Desetljeća etničkih i religijskih tenzija, iznenadna eksplozija interneta i kompanija koja je nije tako brzo i lako uklonila niz zlobnih i mržnjom prepunih komentara, opisuju život u Mianmaru.
"Bojim se da se Facebook pretvorio u zvijer, a ne u ono što su u početku željeli biti", rekao je UN-ov izvjestitelj o ljudskim pravima iz Mianmara Yanghee Lee.
Iako će Facebook priznati pogreške i nedostatke te pokušati riješiti problem, pravo je pitanje kako je njegova uloga u ovoj zemlji postala tako razorna, i postala toliko jaka da može u potpunosti uništiti živote ljudi.
"U današnje vrijeme svi koriste internet", reći će Thet Swei Win, direktor organizacije Synergy, koja se bavi promocijom harmoničnih odnosa između etničkih grupa u Mianmaru.
Tijekom godinama vojne vlasti vanjski utjecaj u ovoj zemlji bio je gotovo u potpunosti isključen. No oslobađanjem i dolaskom Aung San Suu Kyi na čelo države, počela je liberalizacija, pa i u ključnom telekomunikacijskom sektoru. Učinak je bio dramatičan.
"SIM kartica prije promjena stajala je 200 dolara. 2013. godine otvorili su tržište drugim telekomunikacijskim kompanijama i cijena je drastično pala na samo dva dolara. I odjednom je postala nevjerojatno dostupna", rekla je Elizabeth Mearns, sa BBC-a.
I tako su svi mogli za malo novaca imati telefon, a aplikacija koju su svi željeli bila je Facebook jer je jedina od tih velikih portala podržavala burmanski jezik. Facebook je postao nešto što su svi morali imati, a budući da nisu imali dotada nikakvog iskustva na internetu jako su bili osjetljivi na propagandu i dezinformacije.
Od oko 50 milijuna ljudi njih oko 18 milijuna redoviti su korisnici Facebooka. No kompanije koje su brzo potrčale za novim korisnicima, zapravo nisu bile spremne nositi se sa etničkim i religijskim tenzijama u zemlji i tako su samo produbile neprijateljstvo.
Rohingya muslimani nisu mogli dobiti burmansko državljanstvo. Mnogi ih u tom budističkom društvu ne smatraju etničkom grupom, već ih nazivaju Bengalis, terminom kojeg namjerno koriste kako bi naglasili njihovu separaciju od ostatka zemlje. U prošlogodišnjim vojnim akcijama u sjeverozapadnom dijelu Rakhine kojima je bio cilj istjerati militante, 700.000 ljudi pobjeglo je u susjedni Bangladeš, a njihov je bijeg UN nazvao najbrže rastućom izbjegličko krizom na svijetu. UN tako naglašava kako bi s trebala provesti istraga zbog tog genocida i zločina protiv čovječnosti i u ostalim područjima, no vlada u Mianmaru odbacila je te optužbe.
Toksično okruženje preselilo se tako i na društvene mreže, posebno na Facebook na kojem se od njegovog početka korištenja u Mianmaru vodi pravi rat protiv Rohingyja.
"Facebook je postao oružje", kaže Thet Swei Win, nakon niza stravičnih materijala protiv ove skupine koji se šire po Facebooku. Niz takvih postova jako je nasilno i podosta slikovito. Istraga Reutersa pronašla je više o tisuću takvih postova posebno uznemirujućeg sadržaja, piše BBC.
"Kada sam to poslao Facebooku na email sam stavio upozorenje da je riječ o uznemirujućem sadržaju. Posebno zanimljivo je što je nešto od toga na Facebook već pet godina a nije uklonjeno dok ih nismo upozorili", rekao je Steve Stecklow, Reutersov istraživački novinar, jedan od onih koji su analizu provodili.
Kako kaže izrazi koje su upotrebljavali imali su namjeru potpuno dehumanizirati njihovu grupu.
"Tada ne bi u trenucima kada se dogodi nešto poput genocida, došlo do uznemirenosti javnosti ili uzbune, jer se njih zapravo ne bi smatralo ljudima", naglašava.
Smatraju kako jedan od razloga zašto Facebook nije ranije maknuo takve postove leži i u tome što nisu mogli protumačiti određene riječi, tako bi neke riječi zabranili, pa nakon toga vratili jer su shvatili kako je riječ o drugačijem značenju. Bilo je tu i problema sa softverom što je dovelo do toga da mnogi korisnici u Mianmaru nisu moglo sasvim razumljivo pročitati Facebookove instrukcije za prijavu zabrinjavajućeg materijala.
No puno veći problem bio je u tome što Facebook zapravo nije imao dovoljno zaposlenika s znanjem burmanskog jezika. Po izvještaju Reutersa u 2014. godini imali su samo jednog zaposlenika, a tijekom sljedećih godina broj se povećao na četiri. Sada ih zapošljavaju 60 i nadaju se da će njihov broj povećati još i više do kraja ove godine.
Nakon niza upozorenja koja im pristižu već nekoliko godina, konačno su nešto odlučili poduzeti prošle godine. Ukinuli su 52 stranice povezane sa burmanskim službenicima, i jedan račun na Instagramu koji je u vlasništvu Facebooka. Te račune pratilo je gotovo 12 milijuna ljudi. Uklonili su i profil Ashin Wirathua, radikalnog redovnika koji je bio poznat po svom govoru mržnje.
U službenom priopćenju rekli su "kako su pronašli dokaze da su ovi podjedinici i organizacije počinili ili omogućili niz ozbiljnih kršenja i zloupotrebe ljudskih prava u zemlji".
Priznali su i kako su "presporo zaustavljali dezinformacije i govor mržnje" i kako su zemlje koje su nove na internetu i društvenim mrežama podložne širenjima mržnje. Pitanje je posebno pod svijetlo javnosti došlo početkom ovog mjeseca kada je Sheryl Sandberg svjedočila prem američkim senatom.
"Mržnja je protivna našoj politici i poduzimamo čvrste mjere kako bi ju suzbili. Jako brinemo o ljudskim pravima", naglasila je.
Šef Facebooka Mark Zuckerberg na svom svjedočenju pred Kongresom u travnju, oko afere CA, odgovarao je i na pitana vezana uz Mianmar, i rekao kako uz zapošljavanje dodatnih govornika s tog područja, kompanija u suradnji sa lokalnim grupama posebno radi na identifikaciji "onih koji šire mržnju" i kako su kreirali tim koji će identificirati slična pitanja i probleme u Mianmaru i ostalim zemljama u budućnosti.
"Trenutačno se nalazimo u situaciji kada informacije objavljene na društvenim mrežama direktno utječu na ljudski život. Utječu na način na koji ljudi glasuju i kako se ponašaju jedni prema drugima, a tako se stvara nasilje i konflikt. Međunarodna zajednica sada je svjesna da treba razumijevati tehnologiju i ono što se događa na društvenim mrežama ne samo u njihovim već i u drugim zemljama", rekla je Elizabeth Mearns iz BBC-a.
