Nakon Sliškova ubojstva, tadašnji državni odvjetnik, Radovan Ortynski, je poduzetnika iz Hrvatskog zagorja, Hrvoja Petrača, 27. ožujka 2001. godine u emisiji HTV-a “Forum” povezao sa Sliškovom likvidacijom. Naime, pred televizijskim kamerma rekao je kako je od načelnika PU zagrebačke zatražio da policija pretraži Petračev stan.
- Nakon što me jedan novinar iz Zagreba obavijestio o atentatu na Vjeku Sliška na Cvjetnom trgu, nazvao sam načelnika PU zagrebačke Ivana Babića i njegovog zamjenika Zdravka Šeničnjaka i zatražio da se obradi Hrvoje Petrač, obavi pretraga njegovog stana, pribave ispisi telefona i vidi što se događa – rekao je u emisiji Ortynski dodavši kako je to abeceda policijskog posla.
Emisija koju je vodio novinar Tihomir Ladišić bila je posvećena organiziranom kriminalu. Pored Ortynskog sudjelovali su i tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, ugledni odvjetnici Čedo Prodanović i Srđ Jakšić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika Dunja Pavliček Patak, te suspendirani policijski inspektor Željko Dolački. Nakon emisije zagrebačka policija demantirala je Ortynskog.
Rekli su kako je Ortynski možda zatražio pretragu Petračeva stana od nekog drugog iz policije, ali da načelnik PU zagrebačke Ivan Babić o tome nije bio obaviješten. Petrač se potom sklonio iz zemlje. U intervjuu za “Novi list”, objavljenom 11. travnja 2001. godine, koji je Petrač dao negdje u Sloveniji, rekao je kako je odmah nakon emisije dobio niz ozbiljnih prijetnji da će ga likvidirati.
Potom je tužio Ortynskog zbog kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti i zatražio odštetu od 99.899,999 kuna. Od HTV-a je tražio 100.000 kuna, a od urednika Foruma Tihomira Ladišića kunu. Petrač je rođen 1955. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je završio u Zaboku, a Ekonomski fakultet u Zagrebu. Počeo je raditi u “Šipadu” pa je prešao u “Ferimport”. Trenirao je džudo i bio prvak Hrvatske te drugi, u apsolutnoj kategoriji, u Jugoslaviji. Raspadom Jugoslavije, ušao je u biznis.
Postao je generalni zastupnik za talijanske motore “Cagivu” i “Ducati”, distributer za ” Volvo”. Potom generalni zastupnik za kavu “Lavazza” te osnivač “Petrač osiguranja”, koje je kasnije prodao. Također je vlasnik triju kafića “Down town” u Zagrebu i Krapinskim toplicama te restorana “Cantinenta”. Kupio je i “ AGM” i ušao u spor sa “Zagrebačkom bankom” koji je završio tako da mu je banka isplatila nekoliko desetaka milijuna kuna.
- Nemam veze s Vjekom Sliškom. On je meni bio manje od poznanika. Očito je mislio da sam mu ja protivnik, što je bespredmetno. Mi nismo imali ništa zajedničkog – ni privatno, ni poslovno, dakle bez ikakvih dodirnih točaka i eventualnih razloga za sukob. Mogli smo se jedan drugom sviđati ili biti antipatični, no to je u našem odnosu bio početak i kraj priče – rekao je u intervjuu Hrvoje Petrač.
- Kad smo imali sastanak na Cvjetnom trgu u pizzeriji “Zadar”, došao sam, kao i uvijek, potpuno sam: nikakvo osiguranje, oružje, snajperi. Nekome je bilo potrebno stvoriti sasvim drugačiju predodžbu o našem susretu: kao, policija, snajperi na krovovima, očekivanje sukoba i pucanja, stvorila se predodžba kako smo Sliško i ja bossovi dva suprotstavljena ganga među kojima se očekuje sukob. U tu se sliku, lažno nametnutu preko medija, svojim stilom razmišljanja i rada nažalost uklopio i sam Radovan Ortynski. Poznato je, naime, kako mafija ne postoji bez tri ključna segmenta: onih na terenu, posrednika u policiji i onih koji su pozicionirani u vlasti.
Ortynskom je evidentno strahovito odgovaralo da Petrač, kao uspješni biznismen s brojnim poznanstvima u policiji, biznisu i vojsci poznaje ljude koji su uhićeni kao pripadnici tzv. zločinačke organizacije. Na taj način on je zatvorio taj krug s tri ključna segmenta – kazao je Petrač za “Novi list”. Objasnio je i zašto ga je, po njegovom mišljenju, Ortynski svrstao u organizirani kriminal.
- On je očito krivo i zlonamjerno interpretirao moje prisustvo na pogrebu Zlatku Bagariću. Njega sam poznavao jer je bio vlasnik nekih terena kraj Sesveta. U to vrijeme, američki “Texaco” je zajedno sa mnom želio otvoriti 50 benzinskih postaja u Hrvatskoj. Bagarić je bio zainteresiran za prodaju svog zemljišta. Plan se naposljetku nije realizirao i moj kontakt s Bagarićem je završio. No, kako sam ga, dakle, znao, otišao sam mu na pogreb. Jednostavno, to je bila moja ljudska, civilizacijska obaveza. To se onda iskoristilo u manipulatorske svrhe, kako bi me se diskreditiralo - tvrdio je Petrač.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
