Prezirao je ružne ljude, a volio samo jednog muškarca

Otkako je Karl Lagerfeld 1983., više od desetljeća nakon smrti osnivačice Coco Chanel, preuzeo kreativnu kontrolu nad modnom kućom Chanel, ona je postala jedan od najprofitabilnijh luksuznih brendova na svijetu. Njezina zarada procjenjuje se na više od četiri milijarde dolara godišnje, čime premašuje zaradu svih ostalih modnih kuća. No kako je riječ o tvrtki u privatnom vlasništvu, nikada nisu objavljeni točni podaci. Velik dio prihoda dolazi od prodaje modnih dodataka, šminke i kultnog parfema No. 5 koji je kreirala sama Coco Chanel 1921. godine. No accessories i parfemi nisu dovoljni da modni brend zadrži prestiž - tvrtka mora ulagati u ekstravagantne modne revije, za što je zaslužan Karl. Iako je gotovo dvostruko stariji od ostalih kreativnih direktora svjetskih modnih kuća, Lagerfeld i dalje izbacuje atraktivne kolekcije.  

- Njegova snaga krije se u tome što je njegova sadašnja kolekcija puno bolja od prošle i tako ne daje ljudima povoda da misle kako je njegovo vrijeme isteklo - objasnio je Michael Roberts, modni urednik Vanity Faira i Karlov dugogodišnji prijatelj.

Drugi napominju da se njegova snaga krije i u spoznaji što u posljednjih pet desetljeća nije gubio razum zbog posla, kao što je to slučaj s njegovim rivalom Yvesom Sainat-Laurentom koji je sve do mirovine 2002. često doživljavao slomove živaca.  

- Yves je bio nalik pjesniku koji pati zbog umjetnosti. Ne mogu zamisliti da bi Karl proveo i jednu minutu sjedeći i pateći zbog umjetnosti. A i zašto bi? - objašnjava nadalje Roberts.  

Sve donedavno Karl je godišnje proizvodio čak osam kolekcija za Chanel - što ready-to-wear, što haute couture, pet za talijanski luksuzni brend Fendi čiji je također kreativni direktor te nekoliko za brend s vlastitim imenom. Sposobnost da osmisli toliko kreacija za tri različita brenda čini ga jedinstvenim modnim dizajnerom, a uza sve to bavi se i fotografijom. Njegove fotografije objavljene su u časopisima, sam snima Chanelove kampanje i kataloge, a tu je i umjetnička fotografija koju nerijetko izlaže u galerijama. Govori četiri svjetska jezika - njemački, francuski, engleski i talijanski - te izdaje knjige. U Francuskoj je, osim fotostudija, otvorio i knjižaru 7L te tiskaru Édition 7L koja je do sada objavila više od četrdeset naslova. Riječ je uglavnom o knjigama čiju tematiku sam preferira - uz modu i fotografiju, tu su literatura, humor, oglašavanje, glazba, novine, mitologija, ilustracije i arhitektura. Njegova knjiga ‘The Karl Lagerfeld Diet’, koju je 2002. objavio u suradnji s liječnikom Jean-Claudeom Houdretom, prodana je u više od milijun primjeraka.

- Ako vam problemi sa suvišnim kilogramima nisu važni, ako ne žalite za tim što ne možete nositi trendy odjeću malih konfekcijskih brojeva, onda ova knjiga nije za vas - napisao je u predgovoru.  

- Ja sam smršavio, a moj liječnik je zaradio. Prodali smo gotovo milijun primjeraka. Nikada ne jedem šećer, sir, kruh... Bila je to jako dobra, zdrava odluka, moj najbolji potez u životu. Srećom, nisam više u napasti, nemam slabosti. Kada vidim tonu hrane u studiju, čini mi se kao da je sve to napravljeno od plastike. Čak mi i ne padne na pamet da bi čovjek išta od toga mogao staviti u usta. Osjećam se poput životinje u divljini, one ne diraju ono što neće pojesti - objašnjava.  

Održavati takvu liniju nije teško djelomično i zato što ima privatnog kuhara koji pazi što mu poslužuje. Iako je Lagerfeld poznat po surovim komentarima na račun izgleda brojnih javnih osoba, ne može mu se osporiti da se ne zna kritički osvrnuti i na vlastiti odraz u ogledalu. Tako je o glazbenici Adele rekao da je malo predebela, o Pippi Middleton, sestri vojvotkinje od Cambridgea, da bi uvijek trebala pokazivati samo stražnji dio tijela, a o preminulom umjetniku Andyju Warholu, svom nekadašnjem prijatelju, da je fizički jako odbojan. No ne kritizira samo druge nego i sebe. Tako je prirodnu boju svoje kose opisao žutom poput pišaline, a sebe nazvao karikaturom.

-  Kad je o meni riječ, karneval u Veneciji traje cijelu godinu - rekao je o svom izgledu koji podsjeća na aristokrata iz 18. stoljeća koji se vremenskom kapsulom prebacio u 21. stoljeće.  

Od 1976. ima istu frizuru, a njegov je ormar krcat bijelim košuljama visoka ovratnika Hilditch & Key uz koje redovito nosi crne sakoe i hlače, kravatu, sunčane naočale i rukavice s potpisom francuskog brenda Causse, unikatne čizme od krokodilove kože Massaro i elegantne lepeze. Ne smijemo izostaviti ni ukrasne broševe i gomilu atraktivnog prstenja s potpisom Chrome Hearts ili Lydia Courteille. Svoje odjevne kombinacije oplemenjuje novim elementima, kombinira klasiku s trenutačno popularnim dizajnerima kao što su Haider Ackermann i Sacai, ponekad razbijajući standardni outfit zlatnom bejzbolskom jaknom kuće Dior ili kaputom s kapuljačom.  

- Volim modu, a moda se ne odnosi isključivo na odjeću nego i na razne promjene. Probao sam sve. Ništa s jastučićima na ramenima, jer sam imao osjećaj da izgledam kao patuljak. Ali isprobao sam hipijevski stil, lance i slične stvari, zatim krznene kape, čizme iznad koljena... Svašta - kaže Lagerfeld koji ne podnosi japanke i čarape.  

- Volim čarape, ali samo one do koljena. Ništa mi nije gore od muškarca koji je prekrižio noge, a ispod hlača mu se naziru dlake. Užas! - dodao je.  

Ujedno je i briljantan marketinški stručnjak. Sam je svoj PR, a s njim surađuju i Coca-Cola, koja ga je uzela za reklamu dijetne Cola-Cole, te Steiff koji proizvodi plišane medvjediće. U studenome 2004. dizajnirao je povoljnu kolekciju muške i ženske odjeće za modni brend H&M, a većina komada rasprodana je u prva dva dana. Iako itekako poznat u modnim krugovima, Lagerfeld je u tom trenutku dosegnuo novu razinu slave koju inače uživaju pop zvijezde i filmski idoli.  

Lagerfeld voli izigravati divu. Na svečane domjenke i večere obično dolazi posljednji, kasni i više od sat vremena. A vješto skriva i godinu svog rođenja. Kada je britanska autorica Alicia Drake objavila knjigu ‘The Beautiful Fall’, kroniku modne scene u Parizu 70-ih godina prošlog stoljeća u kojoj se dotaknula i rivalstva između Karla i Yvesa Saint-Laurenta, napisala je da Karl nije rođen 1938. kao što tvrdi, nego 1933. godine. Prilikom pisanja knjige zamolila ga je da sudjeluje u procesu, no on je to odbio, a ona je detalje o njegovu djetinjstvu istražila kod njegova tada 89-godišnjeg bratića Kurta. I svi su potvrdili da je rođen 1933. Karl je bio toliko bijesan da ju je tužio.  

- Ta je knjiga nešto najprljavije što sam pročitao. Sve je izmišljeno, nijednu od osoba s kojima je razgovarala ne poznajem dobro. To su ili ljudi kojima sam dao otkaz ili neki koje jedva poznajem ili, pak, neki izmišljeni likovi - rekao je.  

No sud je presudio u korist Alicije Drake i Karl je bio prisiljen podmiriti sve sudske troškove. Točno je da je Karl Otto Lagerfeldt, koji je poslije izbacio ‘t’ iz prezimena, rođen 10. rujna u Hamburgu u imućnoj obitelji. Njegovi su roditelji bili iznimno obrazovani i načitani, a njihova ideja ‘čavrljanja’ tijekom večere odnosila se na debatu o religijskoj filozofiji Teilharda de Chardina. Njegov otac Otto obogatio se proizvodnjom kondenziranog mlijeka, a majka Elisabeth bila je violinistica. Sredinom 30-ih godina Hitlerova je moć sve više uzimala maha diljem Njemačke, stoga je otac odlučio preseliti se s obitelji u izolirani dio zemlje na sjeveru, gdje je Karl rastao uz stariju sestru i polusestru iz očeva prvog braka. Iako tvrdi da se ne sjeća toga, osobito odnosa nacista prema njegovoj obitelji, rođak Kurt u spomenutoj knjizi tvrdi da to nisu bila lijepa vremena te da su bili gotovo na rubu gladi.

- Nikada nismo oskudijevali u hrani, a taj opis našeg života pred kraj rata itekako je romantičan, ali nije stvaran... Farmeri nisu bili siromašni ljudi s tri krave u štali. Roditelji su me voljeli i štitili u razdoblju kada je bilo gotovo nemoguće biti zaštićen od ičega - osvrnuo se Karl koji je djetinjstvo provodio okružen knjigama. Puno je čitao, i to naslove poput Tolstojeva ‘Rata i mira’ i ‘Bud-denbrookovih’ Thomasa Manna.  

- Kada bih majku zamolio da mi pročita priču, odgovorila bi mi: “Nauči čitati”. A kada bih joj ja odlučio ispričati priču, rekla bi mi: “Ti možda imaš četiri godine, ali ja nemam” - prisjetio se Karl koji je u školi bio dobar učenik, ali izrazito nedruštven.

- Bio sam previše egzotičan za tu školu. Prezirao sam društvo druge djece. Nisam se igrao s njima, niti me bilo briga za njih. Jedva da sam odlazio u školu. Sve sam učio kod kuće. Do šeste godine govorio sam njemački, engleski i francuski jezik i to zato što sam sâm molio da me nauče. Moj je problem bio taj što mi je bilo smrtno dosadno, želio sam biti odrasla osoba, a ne dijete. Kao da je djetinjstvo trajalo vječno - od moje osme do osamnaeste godine prošlo je, činilo mi se, sto godina. Danas roditelji previše bdiju nad djecom. Ne bi trebalo biti tako. Djeca moraju znati gdje im je mjesto. Uvijek sam bio po strani, čitao ili crtao. I želio sam biti tamo. želio sam biti odrasla osoba, želio sam da me shvaćaju ozbiljno. Pojam djetinjstva i onoga što podrazumijeva činio mi se glupim - rekao je Karl koji je jedino obožavao svoju majku, unatoč njezinim učestalim kritikama.  

Jednom mu je prilikom majka rekla da su njegove priče toliko dosadne da bi bilo najbolje da ih izgovori što brže, a kada je navršio 14 godina, rekla mu je: “Ljudi koji puše automatski ističu ruke, a s obzirom na to da tvoje nisu lijepe, ne bi trebao pušiti”. Vjerojatno i zato na njegovim rukama često možemo vidjeti rukavice. No on to nikada majci nije zamjerao, štoviše, u intervjuima često brani njezine postupke.

- Bila je stroga, ali jedino je tako mogla s dječakom kao što sam bio ja - ističe.  

Osim knjiga, redovito je gutao i modne časopise te bio kritičan prema odjeći ostalih učenika. No njegova fascinacija modom nije bila trivijalna - intenzivno se bavio načinom na koji je odjeća odražavala vrijeme i stavove ljudi.  

- Automobili se u deset godina nisu drastično promijenili, arhitektura se nije uopće promijenila, ali stav ljudi znatno se promijenio, od načina hodanja do načina odijevanja - objasnio je Karl koji, s obzirom na to da je odrastao u prirodi, nije imao puno izravnog doticaja s modom.  

Istražujući, naišao je na knjigu francuskog dizajnera Paula Poireta koji je 1906. kreirao liniju odjeće koja napokon nije uključivala tragove korzeta kakve su žene obično nosile u 19. stoljeću. I majka je utjecala na njegovo poimanje mode kada ga je odvratila od šešira.

- Na neki način volim šešire, ali kada sam bio mali, nosio sam tirolsku kapu, a majka mi je rekla: “Ne bi trebao nositi šešire, izgledaš kao stara lezbijka” - otkrio je, a kako bi mu kosa nalikovala majčinoj, i danas svoje uvojke svakodnevno posvjetljuje šamponom za suho pranje Klorane. 

Prvu reviju pogledao je u ranim tinejdžerskim godinama, nakon što se obitelj vratila u Hamburg. Bile su to rane 50-e, a pistom su šetali modeli u kreacijama Christiana Diora i Jacquesa Fatha.  

- Bio sam oduševljen atmosferom, onim što je odjeća predstavljala, idejom života... Djetinjstvo sam proveo misleći da sam se prekasno rodio, da sam propustio sve prekrasne stvari u životu koje su se događale prije rata, prekooceanske brodove, Orient Express... Shvatio sam kako je vrijeme da odem odavde - ispričao je.  

Majka se složila i rekla mu: “Ovdje nemaš što raditi. Njemačka je mrtva zemlja”. Prije 20. godine života preselio se u Pariz. Nakon dvije godine naišao je na oglas za međunarodno natjecanje u dizaj-nu. Poslao je svoje skice i uzorke tkanina te osvojio prvo mjesto u kategoriji kaputa. Skicirao je dugačak kaput visokog ovratnika i dubokog V-izreza na leđima. Tada je 17-godišnji Saint-Laurent osvojio prvo mjesto u kategoriji cocktail haljina i njih su dvojica postali prijatelji. Čelnici kuće Balmain odmah su Karla angažirali kao mlađeg asistenta, no posao nije bio idiličan. Nakon svake nove kolekcije Lagerfeld i ostali asistenti tri su tjedna danima morali skicirati ukrase, cvijeće, šavove i slično.  

- Atmosfera je bila grozna, no rekao sam si: “Nisi tu da bi bio modni kritičar, tu si da učiš, stoga ušuti i pozorno prati sve” - objasnio je.  

Nakon šest mjeseci dobio je promaknuće i postao pripravnik Pierrea Balmaina, a tri godine poslije dao je otkaz.  

- Nisam rođen da bih bio nečiji asistent - govori.  

Sljedeće tri godine radio je kao umjetnički direktor kuće House of Patou, no 1961. dosadilo mu je po mjeri kreirati formalne kreacije za bogatašice. 

- Couture moda postala je jako buržujska, nimalo trendy - istaknuo je i odlučio se posvetiti ready-to-wear kolekcijama jer je to bila grana industrije u kojoj je mogao pokazati kreativnost.  

Dao je otkaz i počeo raditi kao samostalni dizajner. Kreirao je kolekcije za francuske, talijanske, britanske i njemačke tvrtke uključujući i Chloé, gdje je poslije postao glavni dizajner, Kriziju, Ballantyne, Cadette, Charles Jourdan i Mario Valentino.  

- Dizajnirao je cipele, torbe, češljiće za kosu, košulje, olovke, stolove... Uvijek bi strastveno listao knjige, bio je jako usredotočen, okružen papirima - ispričala je Anne-Marie Muñoz, modna asistentica s kojom je tada prijateljevao.  

Također je kreirao kostime za film, operu i kazalište. Listi klijenata 1967. pridodao je i Fendi, modnu kuću iz Rima.  

- Angažirali su ga da radi komade od krzna. I odlično je savladao taj izazov: krzno i pletivo, rupe u krznu, boja na krznu... Sjećam se vremena kada su u modu došli zlatni markeri, svi predmeti u kolekciji Fendi tada su bili ukrašeni zlatnim črčkarijama, kao da je netko šarao po odjeći - prisjetila se Joan Juliet Buck, bivša glavna urednica francuskog Voguea koja se s njim tada intenzivno družila.  

Iako je mijenjao jednu modnu kuću za drugom, odlično se prilagođavao svakom dizajnu i viziji.  

- Ne miješam stilove. Fendi je nešto sasvim drukčije, kao i kolekcije koje radim pod svojim imenom. No imaju nešto zajedničko: zapravo nemam osobnosti ili možemo reći da imam tri, ovisno o tome kako gledate na to - kaže.  

I prije nego što je to ostalim dizajnerima palo na pamet, Lagerfeld je obilazio sajmove i trgovine rabljenom robom u potrazi za vintage haljinama koje bi potom rasparao kako bi ušao u trag načinu dizajniranja i šivanja. Čitao je knjige Madeleine Vionnet i ostalih autora, modnih pionira s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a sve što je ondje doznao utkao je u svoj posao. Idejama i kreacijama oduševio je i francuski tisak koji je počeo pratiti njegov život i stil. Kada se 1977. preselio u kuću u ulici Rue de l’Université, navodno u nekim sobama nije imao žarulje nego je za rasvjetu koristio svijeće. Bio je rado viđen gost raznih zabava u Parizu i New Yorku, no svaki put kada bi mu ponudili drogu ili alkohol, on je odbio.  

- Bio sam samo promatrač na zabavi. Nisam imao ništa protiv svega toga, ali instinkt za preživljavanje kod mene je izraženiji od ostalih - objasnio je Karl koji se 70-ih prvi put zaljubio.  

Srce mu je osvojio francuski aristokrat i boem Jacques de Bascher s kojim je dijelio afinitete prema literaturi, odjeći i stilu. Lagerfeld mu je pomagao financijski, no nikad nisu živjeli zajedno niti su ikada, kako je jednom rekao, spavali zajedno.  

- Beskrajno sam ga volio, ali nikada nismo imali fizički kontakt. Naravno, zaveo me njegov fizički šarm - otkrio je jednom prilikom.  

Bili su zajedno 18 godina, tijekom 70-ih i 80-ih, sve do De Bascherove smrti od posljedica AIDS-a 1989. godine. Karl je spavao na pomoćnom krevetu u njegovoj bolničkoj sobi i bio uz njega do posljednjeg trenutka. Nije ga napustio ni kad ga je De Bascher varao s drugim muškarcima.  

- Naravno da sam znao za aferu s Laurentom. Yves i ja smo više od 20 godina bili bliski prijatelji. Pierre Bergé, Laurentov tadašnji partner, uništio je naše prijateljstvo. Govorio je da upravljam njihovim odnosom kako bih destabilizirao Laurentovu modnu kuću - kaže i priznaje kako je zažmirio na sve De Bascherove seksualne izlete.  

- Smatrao sam da je u tim trenucima bio neuračunljiv. želio sam jedino vidjeti njegovu ljepšu stranu. Nisam bio svjestan stvari koje čuva u mraku. Govorio bi mi što je sve radio dok nisam bio pokraj njega, ali nisam postavljao pitanja - kaže Karl koji nakon njega nije imao novog partnera.  

Nakon što je preminuo, Lagerfeld je utjehu pronašao u hrani, što je i priznao u knjizi u kojoj opisuje svoj put do ponovne mršavosti. No poslije je ipak demantirao sklonost ljubavnim jadima.  

- Nikad se ne zaljubljujem. Volim jedino svoj posao - izjavio je.  

A Jacques de Bascher svojedobno je rekao kako je Lagerfeld lud za Coca-Colom te čokoladnom tortom. Iako nije imao sreće u ljubavi, imao je u poslu pa je tako u sljedećem desetljeću postao jedan od najcjenjenijih i najuspješnijih modnih dizajnera. Nažalost, njegovo ime nije bilo osobito zvučno u krugovima izvan modne industrije jer, za razliku od Pierrea Cardina i Saint-Laurenta, nije imao vlastitu modnu marku.  

- Nije vjerovao u ideju izgradnje vlastitog modnog carstva - objasnila je Joan Juliet Buck.  

A onda mu je 1982. prišao Alain Wertheimer, predsjednik Uprave kuće Chanel, i pitao bi li pristao raditi za njih. Coco Chanel preminula je 11 godina prije i prodaja je drastično pala. Osim parfema, nisu imali bogznašto u ponudi, a na kultnu Chanelovu suknju i sako gledalo se kao na uniformu za ostarjele političarke. Prijatelji su ga savjetovali da ne prihvati ponudu.  

- Svi su govorili: “Nemoj se upuštati u to, to je prošlost, neće oživjeti”. No tada sam to smatrao izazovom - istaknuo je Karl.  

- Prijašnja moda nije bila toliko komplicirana. Imali smo couture kolekciju koja je inspirirala ljude, kopirali su je i bila je jedinstvena u svijetu. Danas moda nastaje na ulici, u radionicama manje poznatih dizajnera - kaže.  

Imajući to na umu, rebrendirao je Chanel tako što je kultnu suknju do koljena pretvorio u mini suknju, a prepoznatljivi sako upotpunio logom CC. Modeli na pisti hodali su u tenisicama, vrućim hlačicama ukrašenim šljokicama, a oko vrata su imali goleme lance nalik onima koje su nosili reperi. Time je iz Chanela uklonio sve ‘snobovske’ elemente i približio ga mladim, bogatim, trendy ljudima. Budući da je to bila potpuna suprotnost onome što je Coco promicala - dostojanstvenost, suzdržanost i stil koji odaje samopouzdanje i udobnost - mnogi su kritizirali njegov potez. No kupci su bili oduševljeni, kuća je ponovno bila na tragu staroga sjaja, a njihov su model poslovanja i dizajniranja počeli kopirati i ostali brendovi. Gucci je za potpuni makeover kuće angažirao Toma Forda, Dior Johna Galliana, Louis Vuitton Marca Jacob-sa, Lanvin Albera Elbaza, Balenciaga Nico-lasa Ghesquièrea, a Burberry Christophera Baileyja.

Osim što je godinama kreativni direktor dviju prestižnih kuća, 2011. pokrenuo je i vlastitu modnu liniju Karl, a trenutačno živi u Parizu. Posjeduje vile i u Rimu i Monte Carlu, a često ga se može vidjeti u društvu muških modela koje mediji nazivaju ‘Karlovim dečkima’. Jedan od najdugovječnijih u toj skupini je Amerikanac Brad Kroenig iz St. Louisa koji s desetogodišnjim sinom Hudsonom putuje svijetom u Karlovu privatnom zrakoplovu. Zajedno posjećuju modne revije i ekskluzivne zabave. Kroenig je jednom prilikom otkrio da dizajner voli svoje ‘dečke’ častiti skupocjenim darovima, poput zlatnog Rolexa ili dijamantnim narukvicama Chrome Hearts.  

- Karl je velikodušan. želi da njegovi prijatelji bu-du chic - otkrio je Kroenig čijem je sinu Karl kum.  

Dječak se od druge godine života pojavljuje na Chanelovim revijama, uživa u skupocjenim darovima, a njegov je ormar pun odjeće Chanel i Fendi. Na Chanelovoj reviji u Dubaiju 2014. dječak je nosio dijamante u vrijednosti od 1,5 milijuna dolara. Takav odnos nimalo ne smeta Kroneigovoj supruzi Nicole, koja ostaje kod kuće u New Jer-seyju dok njezin suprug i sin putuju s Karlom.  

- Dečke doživljavam kao članove obitelji. Nemam vlastitu obitelj stoga nije loše imati svojevrsne sinove, ali bez onih neugodnih problema koje djeca inače nose sa sobom - istaknuo je Karl koji voli biti okružen modelima i zato što ‘mrzi ružne ljude’.  

- Čine me depresivnim - objasnio je.  

Kada je nekome sklon, taj može uživati njegovu bezuvjetnu potporu, no ne može se svatko nazivati njegovim prijateljem.  

- Nikada ne možete reći da ste Karlov prijatelj, jedino on ima pravo reći to za vas - objasnila je Colombe Pringle, bivša glavna urednica francuskog Voguea.  

Jednom od njemu najbliskijih osoba smatra se Stephen Gan, urednik art časopisa Visionaire, no kada su Karla jednom pitali postoji li osoba koja ga poznaje u dušu, rekao je: 

- To je teško pitanje jer sam toliko vremena utrošio na izgradnju određenog imidža da mislim kako je to gotovo nemoguće. I to je moja želja - da čak i onima koje volim to bude nemoguće.  

Jedina koja uistinu zna što se događa u njegova četiri zida jest sijamska mačka Choupette koja ima i profile na Twitteru i Instagramu te stranicu na Wikipediji. U intervjuu 2011. Karl je priznao kako bi volio da se može oženiti tom mačkom. 

- Još ne postoji mogućnost braka između ljudi i životinja... No nikad nisam mislio da ću se toliko zaljubiti u mačku - kaže.  
Kada je o ženama riječ, preferira one snažne osobnosti, a trenutačne muze su mu modeli Cara Dele-vingne i Kendall Jenner, pjevačica Rita Ora te glumica Kristen Stewart. Dugo je prijateljevao s pjevačicom Lily Allen, a kada se 2011. udavala, dizajnirao joj je unikatnu vjenčanicu.

(Izvor: Story.hr)