Žene u Republici Hrvatskoj čine nešto više od 50 posto stanovništva, bliže 51 posto. Pa ako i uzmemo da svijet nije savršen, koliko god to bilo jadno opravdanje, sramotno je da u najnovijem sazivu Sabora od 151 parlamentarca ovu zemlju predstavlja samo 19 žena. Ili 12 posto. Odnosno brojčano skoro duplo manje nego nakon izbora 1990., iz čega se da nesumnjivo zaključiti – položaj žena u Hrvatskoj sve je gori.
A položaj i prava žena u Hrvatskoj jedno su od omiljenih obećanja političara svih ovih 27 godina postojanja neovisne republike. Uoči izbora 2015. mahalo se sankcijama za one stranke koje ne ispune zakonsku obavezu da imaju najmanje 40 posto žena na svojim listama. Jedan od rijetkih koji je to ispoštovao bio je SDP, mada, niti oni nisu tome udovoljili na čak pet od svojih 11 lista. A i, ispostavilo se na kraju, bile su tako pozicionirane da ih je u Sabor ušlo samo devet.
HDZ je, međutim, bio civilizacijski razred ispod i na niti jednoj jedinoj listi nije se potrudio zadovoljiti 40-postotnu kvotu, pa posljedično jedva da je i imao koju zastupnicu u Saboru. Jedan od rijetkih koji je poštovao nalog Državnog izbornog povjerenstva da se na listama naizmjenice smjenjuju muškarci i žene bio je ORaH, tada još Mirele Holy. Po izbornoj listi stranke i koalicije trebale su plaćati 50.000 kuna kazne. Sankcije su zapravo trebale biti i puno strože.
Zakon je u sebi imao rečenicu: "Lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40 posto pripadnika svakog spola nije pravovaljana", no Ustavni sud, u kojem su većina opet muškarci, naprosto ju je izbacio. Na kraju, HDZ-ova Domoljubna koalicija izbjegla je kaznu od 550 tisuća kuna, Hrvatska raste od 250 tisuća kuna, a HDSSB kao i Reformisti od po 100 tisuća. Zakon se, dakle, nije poštovao i na narednim izborima stanje je ispalo, gle čuda, još gore po žene.
HDZ je čak imao jednako zastupnica kao HNS s neusporedivo manjim brojem članova u Saboru. Sve to u zemlji u kojoj danas od svih koji završe fakultete, žene čine oko 60, a muškarci oko 40 posto. HDZ se jezivo obrukao i s famoznim obećanjem od 1000 eura potpore za svako rođeno dijete. Riječ je bila o krajnje površnoj mjeri za povećanje nataliteta, ali i to je mnogoj samohranoj majci, kao i majkama u braku, moglo činiti razliku.
Kao što je obećanje u startu djelovalo kao vic, tako se nije ispunilo ni u mandatu zajedničke vladavine Domovinske koalicije i Mosta. Još 2007. Ženska mreža je upozorila na sve veće siromašenje žena, na porast rodno uvjetovano nasilja, na loš položaj žena na tržištu rada i na nedostatnu zaštitu majčinstva, vidljivu u činjenici da je trudnoća najčešći razlog za dobijanje otkaza. Idemo redom.
Hrvatska je pred već trećim parlamentarnim izborima u manje dvije godine, a vladajuća garnitura nije se približila uvođenju statusa roditelja odgajatelja za četvero ili više djece koji žive s roditeljem. Kako je hrvatsko društvo duboko patrijarhalno, jasno je da bi se to u ogromnoj većini slučajeva odnosilo na majke, pa bi cinik još mogao zaključiti da bi Mostovo i HDZ-ovo predizborno obećanje imalo bitno veće šanse ispuniti se da su udjeli obrnuti.
Bila bi riječ o trošku države od kakvih 273 milijuna kuna godišnje, ali bi korist po društvo, obitelji, očito posebno po majke, bile nemjerljive. Vrlo sličnu sudbinu imalo je i obećanje o ukidanju limita za naknade roditelja na roditeljskom dopustu u drugih pola godine. Nova vlada naprosto je povećala limite, ali to su i dalje limitirane naknade, koje se imaju primjenjivati od 1. srpnja ove godine.
Naravno da je HDZ-u i Mostu razlog to što nije bilo novca, ali je isto tako nesporno da je riječ o još jednom obećanju danom očito kako bi se građane navuklo glasati za neku političku opciju. I ovaj put riječ je o pitanju koje više dotiče žene nego muškarce. Jedno od obećanja Mosta i HDZ-a bilo je i konkretne potpore za posebne grupe poduzetnika, među kojima su i žene. Možda nisu niti stigli pozabaviti se tim dijelom, ali činjenica je da je i to ostalo mrtvo slovo na papiru.
Što se tiče pitanja poput medicinski potpomognute oplodnje, pobačaja i sličnog, Hrvatska može biti još i zadovoljna što u tom dijelu konzervativna revolucija nije djelovala na zakonske promjene. Ali jest u praksi, u vidu pritisaka na žene ispred ili u bolnicama. U tom se dijelu, međutim, nije posebno proslavila niti Vlada Narodne koalicije, jer je u svom mandatu novim Zakonom o MPO-u u manjoj mjeri podilazila krajnje konzervativnim krugovima.
Ograničavanjem na oplodnju 12 jajnih stanica po ciklusu, odustajanjem od anonimnosti donatora, te nedorečenošću o postupcima zamrzavanja embrija. Najveća sramota svih političkih stranaka koje su sudjelovale u vlasti proteklih desetljeća, istina, sramota nekih stranaka je veća, nekih je manja, ipak su dva glavna pitanja; to što u zemlji koja ionako ne poštuje prava radnika, žene još uvijek u prosjeku primaju manju plaću od muškaraca, češće su nezaposlene i lakše dobivaju otkaz, u prvom redu zbog majčinstva.
Drugo, nasilje nad ženama još uvijek je u mnogim slučajevima takve prirode kakva bi se očekivala prije pola stoljeća. Pritom statistike govore u prilog tome da se, unatoč zakonima, još uvijek ne radi o incidentima, nego se iščitava obrazac. A pred nama su najvjerojatnije već treći izbori u manje dvije godine.
