Adama su držali zatočenog i najmanje jednom dnevno stavljali su mu na prste na nogama i rukama stezaljke, potom ih spajali kabelima i puštali mu snažne elektrošokove. Ako bi mu uspjelo u agoniji se suzdržati od vrištanja, na njega su se obrušavali drvenim štapovima i metalnim šipkama i brutalno ga premlaćivali. Urlali su mu psovke na temu da je gay, a najgore od svega bilo je ono što su od njega tražili:
"Ponekad su od mene htjeli dobiti informacije o drugima, a inače su se naprosto zabavljali", pričao je za Guardian čovjek kojega su represivne vlasti Čečenije prije mjesec dana držale zatočenog. Sve češći su izvještaji o najnovijoj kampanji iz Čečenije kojom se progone homoseksualci. Kroz mučilišta su do sada prošle vjerojatno i stotinje ljudi, za mnoge se vjeruje da su pritom i ubijeni. Adam je bio u neslužbenom zatvoru skupa s nešto više od 10 drugih zatočenika.
Slični izvještaji pristižu iz gradova diljem Čečenije, te je jedini način spašavanja građana od vlasti Čečenije postala hitna evakuacija koju organiziraju aktivističke organizacije poput one koju vodi Igor Kočetkov iz Sankt Peterburga. "To je bez presedana ne samo u Rusiji, nego u najnovijoj povijesti uopće. Nema sumnje da svjedočimo zločinu protiv čovječnosti", kazao je on. Progone su prvi otkrili novinari utjecajnih ruskih novina Novaya Gazeta, otkrivši prva tri slučaja ubojstva u takvim progonima.
Čečenija je inače krajnje konzervativna i homofobna i strahuje se da su pojedine progonjene pobili članovi vlastitih obitelji nakon što su im to dojavile čečenske vlasti. Na tom tragu je i nedavna izjava čečenskog praktično vladara Ramzana Kadirova koji je zanijekao takve progone "zato što u Čečeniji gayeva naprosto nema, a sve kad bi ih i bilo, s njima bi se obračunale njihove obitelji". Ramzan Kadirov je u Prvom čečenskom ratu bio istaknuti ratni vođa među pobunjenicima.
Tada je pobuna bila izrazito nacionalističke prirode. No, u Drugom čečenskom ratu, u kojem su pobunjenici bili mahom ekstremni islamisti, iz čega se do danas izrodila čak i pro-ISIL-ovska frakcija, Kadirov je prešao na stranu vlasti Rusije koja je nastojala uvesti red u pobunjenu republiku. Kadirov je postao glavni suradnik Vladimira Putina u provođenju kontrole nad republikom, te si je Kadirov posljedično mogao priuštiti mnoštvo stvari što mu Moskva inače ne bi dopuštala.
Kritičari Kadirova optužuju da, pored nimalo nježnih službenih snaga sigurnosti, on zapovijeda i ozloglašenim jedinicima koje provode strahovladu izvan zakona. Kremlju, koji ni sam nije nikakav šampion u poštivanju prava seksualnih manjina, mada ih niti izbliza ne progoni ovako brutalno, čini se da ne pada na pamet riskirati odnos s glavnom polugom vlasti u Čečeniji, s Kadirovim, kako bi se zaštitilo gayeve u toj republici. Adam je sad otkrio da se ljudima čak prisluškuju mobiteli.
"Prijatelj me je u jednom trenutku nazvao i predložio mi, sasvim mirnim, normalnim glasom, da se nađemo. Dugo sam ga poznavao i nisam ništa sumnjao", ispričao je. Kad je došao na dogovoreno mjesto, zaskočila su ga šestorica u uniformama i stali se na njega izderavati da znaju da je on gay. Kombijem su ga odvezli u ilegalni zatvor u kojem su zatočenici spavali na betonskom podu.
"Budili su nas u pet ujutro i dopuštali nam da zaspemo u jedan iza ponoći. Dolazili su različiti ljudi kako bi nas mlatili. Ponekad su dovodili druge zatvorenike, govorili im da smo gayevi i naređivali im da nas tuku", kazao je. Iz mobitela su im iščitavali kontakte i mučili ih da priznaju tko je od njih gay. A nakon što bi nakon 10-ak dana mučenja neke od njih pustili obiteljima, obiteljima bi im govorili da im je "sin peder i neka čine s njim što ih je volja". Takvo stanje Adam je zatekao i u svom domu.
Oca je pokušavao uvjeriti da to nije istina, no rođeni otac odbijao je razgovarati s njim i Adam je naposljetku potajno pobjegao od doma i što dalje iz Čečenije kako ne bi još gore stradao. U Čečeniji, naime, u takvim je slučajevima obilježena cijela obitelj, dotle da čaki braća i sestre prokazanoga imaju problema s pronalaženjem bračnog partnera. Putinov glasnogovornik Dmitri Peskov i dalje ustraje na tome da Kremlj nema nikakvih saznanja o takvim progonima u Čečeniji.
Jedan drugi bjegunac iz te republike, Ahmed, kazao je da su ga policajci godinama reketarili, tražili novac u zamjenu da ne kažu njegovoj obitelji. Na kraju je otišao iz Čečenije. Tada ga je netko iz obitelji nazvao i rekao da policija nekog od članova obitelji drži kao taoca dok se on ne vrati.
"Nisam ni najmanje sumnjao da me vlastiti rođaci žele navesti da se vratim kako bi me ubili", kazao je. Sada je u jednoj od europskih zemalja i zatražio je azil. U Čečeniju mu ne pada na pamet ikada se vratiti. I dok se europske zemlje zgražaju nad progonima seksualnih manjina u Čečeniji, azil pružaju samo onima koji se nekako uspiju domoći njihovih zemalja u EU, nipošto u diplomatskim predstavništvima članica EU-a u Rusiji.
