Ovih je dana američki The New York Times objavio veliki tekst u kojem se bavi našim idućim protivnikom na Svjetskom prvenstvu, ali našim starim znancima, reprezentacijom Islanda. Poučna, a na trenutke duhovita i dirljiva priča njihovog trenera Heimira Hallgrimssona govori o tome kako male nacije mogu postići velike sportske uspjehe, ali i kako sportske poraze ne treba smatrati nacionalnom tragedijom.
Kao trener najuspješnije reprezentacije u povijesti islandskog nogometa, Heimir Hallgrimsson morao se žrtvovati. Ove godine, na primjer, morao je s ekipom na put umjesto da uživa na božićnom partyju u Heimaeyu, preodjeven u svog omiljenog mitskog diva - trola Grýla koji dolazi zločestoj djeci.
Budući da kostim Grýla prikriva stvarni identitet čovjeka koji ga nosi, njegov nećak Arne Olafsson kaže: "Ne znam tko je ove godine bio Grýla, ali sigurno nije bio tako strašan kao što je Heimir.”
Pripreme nogometne reprezentacije Islanda za Svjetsko prvenstvo također je Hallgrimssona natjeralo da se ne bavi više svojim poslom za koji se školovao, a to je popravljanje zuba u njegovoj stomatološkoj ordinaciji na Haimaeyu - vulkanskom otočiću s 4.300 stanovnika, površine oko 10 četvornih kilometara južno od islandske obale.
„To je dobar način da se opustite”, rekao je ove godine Hallgrimsson u vrijeme pauze u nogometnom rasporedu. Unatoč jakim vjetrovima i najavi snježne oluje odlučio se otići kući zbog nekih odgođenih stomatoloških terapija.
"Neki treneri igraju golf, drugi idu u lov na sobove, ali ja uživam u radu s mojim pacijentima. To me smiruje", kaže trener islandske nogometne reprezentacije.
Ipak, ovih dana nogomet mu je prioritet. Zahvaljujući Hallgrimssonu ova mala nacija smještena na usamljenom otoku između Atlantskog oceana i Arktika, napokon je dospjela na Svjetsko prvenstvo.
Prije dvije godine, Island se plasirao u četvrtfinale Europskog prvenstva pobijedivši Englesku, zemlju koja ima oko 150 puta više stanovnika. Prošlog ljeta pobijedili su i dugogodišnjeg rivala Hrvatsku i postali najmanja nacija koja se ikad kvalificirala na Svjetsko prvenstvo. Island ima oko 334.000 stanovnika što je manje od pola Zagreba.
Ipak, mnogo je razloga zašto su se na nogometnoj listi najboljih reprezentacija na svijetu, uspjeli plasirati na visoko 22. mjesto iako su još prije šest godina bili 133. Razlog je poticanje talenata, veći broj trenera i intenzivna gradnja malonogometnih dvorana po cijelom Islandu. Sad je sazrela skupina igrača koji igraju zajedno od djetinjstva, razvili su tako i momčadsku solidarnost, disciplinu u obrani protiv jačih momčadi, ali i dobar komad sreće.
No, put prema njihovom velikom uspjehu počeo je - filmski: kad je jedan čovjek ušao u pub.
Bilo je to 2013. a Hallgrimsson je tek postao pomoćnik trenera nacionalne vrste. Pod tadašnjim glavnim trenerom švedskim veteranom Larsom Lagerbäckom, nastali su prvi obrisi današnje reprezentacije.
Island je sve do 90-ih bio amaterski tim, igrali su na pošljunčanom terenu čak i za ledenih zima. Nikad se nisu plasirali na neki veći međunarodni turnir, nikad nisu dobili reprezentaciju Hrvatske, iako se činilo kao da stalno igraju protiv nas. Nikad nisu imali komplekse, niti su smatrali da je poraz od Danske 14-2 iz 1967. godine, nekakva nacionalna tragedija koja se pamti.
Jedan od glavnih problema, smatra Hallgrimsson bio je kako privući navijače. Nije bilo nikakve navijačke kulture, nikakvog emocionalnog uloga koji bi stvorio toliko potrebnu kemiju između igrača i tribina.
Stoga se Hallgrimsson dosjetio - a to što je učinio teško sa se može zamisliti u nogometnom svijetu. Uoči utakmice pozvao je navijače da ga upoznaju i da se s njim podruže uz pivo u lokalnom pubu i zamolio ih da dođu na utakmicu protiv Farskih Otoka. Pojavilo se jedva desetak zainteresiranih. Hallgrimsson im je predstavio početnu postavu prije no što je to objavio u lokalnim medijima, objasnio im što misli da su prednosti, a što mane protivnika i islandske nacionalne vrste, a onda im prikazao kratki film da im dokaže da se i on nekad bavio nogometom.
Ovu tradiciju druženja s navijačima u pubu Hallgrimsson je, otkako je prije dvije godine postao glavni trener, zadržao sve do danas. Samo što je u međuvremenu pub postao pretijesan jer dolaze stotine navijača i to samo onih najstrastvenijih i najglasnijih na tribinama.
"Njima dugujemo sve što smo do sad postigli i to vam je prednost malih nacija - da si možete priuštiti tu vrstu bliskosti", kaže Hallgrimsson.
Island je zbog svoje malenkosti izvrstan primjer filozofije kolektiva - 'mi' uvijek ima prednost pred individualnim 'ja'.
„Kad bismo vjerovali da sve ovisi o jednom ili dva igrača, izgubili bi utakmicu prije početnog udarca. To je ujedno i pouka svoj našoj djeci - male nacije ništa ne mogu ako sve očekuju od samo jednog čovjeka", tumači Hallgrimsson.
Gotovo nitko nije očekivao od reprezentacije da će se kvalificirati na Europsko prvenstvo 2016. godine. A doista nitko nije predvidio da će doći do četvrtfinala. Mnogi nisu ni pomišljali na poraz od ove ekipe s kojom nikad prije nisu ni igrali, pa bi nakon izgubljene utakmice previše filozofirali.
Jedan veliki Cristiano Ronaldo, nakon što je Island završio utakmicu protiv moćnog Portugala 1-1, optužio je ljutito islandsku strategiju:
"Nemoj ni pokušati igrati, samo se brani, brani, brani. To po mom mišljenju, pokazuje gubitnički mentalitet", rekao je.
"Engleze je pobijedio lanac supermarketa", bio je jedan od zajedljivih komentara nakon poraza 2 -1 od Islanda, jer su Islanđani na dresovima nosili natpis jedinog sponzora - lokalne prodavaonice smrznutih namirnica.
Englezi su nakon te utakmice doživjeli kolektivni šok budući da im je u to vrijeme trener bio Roy Hodgson, jedan od najpoznatijih menadžera u nogometnom svijetu.
Konačno, Island je slomila Francuska rezultatom 5-2. Kad su, nakon poraza, sletjeli na aerodrom u Reykjaviku dočekalo ih je 100.000 ljudi - trećina islandskog stanovništva. Pljeskalo im se i mahalo cijelim putem od aerodroma, duž autoputa do središta grada gdje su ih navijači dočekali s poznatim navijačkim pozdravom - 'HU!' - koji je postao njihov zaštitni znak.
„Nisam mogao vjerovati! Bio sam uvjeren da nas svi mrze jer smo izgubili do Francuske", prisjetio se Hallgrimsson kojem je mišljenje drugih odmalena iznimno važno.
Odrastao je u obitelji sa šestero djece na otoku Heimaey, gdje je njegov otac, Hallgrim imao malu radionicu za popravak ribarskih mreža. Godine 1973., kad je imao 6 godina, erupcija vulkana Eldfell je uništila pola grada. Poginulo je i nekoliko stanovnika, ali je grad na kraju obnovljen iako je dio ostao zarobljen u skamenjenoj lavi i pepelu, baš poput Pompeja.
Svi oni koji se odluče raditi nešto drugo, a ne loviti ribu ili poslove vezane uz ribolov, nemaju previše izgleda na ovom otoku. Zato je Hallgrimsson nakon srednje škole otišao u Reykjavik da bi studirao informatiku, s namjerom da postane softverski inženjer. Da bi sinu omogućila školovanje, majka se zaposlila kao čistačica.
Već na prvoj godini Hallgrimsson je shvatio da ovaj studij, zbog silne matematike, nije za njega.
"Muž moje sestre je već bio stručnjak na tom području, pa sam počeo čitati knjige i pomislio - ovo je puno lakše!" Ipak, morao se odlučiti što će studirati:
"Moj prijatelj se baš bio pripremao za studij stomatologije, pa sam mislio - mogao bih s njim, pa ako mi se ne bude svidjelo, mogu se kasnije prebaciti. Ali - to se nije dogodilo."
Njegovi pacijenti ga obožavaju. Kažu da je iznimno strpljiv, da sve unaprijed objasni i kaže što namjerava napraviti, pa čak i ako je neki zahvat bolan.
"Uvijek je nasmijan, profesionalan, ljubazan i odlično radi svoj posao", kaže Vedis Gudmundsdottir iz turističkog ureda, koja je njegova pacijentica još od djetinjstva.
U tako maloj zajednici, Hallgrimssona nitko ne vidi kao trenersku zvijezdu, jer i dalje u svojem rodnom gradu s prijateljima ispija kave i pivo kad je kod kuće. Tu sreće i svoje pacijente koji se moraju naviknuti da njihov zubar ne ordinira baš
uvijek:
"Razgovor s mojim pacijentima je kao i razgovor s nogometašima u ekipi. Neki zubara shvaćaju ozbiljno, i dolaze redovito. Drugima je svejedno, treći zaspu. Isto tako svaki pacijent zahtijeva drugačiji pristup - s jednima razgovaraš, na druge vičeš, ali točno moraš znati s kojim treba na koji način.
Island je u jednoj od najtežih grupa na Svjetskom prvenstvu - već su odigrali protiv Argentine i Nigerije, a očekuje ih i još jedna utakmica protiv 'vatrenih' koje su posljednji put pobijedili 1-0 u zadnjoj minuti utakmice. Ovaj put izgledi im nisu sjajni.
Hallgrimsson zbog toga ipak ne očajava.
"Uvijek ih motiviram da gledaju dugoročno, na sve ono što slijedi nakon toga. Mislim da čovjek uvijek mora biti spreman stati i onda se ponovno pokrenuti."
Prije no što su se kvalificirali za Svjetsko prvenstvo, Hallgrimsson im je pokazao fotografije bonace na Crnom moru i mjesto u kojem bi tim mogao boraviti ukoliko budu dovoljno dobri da izbore odlazak.
Već sad ima strategiju za iduću jesen, kad bi se Island trebao natjecati za kvalifikacije na iduće Europsko prvenstvo.
"Uspjeh nije krajnje odredište. Usponi i padovi islandskog nogometa nemaju veze s tim što će se dogoditi u ove tri utakmice u Rusiji. Uspjeh je neprekidno putovanje i zato želim da shvatimo kako nije važna samo ova ili ona utakmica, samo ovo ili ono prvenstvo. Tako razmišljaju samo gubitnici."
