Proteklih tjedana svećenik dr. Ivica Raguž sasvim zasluženo iskusio je diljem medijskog prostora u Hrvatskoj "efekt bacanja govana u ventilator". U dvjema svojim kolumnama u Glasu Koncila uvjeravao je čitatelje da je žena koja traži jednakost s muškarcem neposlušna, da mora shvatiti da je ona "drugotna", a muškarac "prvotan", te da poslušnost žene znači da je ona poslušna, redom, prvo Bogu, potom Crkvi i konačno svom suprugu.
Količinu osuda i težinu uvreda koju je Raguž potom pretrpio, čak i Hrvatska ne pamti još odavno. No, kratko nakon što je ovaj dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u službenom glasilu zagrebačke nadbiskupije šovinistički negirao civilizacijske tekovine modernog svijeta, u hrvatskim internetskom univerzumu pojavio se portal za žene "Žena vrsna", nominalno "prvi hrvatski portal za katoličke žene", a praktično portal za treniranje žena u duhu Ragužovog promicanja starozavjetne podređenosti žene u obitelji i društvu.
Nešto od objavljenog na portalu je čak i komično, naprosto blesavo, nešto je pak brutalno. Trenutak koji čitatelju može biti komičan svakako je članak "Što nositi na ljetovanju?" koji, među ostalim, "ženama vrsnim" predlaže niz kupaćih kostima, koji suštinski nisu predaleko od logike o slobodi ženskog tijela koja stoji iza kreacije "burkinija" koji posljednje vrijeme uznemiravaju duhove po zapadnoj Europi. Mladim katolkinjama, dapače Hrvaticama, 21. stoljeća autorica tako predlaže kostime u kakvima bi se na plaži danas osjećale kao u oklopu čak i današnje umirovljenice, i to one potekle izvorno iz nekih od najpasivnijih krajeva u Dinaridima.
U svojoj medijskoj žetvi šovinističkog štiva koje je posijao u Glasu Koncila dr. Raguž je vjerojatno pretrpio određene emocionalne posljedice, što bi bilo zdravo ljudski. Stoga će mu kao melem na izmučenu dušu pasti članak "Kućanski poslovi su važan dio puta svetosti".
Općeprisutna duboka vjerska čuvstva koja se ženi predlažu na svakom pojedinom koraku kroz svakodnevnicu, definitivno su izbor ukusa, nekome se može sviđati, nekome ne. No, konstatacija da žene "prije svega ne smiju zaboraviti da su kćeri Božje" u kontekstu predstavljanja kućanskih poslova kao ženskih, u suštini je revolucionarni poklič nove vjerske konzervativnosti za zaključavanjem žena u kuće.
"Nismo pozvane biti ropkinje", uvod je u rečenicu koji bi trebao nešto značiti, ali ne znači apsolultno ništa s nastavkom "niti odbiti pomoć supruga". Jer ispada da bi "ponosna" drugotna žena katolkinja u stvari mogla čak doći u iskušenje odbiti pomoć supruga u obavljanju svojih ženskih dužnosti.
cijeli niz praktičnih savjeta u situacijama "kad ukućani postaju nervozni jer ručak kasni", kad "muž uopće ne želi ručati jer je na poslu bilo neko slavlje" i slično. Sve redom na tragu sicilijanskih društvenih nazora o ženama iz 19. stoljeća kako ih "treba držati zatvorene u kuhinju, uvijek bose i stalno trudne". Za žene takvog kalibra portal je smislio i kulturne sadržaje.
Pa se tako čitatelj može nabosti na kratku priču "Strina Ivka" o linču nad svećenikom u Vranjicu kod Splita kratko nakon Drugog svjetskog rata, dakle još u doba revolucionarno-boljševičkog zanosa. Osim očekivane oštre crno-bijele podjele likova, prokletstvo te kratke priče je u tome što bi, da ju se monty-pythonovski sažme na način na koji se u čuvenom skeču sažima Prousta, kratka priča postala bi telegramski kratka, a količina izbačenih elemenata kiča ispostavila bi se kao brat, bratu dvije trećine uratka.
Stvari postaju brutalne s tekstom "5 znakova da vaša ljubav prema supružniku treba jačati". Jedina razlika od ostatka problematičnih mjesta na portalu jest to što se ovdje napokon obraaćaju i ženama i muškarcima u braku.
Savjetuje im se da, u slučaju prezaokupljenosti njega/nje stvarima koje ona/on čini ili ne čini za nju/njega, da počne razmišljati što bi on/ona mogao/la učiniti za njega/nju da bude sretniji. Portal se nije sjetio da postoje i takve životne priče kad bi on ili ona mogao/la pomisliti da bi drugi za nju mogao/la učiniti to da prestane s batinama, te da bi u skladu s prijedlogom portala ona ili on za njega ili nju mogao/la učiniti to mu/joj ode kupiti bocu alkohola.
Poruka članka je jednoobrazna i nesumnjiva: "Ovakav će vas način razmišljanja zasigurno oboje učiniti sretnima." Uopće, članak je rezultat zloupotrebe i iskrivljavanja prijedloga o izgrađivanju obitelji kroz suradnju supružnika i uzajamnu blagost zato što ne ostavlja prostor da je bračni drug ili bračna družica zlostavljač/ica, alkoholičar/ka ili kreten/ka kakve druge vrste.
Ljudskom biću ne daje nikakvu šansu samoobrane, čak ni svijesti o samoobrani i zalaganju za sebe kad su stvari potpuno izgubljene. Jer, valjda, katolik mora trpjeti sve do, ako treba, i najmučnije smrti, samo kako ne bi povrijedio svetost braka. Kad bi se baš krenulo cijepiti dlaku, s ovog portala dalo bi se izvući još mnoštvo bisera, čak i takvih koji su u suprotnosti s naukom Rimokatoličke crkve.
Na portalu se, istina, može naći i korisnih tekstova, poput onog o dojenju ili pak onog o tikovima kod djece. No, tu se da primijetiti da se prvi poziva na nedavni poziv samog pape Franje da žene doje, ako trebaju, čak i u crkvi, dok je tekst o tikovima kod djece potpuno sekularan i poziva se isključivo na znanost. Portal "Žena vrsna" inače je savršeno lektorirano štivo, grafički i tehnički odlično riješen. To svjedoči o ozbiljnom poslu i ozbiljnim sredstvima koja je netko u to uložio.
To je, pak, fenomen koji u Hrvatskoj posljednjih godina nije nepoznat s obzirom na prirodu većinom skandaloznog sadržaja za odgoj srednjovjekovne žene za 21. stoljeće, apsolutno izdresirane da najiskrenije vjeruje i prihvati odgovornost za povijesnu krivnju, na kojoj dr. Raguž temelji svoj protuženski šovinizam, koja leži na ženi jer je onomad dopustila vragu da je zavede i grijehom neposlušnosti učnila čovjeka robom grijeha. A od tako fundamentalističkog poimanja zapisanog u Bibliji do teološkog zastranjenja prema spaljivanju vještica na lomači, povijest nas uči, dijeli nas samo dovoljna količina srednjovjekovne indoktrinacije i kvalitetne šibice.
