Matematika je većini ljudi zamorna znanost. Takva je bila i Jasonu Padgettu, no danas je postala nezamjenjiv dio njegovog života. Čak i u kupaonici, pa će tako dok pere zube četkicu u vodu namočiti točno 16 puta. Njegova opsesija dovela ga je do toga da ga mnogi nazivaju genijem. Njegov je talent jedinstven, a najviše se može vidjeti kroz crtanje fraktala, geometrijskih oblika.
Prije nego je postao genij, bio je jedan sasvim običan prodavač kreveta sa Aljaske koji je živio potpuno drugačiji životom nego danas.
"Bio sam jako plitak, i moj se život pije 17 godina vrtio oko djevojaka, alkohola, buđenje s mamurlukom, izlazaka, hvatanja cura, i barova", prisjeća se svojih mladih dana.
O matematici uopće nije razmišljao.
"Govorio sam da je matematika glupa i nisam vidio kako se može upotrijebiti u svakodnevnom životu. Stvarno sam vjerovao da je to tako", rekao je.
Petak 13. 2002. godine bila je večer koja ga je zauvijek promijenila. Dok je bio vani s prijateljima ispred karaoke bara napala su ih dvojica. Uzeli su mu njegovu izlizanu kožnu jaknu.
"Jedan me udario u stražnju stranu glave, i u tom trenutku sam vidio oblak dima, poput onog iz starih kamera, kao da je netko napravio sliku. U sljedećem trenutku bio sam na koljenima, vrtjelo mi se u glavi. Nisam znao gdje sam ni kako sam tamo dospio", prisjeća se.
Nekako je odteturao do bolnice koja je bila preko puta. Imao je potres mozga, i krvarenje iz bubrega uslijed udarca u trbuh. Dali su mu lijekove protiv bolova i poslali kući. Ubrzo je počeo primjećivati dramatične promjene u svom ponašanju. Takve ozljede mozga mogu uzrokovati i opsesivno kompulzivni poremećaj, a u njegovom slučaju razvio se strah. Toliko veliki strah od vanjskog svijeta da uopće nije izlazio iz stana, osim u veliku nabavu, piše BBC.
"Sjećam se kako sam stavio deke i ručnike preko svih prozora u kući i zalijepio ulazna vrata".
Počeo se iracionalno bojati i bakterija, što se odrazilo i na njegovu kćer koja ga je posjećivala tijekom pregovora o skrbništvu sa njegovom bivšom partnericom.
"Čim bi došao oprao bi joj ruke, odmah skinuo cipele i odjeću i presvukao", rekao je.
No uz taj poremećaj počelo se događati i nešto nevjerojatno.
"Sve što je bilo zakrivljeno, izgledalo je pomalo pikselizirano. Voda koja je izlazila iz slavine nije više bila glatka, već je izgledala poput niza tangentnih linija", rekao je.
"Bio sam iznenađen i zbunjen. Bilo je lijepo, ali i zastrašujuće u isto vrijeme", kaže.
Upravo zbog svega što mu se događalo imao je puno pitanja, posebno vezanih uz matematiku i fiziku a kako je živio u izolaciji, internet mu je postao izvor znanja. Tako je naišao na stranicu o fraktalima, geometrijskim likovima koji se mogu podijeliti na manje, koji su, barem približno, manja kopija cjeline. Taj ga je koncept fascinirao no nije znao kako bi ga opisao, sve dok ga jednog dana njegova kćer nije pitala kako funkcionira televizor.
"Kada u televizijskom ekranu vidite krug, to zapravo nije krug. Sastavljen je od pravokutnika ili kvadrata, a ako pogledate malo bolje, rub tog kruga zapravo je cik cak. I nikada zapravo nećete imati savršen krug", rekao je.
Imao je potrebu ovaj intrigantan koncept istraživati i dalje, pa je počeo crtati, i crtao.
"Imao sam tisuće crteža krugova, fraktala, bilo kojeg oblika kojeg sam mogao nacrtati. Bio je to jedini način na koji sam mogao predočiti ono što ja vidim, ono kako ja vidim", kaže.
Pomislio je kako su ti njegovi crteži jako važni, da se u njima krije "ključ svemira" pa ih je nosio svuda sa sobom.
Rijetko je putovao, no na jednom putovanju prišao mu je čovjek i rekao da ti njegovi crteži izgledaju poput pravih matematičkih. Razgovarali su a muškarac je bio fizičar koji je prepoznao što je on to crtao i pozvao ga da se upiše na fakultet na kojem je počeo zapravo učiti jezik koji mu je bio potreban da bi opisao svoju opsesiju.
Tri i pol godine živio je zatvoren u stanu, i taj susret promijenio je njegov život. Potražio je psihološku pomoć za svoj opsesivno kompulzivni poremećaj, a čak i upoznao ženu s kojom se poslije i oženio. No i dalje se pitao zašto on tako gleda svijet. Tako je na televiziji vidio čovjeka s nevjerojatnim sposobnostima koji je pričao o tome kako on doživljava brojeve.
"Uvijek bi matematiku opisivao oblicima a ne brojevima, i tada sam prvi put čuo da netko poput mene govori o tome kako izgledaju brojevi", rekao je.
Krenuo je u potragu i uz pomoć interneta došao do Berit Brogaard, kognitivne neuroznanstvenice sa Sveučilišta Miami. Razgovarali su satima preko telefona i tada mu je ona rekla da ima sinesteziju, neurološko stanje koje uzrokuje da mozak obrađuje podatke u obliku više osjetila odjednom. Procjenjuje se da utječe na oko četiri posto stanovništva. Neki mogu vidjeti određene boje kada čuju glazbu ili namirisati nešto što tada nije prisutno kada osjete neku emociju.
To stanje uzrokovano je vezom između dijelova mozga, neki se s tim rađaju, a nekima to stanje uzrokuje ozljeda ili alergijska reakcija. Brogaard vjeruje da je njegovo stanje potaknula ozljeda i tako razvila viziju matematičkih formula ili geometrijskih oblika, koji se projiciraju u njegovoj glavi ili ispred njega.
"Većina nas nema takav uvid jer ne vizualiziramo matematičke formule", rekla je Brogaard.
Padgett je prošao niz testiranja na Sveučilištu u Helsinkiju. Tijekom magnetske rezonancije znanstvenici su promatrali reakcije njegovog mozga na niz jednadžbi koje su se prikazivale na ekranu ispred njega.
"Otkrili su da imam pristup dijelovima mozga do kojih ne možemo doći svjesno i da je vizualni dio surađivao sa matematičkim dijelom mozga", rekao je.
I tada mu je konačno potvrđena dijagnoza.
Nakon toga objavio je knjigu o svojim iskustvima Struck by Genius, putovao svijetom i držao promocije, educirao ljude. Pokrenuo je kompaniju Outliers koja radi na filmovima o ljudima sa jedinstvenim i rijetkim životnim pričama. I prodaje svoje crteže fraktala. Muškarci koji su ga napali te večeri nikada nisu osuđeni, unatoč tome što ih je identificirao i podnio tužbu.
Godinama nakon toga jedan od napadača Brady Simmons, dok se liječio od ovisnosti o drogama nakon pokušaja samoubojstva, napisao mu je pismo u kojem se ispričava što ga je napao.
"Sada sam potpuno druga osoba. Kada pogledam kakva sam osoba u prošlosti bio, ne mogu vjerovati da sam mogao tako funkcionirati", rekao je Simmons.
Padgett osjeća i svoju promjenu.
"Sada vidim ljepotu svuda oko sebe", kaže.
Očaran je jednostavnim stvarima, koje dugi ljudi ni ne primjećuju, poput kapljica kiše. Ta lokvica koju stvara kiša u njegovim očima postaje kompleksan oblik, u kojem se izmjenjuju oblici zvijezda, pahuljica. On sam želi da i drugi mogu vidjeti svijet na način na koji ga on vidi, osjeća.
"Trebali bi hodati svijetom zaprepašteni da stvarnost uopće postoji. Proživio sam matematičko buđenje, i vidim tu magiju svuda oko nas. Ili najbliže magiji što ćemo moći doći", rekao je.
