Ono što je Abraham Lincoln ostavio iza sebe je naslijeđe kojom se diče Amerikanci. No, dok ga povijest pamti kroz trijumf nad ratnim kaosom i užasima ropstva, manje je poznato kako je njegov osobni život bio ispunjen nemirima i dramom.
Iako su mnogi znali kako je njegova supruga Mary Todd Lincoln imala problema s psihičkom stabilnošću, jezivi detalji iz života njihovog sina Roberta Todda Lincolna nisu dospjeli u javnost.
U sjeni svog oca
Robert Todd Lincoln rođen je kao najstariji od četvero Lincolnovih sinova u Springfieldu u državi Illinois 1843. godine, u vrijeme kad je njegov otac već postao istaknuti državni zakonodavac.
Većina onog čega se Robert sjeća o svom ocu iz djetinjstva, bio je prizor njega kako se pakira i odlazi na svoje brojne političke izlete, zbog kojih je bio rijetko kod kuće.
Njih dvoje nikad nisu imali snažnu vezu kakvu je Abe imao sa sinovima Tadom i Willijem, no Robert je ipak navodno osjećao duboko divljenje prema svom ocu. Svjedoci su ispričali kako je otvoreno plakao kraj njegove smrtne postelje.
- Tijekom djetinjstva i rane mladosti bio je gotovo stalno izvan kuće. Zbog toga je velika bliskost među nama bila nemoguća. Zbog njegove stalne predanosti poslu, ne znam jesam li ikad imao više od deset minuta mirnog razgovora s njim tijekom predsjedništva - rekao je Robert Todd svom biografu.
Do trenutka kad je Abraham Lincoln 1861. godine ušao u ured, Robert Todd Lincoln već je živio neovisno o roditeljima. Dvije godine prije toga, 1859. godine, Robert Lincoln pokušao je upisati studij na Harvardu, a iako je položio jedan od prijemnih ispita, pao je na testovima iz 15 od 16 predmeta.
Privremeno je odlučio upisati Phillips Exeter Akademiju, u nadi da će naposljetku ipak završiti na Harvardu. To se naposljetku i dogodilo, ali je za vrijeme svog studija više vremena potrošio na druženja, nego na učenje.
Jason Emerson u biografiji Roberta Lincolna, "Giant in the shadows", zapisao je:
"Iako visoko inteligentan i odlično načitan, Robert na Harvardu definitivno nije bio "knjiški crv". I sam je govorio da uči dovoljno da prođe, a iako nije ignorirao studij, čini se da je provodio više vremena u izvannastavnim aktivnostima koje je sponzorirala škola, kao i družeći se s prijateljima."
Čini se kako je politička reputacija njegovog oca bila dovoljna da završi Harvard uz minimum truda.
Neimpresivna vojna karijera
Nakon što je diplomirao 1864., Robert je odlučio slijediti očeve korake i baviti se pravom.
Upisao je pravni fakultet na Harvardu, ali brzo ga je napustio kako bi se pridružio vojsci Unije u trenucima građanskog rata. Zahvaljujući neprestanoj zabrinutosti svoje majke, Robert je bio u mogućnosti izbjeći borbenu službu tijekom većine rata. Dok je to olakšalo tjeskobu Mary Todd Lincoln, bilo je izvorom sramote za predsjednika Lincolna koji je smatrao da njegov sin ne smije imati poseban tretman samo zato što je dijete predsjednika Sjedinjenih Država.
Kad mu je supruga govorila zašto se ne bi trebao boriti, Lincoln je odgovarao: "Naš mi sin nije ništa draži nego su drugi sinovi njihovim roditeljima".
Time ju je podsjećao kako mnogi drugi nemaju privilegije, pa je Mary Todd morala popustiti. Roberta je zaposlio nitko drugi nego general Ulysses S. Grant kao svog pomoćnika.
Ova je uloga onemogućila mlađem Lincolnu da vidi bilo kakvu borbu. Dok je Robert bio prisutan predaji generala Roberta E. Leeja u Appomattoxu, njegova stvarna vojna karijera bila je vrlo kratkog i nezapaženog vijeka.
Čudna i poprilično jeziva slučajnost koja je prethodila atentatu na predsjednika Lincolna dogodila se negdje 1863. ili 1864. Roberta Todda Lincolna spasio je od gotovo sigurne smrti nitko drugi nego Edwin Booth, brat čovjeka koji je oduzeo život Abrahamu Lincolnu u jeku građanskog rata.
Robert se u razgovoru s urednikom magazina The Century prisjetio tog incidenta na platformi željezničke stanice, rekavši:
"Platforma je bila približno visine podvozja automobila, a tu je, naravno, postojao i uski prostor između perona i karoserije automobila. Došlo je do gužve i slučajno me je pritisnuo tijelo karoserije dok sam čekao svoj red. Odgurnut sam s nogu i pao sam u otvoren prostor, potpuno bespomoćan, sve dok me netko nije povukao za ovratnik. Zahvalio sam svom spasitelju Edwinu Boothu, čije mi je lice naravno bilo dobro poznato, a čineći to nazvao sam ga njegovim imenom".
U nizu daljnjih jezivih slučajnosti, Robert je bio prisutan ne samo jednom, već dva predsjednička ubojstva. Prvo, bio je izravan svjedok pucnjave na predsjednika Jamesa Garfielda. Druga je bila pucnjava na predsjednika Williama McKinleya. Kad je Robert kasnije pozvan na službenu funkciju za vrijeme mandata drugog predsjednika, rekao je:
"Ne, ne idem i bolje bi bilo da me ne pitaju, jer postoji izvjesna fatalnost u predsjedničkim funkcijama kad sam ja prisutan."
No, atentatu na svog oca nije prisustvovao. Zloglasni izlazak Lincolna u Ford kazalište dogodio se samo šest dana nakon posljednjih trenutaka rata i Robert je, razumljivo umoran s bojišta, odlučio ostati kod kuće. Tako je izbjegao atentat na svog oca, 16. predsjednika Sjedinjenih Država.
Raspad obitelji Lincoln
Nakon očeve smrti, Robert se preselio u Chicago s majkom i bratom Tadom. Završio je pravne studije i 1867. godine dobio je dozvolu za praksu.
U to se vrijeme Robert Todd Lincoln oženio svojom dugogodišnjom djevojkom Mary Harlan - 24. rujna 1868. Njih dvoje imali su troje djece zajedno i provodili su ljeta u idiličnoj planinskom krajoliku Iowe.
No, tragedija je nastavljala progoniti obitelj, a to se pokazalo kad je mladi Tad neočekivano preminuo u dobi od 18 godina.
Mary Todd Lincoln, koja se nije još oporavila od smrti supruga, bila je potpuno izbezumljena.
S Robertom koji je bio glava kuće, počela se sve češće sukobljavati, a on je bio zabrinut zbog njenog neuračunljivog ponašanja. Zbog toga se dogovorio s liječnicima kako će je zaprimiti u psihijatrijsku bolnicu u Illinoisu.
Mary je u nekoliko navrata pokušala i samoubojstvo, a kad je zaprimljena u bolnicu, nije joj trebalo dugo da počne planirati svoj bijeg. Uz pomoć odvjetnika i nekoliko senzacionalističkih pisama Chicago Timesu, Robert je uspio osigurati da njegova majka ostane zatvorena u ludnici.
No, Mary se nije predavala, a kad ju je sud proglasio dovoljno kompetentnom da napusti sanatorij, otišla je živjeti kod svoje sestre u sa svojom sestrom u Springfield Illinoisu. Ona i Robert se nikad nisu pomirili te mu nikad nije oprostila što ju je tako nemilosrdno zatvorio.
U međuvremenu, Robertova se profesionalna karijera dobro razvijala, zasigurno zahvaljujući slavnom prezimenu. Uspio si je osigurati mjesto u kabinetu predsjednika Jamesa Garfilda kao njegov ratni sekretar. To je bio vrhunac njegove djelatnosti u uredu Predsjednika.
Nakon što se potpuno povukao iz politike, Robert je stekao diplomu iz prava i služio je kao glavni savjetnik George Pullmanu i njegovoj tvrtki Pullman Palace Car Company, tvrtki koja je putovanje vlakom učinila udobnijim za putnike osiguravajući da vlakovi budu opremljeni luksuznim spavaćim automobilima umjesto jednostavno uspravnih sjedala. Nakon smrti Georgea Pullmana, Lincoln je postavljen predsjednikom tvrtke, a na kraju čak i predsjednikom Odbora, ulogu koju je obnašao do 1922. godine.
Posljednji javni nastup Roberta Todda Lincolna bio je i 1922. godine, kada je prisustvovao ceremoniji posvećenja nedavno završenom Lincoln Memorialu u Washingtonu. Bila je to svakako teška prigoda za čovjeka kojem je otac obilježio njegov put, ne samo kroz život, nego još više kroz svoju smrt.
Njegov je život definitivno bio obilježen brojnim tragičnim slučajnostima i okolnostima - od smrti braće do ubojstva oca na svjetskoj pozornici, kao i kobne svađe s vlastitom majkom.
Možda su očekivanja postavljena za sina tako iznimnog predsjednika bila postavljena previsoko, a većina se povjesničara slaže kako je teret Abeova nasljednika bio prevelik za Roberta.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site