"Novac je čudovište, a toliko ljudi oko nas nažalost mu je podleglo" napisala je jedna od Dionneovih petorki u knjizi "We Were Five" koja je javnosti približila tragičan život slavnih beba. Rođeni 1930. postali su jedna od najvećih kanadskih turističkih atrakcija, rođenih u doba u kojem je porod pet beba bio nečuven, osobito u situaciji da svih pet preživi.
Danas, kad živimo u doba potpomognute oplodnje to i nije baš tako neobično, no situacija je u prvoj polovici 20. stoljeća bila znatno drugačija. Čak su se i obični blizanci smatrali čudom, a set od petero djece koje je rodila žena u kanadskom Ontariu postala je priča koja je punila svjetske naslovnice, nešto što svijet dotad nije vidio.
Djevojčice su težile oko 1 kilogram svaka i sve su bile rođene dva mjeseca ranije. Preživjele su unatoč svim izgledima, uz pomoć doniranog mlijeka anonimne dojilje te medicinske sestre iz kanadskog Crvenog križa. Predstavljale su čudo, a u eri depresije i represije, ljudima su nosile nadu u bolje sutra.
Djevojčice s imenima Anette, Cecile, Emilie, Marie i Yvonne odmah su privukle i pozornost vlade, a s četiri mjeseca starosti politika se uplela u njihov život. Roditelji su proglašeni nesposobnima za brigu o petorkama, uzeli su ih iz kuće u kojoj su živjeli te smjestili nedaleko od bolnice u kojoj su rođeni. Tamo su bile pod nadzorom male vojske medicinskog osoblja - sestri i liječnika, koji su ih neprestano podvrgavale promatranju i raznim eksperimentima.
Liječnici su primijetili tendenciju djece da se upare jedna s drugom - bilo je dvoje djece koji su rođeni u istoj amniotičkoj vreći, a te su djevojčice i nakon poroda bile bliže. Peta nije imala takvog partnera, pa su liječnici pretpostavljali kako je postojala i šesta, koja je bila spontano pobačena. Zapisivali su sve fizičke i psihičke sličnosti te ih svakodnevno promatrali kao miševe u laboratoriju. No, to nije bilo sve - u svrhu propagande su ih pretvorili u veliku turistički atrakciju.
U razdoblju između 1934. i 1943. oko tri milijuna ljudi zavirilo je kroz stakleni prozor prostorije u kojoj su djevojčice odrastale. Ponekad su ih izvodili van, odijevali u istu odjeću i predstavljali posjetiteljima. Iako su njihovi roditelji živjeli gotovo preko puta ceste, nikada nisu išli svojoj pravoj kući. Njihov je otac prodavao razglednice, slike i raznu robu s njihovim likom te tako zarađivao, a njihova se fotografija uskoro nalazila na svemu - od zobene kaše do sapuna. Po uzoru na njih napravljena je i serija lutki, pristizala su im pisma obožavatelja, a o njihov su napretku izvještavali svjetski mediji.
Njihova obitelj i grad podlegnuli su utjecaju novca koji su im petorke donosile, a procjenjuje se kako su Ontariu donijele oko 500 milijuna dolara. Na javnom "prikazivanju" su bile sve do dobi od devet godina, kad su ih napokon vratili njihovim roditeljima. Kako su odrastale, stvari nisu išle baš glatko. Kasnije su se prisjećale da su im roditelji stalno predbacivali da im je "život bio bolji prije nego su njih imali", a u knjizi koju su napisale otkrile su i istinu o tome da ih je otac fizički zlostavljao. Novac koji je pristizao na račun njihove "izložbe" roditelji su posve potrošili i ništa od toga same nisu dobile. Svih pet mladih žena od obitelji su se odvojile što su ranije mogle.
Emilie je odabrala žibot časne sestre te je umrla vrlo brzo, već 1954. uslijed moždanog udara. Marie je umrla 1970. zbog krvnog ugruška u plućima, a Yvonne je umrla 2001, dok preostale dvije sestre i dalje žive. Iako su se tri od pet blizanki udale i imale vlastiti djecu, same su priznale kako im je život bio duboko nesretan, progonjen sjećanjem na djetinjstvo iza staklenih prozora, tisuća ljudi koje zure u njih i liječnicima koji ih neprestano analiziraju.
