jer je riječ o ugledniku iz stranke "vjerodostojnih domoljuba"