Često smo s podsmjehom promatrali budalaštine koje su usvojile i provodile nacije Južne Amerike, ili koje možemo vidjeti tijekom španjolske nogometne lige i pitali se kako navijači podnose svu tu teatralnost i glumu. No čini se kako to sad više nije samo njima svojstven igrokaz. Nemojmo se zavaravati, nitko nije imun, pa ni igrači Engleske, što smo mogli vidjeti na utakmici Engleske i Kolumbije.
Kako bi opisali ovaj fenomen Englezi su upotrijebili riječ "Shithousery", a mi ćemo slobodno reći varanje, što je posebno mračan oblak koji se nadvio nad inače odličnim izdanjem Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.
Mnogi su mogli vidjeti niz komičnih video snimki na društvenim mrežama koji prikazuju Neymara kako se baca i kotrlja travnjakom u nizu iznuđenih prekršaja u utakmici sa Srbijom. Iako je možda najzanimljiviji primjer, nije on jedini koji se bavi glumljenjem ozljeda i pokušajima varanja sudaca.
Ono što je sada jasno je da su na terenu šefovi igrači, a ne suci ili službene osobe. Tog ružnog pristupa posebno smo postali svjesni tijekom utakmice Engleske i Kolumbije. Posebno u trenucima koji su trajali i po četiri minute a u kojima su bili uključeni sudac Mark Geiger, kažnjeni Carlos Sánchez za očigledni jedanaesterac i Harry Kane, čovjek čeličnih živaca.
Mnogo kolumbijskih igrača okružilo je Geigera, gotovo slično kao što to rade divljaci u školi koji zlostavljaju osjetljivu i ranjivu djecu. Kao što su i pokazali, nisu imali ni malo poštovanja prema sucu, i to sve nakon što je Sánchez koji je hvatao Kanea u čijoj blizini nije bilo lopte, bio uhvaćen na djelu.
Možda je Geiger trebao biti snažniji i zapravo zauzeti pozu koju su imali kolumbijski igrači.
"Ne razumijem zašto je sudac tolerirao to unošenje u lice i zlostavljanje. Daj im žuti karton i prekini te budalaštine", napisao je Gary Lineker na Twitteru.
Zašto to suci ne mogu napraviti?
Ako igrači znaju da je oprez obavezan odgovor na bilo kakve govorancije dužnosnika, tada su neprihvatljive scene poput onih koje su se odigrale u Moskvi u utorak navečer ili na kraju utakmice Portugala i Urugvaja kada se Ricardo Quaresma unio u lice meksičkom sucu dok mu je Cristiano Ronaldo vrištao u lice. Takve scene mogle bi postati prošlost. Ako ne, neki igrači imaju puno manje pameti nego što smo mislili.
No čini se kako smo na ovom prvenstvu otišli još korak dalje, tj. pali dublje u tu mračnu jamu. S neodobravanjem se možemo sjetiti Pepea koji bez srama pada na pod nakon što ga je igrač Maroka Mehdi Benatia potapšao po ramenu, no prava je realnost da je on samo još jedan klaun u ovom velikom cirkusu. Ponašanje njihovih igrača bilo je sramotno, i potpuno neprepoznatljivo od onog koje ih je pratilo tijekom nastupa na prvenstvu prije četiri godine, piše The Guardian.
No nisu baš ni Englezi bili anđeli. Jordan Henderson i Harry Maguire bili su među onima koji su pretjerivali ili glumili da je došlo do nekog kontakta. Jedan ruski novinar upitao je Gareth Southgatea o tom neprimjerenom ponašanju engleskih igrača i napomenuo kako trenutačna generacija igrača, za razliku od one čiji je dio on bio 90-ih, "pada svaki put kad zapuše vjetar".
"Možda postajemo malo pametniji. Možda sada igramo po pravilima po kojim igra ostatak svijeta. Mislim kako je u igri bilo jako puno prekršaja i mislim da ih mi nismo postigli ni približno kao naši protivnici. Ako smo pali, to je bilo zato što smo bili pod prekršajem", naglasio je Southgate.
Ako stavimo sa strane ovaj posljednji komentar, kojeg je morao dati u ovom okolnostima, on je zapravo bio brutalno iskren. Ovo je igra u kojoj svašta sada prolazi, u kojoj je usavršavanje ove mračne vještine gotovo jednako usavršavanju dodavanja ili nekog udarca i gdje se varanje smatra "uličnom mudrošću". Kako je to i sam Southgate naglasio, rekavši da igraju po pravilima koja slijedi ostatak svijeta.
Istini za volju, postala je to igra bez zakona s posebno zlobnim ponašanjem u nekim trenucima. I tko može kriviti Englesku jer je zaprljala ruke i pomislila kako je bolje bit u sljedećem krugu nego na moralnom pijedestalu. To je zapravo ona stara poslovica, ako ih ne možete pobijediti, pridružite im se.
Ono što je sad potpuno jasno je da postoji niz igrača, među kojima i Pepe, Sergio Ramos i Neymar koji ne brinu što njihovo varanje mogu vidjeti milijuni ljudi diljem svijeta, što ga analiziraju u televizijskim studijima i što ih ismijavaju na društvenim mrežama. No ovdje ne govorimo o opasnosti koju ovi igrači predstavljaju kao uzori, to je briga koja će biti na leđima roditelja djece koja ih obožavaju, a ne igrača. Pravo je pitanje imaju li ovi igrači neke osobine ljudskosti, kao što je ponos, sram i briga o ponašanju koje pokazuju na terenu?
Tu istu snimku i više njih, promatra i 13 dužnosnika s pristupom 33 kamere u kontrolnoj sobi u Moskvi u kojoj ispunjavaju svoju dužnost video sudaca pomoćnika. Nismo li došli do trenutka u kojem je jedini način da se zaustavi ovo nesumnjivo i javno varanje, tako da video tehnologija postane alat koji bi trebao od ispravljanja "očitih pogrešaka" prerasti u intervencijsko oružje i u slučajevima glumljenja i varanja?
Nije to lako, naravno, no težina leži i u potrebi interpretacije nekih incidenata, bilo da je riječ o trenutku u kojem se događaju ili nakon njih. Upravo ta prosudba može biti jako subjektivna a u nekim slučajevima samo igrač zna je li to odglumljeno ili nije. Kako god da bilo, nešto se treba napraviti. Najmanje što FIFA može učiniti je pokazati odlučnost u borbi sa ovom bolešću. Dužnosnici bi trebali biti snažniji. No možda bi i igrači mogli nešto napraviti.
Što mislite o revolucionarnoj ideji - da i igrači preuzmu odgovornost za svoje postupke.
