Kad su u jesen 1973. poslani u Skylab - prvu američku svemirsku stanicu, tri člana posade dobro su znali da misija neće biti nimalo jednostavna. Trebali su u svemiru ostati 84 dana, neumorno radeći svaki dan po 16 sati, dok bi im za odmor ostalo tek osam sati na dan.
U posadi su bili zapovjednik misije Jerry Carr, znanstvenik Ed Gibson i pilot William Pogue. Bila je to tad, po duljini boravka u svemiru, rekordna misija a posada je dobila pedantno izrađen itinerer s točnim uputama što sve moraju obaviti u jednom radnom danu.
Posadu su dugo pripremali za ovaj zadatak, bili su upoznati sa svakim detaljem. Osim promatranja Sunca i kometa Kohoutek, morali su obavljati medicinske testove, fotografirati Zemlju, te su odmah upozorili stručnjake iz NASA-e da je takav radni ritam nerazuman i da ga se teško držati. Osim toga, nitko od ove trojice nije nikad prije bio u svemiru, niti u misiji Skylab 4, ali NASA je bila uvjerena da će se moći prilagoditi uvjetima rada.
Astronaute su svakodnevno kontaktirali. No, unatoč pripremama i planovima, najprije je Pogue počeo osjećati slabost i mučninu. A ubrzo nakon toga, počele su trzavice između posade i kontrole na Zemlji.
Posada je Pogueove mučnine odmah tretirala kao prolaznu boljku i bili su potpuno u pravu, pa ju nisu ni prijavili kontroli u Houstonu, koja je pak tajno prisluškivala sve njihove razgovore. Stoga su ih kontrolori odmah optužili da nisu iskreni i da nešto od njih taje.
Ovakav odnos prema posadi rezultirao je padom motivacije pa su sve više zaostajali u obavljanju planiranih zadataka, što se, kako su prolazili dani, više nije moglo nadoknaditi. Nakon mjesec dana Gibson je opisao misiju kao '33-dnevni vatreni radni dril'. Carr je pak poručio kontroli u Houstonu:
"Da smo na Zemlji, nikad ne bi radili 16 sati na dan i to 84 dana, bez dana odmora, pa ne bi to od nas trebali očekivati ni ovdje u svemiru."
Posadu su prozvali zanovijetalima, a istovremeno Carr, Gibson i Pogue izgubili su živce pa njihovi razgovori s Houstonom više nisu imali nimalo veze s bontonom. Konačno, nekoliko dana nakon Božića, Carr je poslao Houstonu njihov manifest:
"Trebamo više vremena za odmor, trebamo raspored koji nije krcat obavezama i ne želimo više vježbati nakon obroka. Želimo više kontrole u našim rukama."
Houstonov odgovor bio je hladan: "Morate ispuniti misiju."
Odgovor posade je bio brz. Dana 28. prosinca 1973. godine, stupili su u štrajk.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
