Gotovo jednako zanimljiva drama odvijala se u utorak 26. srpnja na travnjaku na kojem je igrala Argentina, i na tribinama, gdje je sjedio njihov nekoć legendarni igrač, 58-godišnji Armando Diego Maradona. Dok je Argentina igrala odlučujuću utakmicu protiv Nigerije i u posljednjim se minutama spasila od ispadanja sa Svjetskog prvenstva, u svečanoj loži u kojoj je sjedila argentinska ostarjela zvijezda, morala je ordinirati hitna pomoć.
Nakon šokantne utakmice, Maradoni je naglo pozlilo, a upućeni u njegovu životnu priču vjerojatno su pomislili isto - je li ovaj put ipak uzeo previše kokaina?
Svi oni koji su pratili posljednje tri utakmice argentinske reprezentacije, podjednako su gledali na teren kao i prema tribinama, na kojima je Maradona stalno izvodio neki cirkus. Nitko mu se više ni ne čudi, a svi izgredi su mu unaprijed oprošteni. Njegov život bio je već mnogo puta inspiracija sportskim kroničarima, a prije nekoliko godina, o njemu je snimio dokumentarac i kontroverzni srpski redatelj Emir Kusturica.
Maradonin život zapravo je arhetipska priča o siromašnom dječaku koji je posto svjetska nogometna zvijezda. Rođen je 27. listopada u Buenos Airesu i nakon tri kćeri, prvi je sin koji se rodio u obitelji. Prvi profesionalni ugovor potpisao je za "Argentina Juniorse" nekoliko dana prije 16. rođendana. Odigrao je tamo pet sezona, zabio 115 golova, a onda otišao u omiljeni klub Boca Juniors. Cijena mu je tu narasla na tadašnjih vrtoglavih 7,5 milijuna dolara, za koliko ga je 1982. godine kupila kultna "Barcelona".
No u tom klubu prvi put se saznalo za njegovu ovisnost o kokainu, kad postaje redoviti konzument. S katalonskim klubom pobijedio je vječnog rivala "Real Madrid" i osvojio španjolski kup - Copa del Rey, a zatim iste godine i Superkup pobijedivši "Atletico" iz Bilbaa. I iduće godine Maradona je usred Madrida zabio gol domaćoj ekipi i postao prvi "Barcin" igrač kojeg su "Realovi" navijači nagradili aplauzom.
U Barceloni je ipak završio neslavno. Nakon brojnih svađa s upravom kluba, u finalu Kupa protiv "Atletica" iz Bilbaa, Maradona je potpuno izgubio samokontrolu. Incidentu za pamćenje prethodila je njegova dosta neuspješna sezona.
Najprije se razbolio od žutice, a zatim je tijekom prvenstva, iz jednog duela s Andoniom Goikoetxeom iz "Atletica", izašao slomljenog nožnog zgloba. Iako su mu svi predviđali kraj sezone, Maradona se oporavio u roku tri mjeseca i vratio na teren, da bi zaigrao u finalu Cope baš protiv "Atletica". Tijekom utakmice opet se našao u klinču s kobnim Goikoetxeom, pa je Mardona eksplodirao. Udario je Goikoetxeu, kojem su u pomoć utrčali igrači "Atletica", a Maradoni - igrači "Barce". Maradona u velikom bijesu, počeo je udarati redom sve one koji su na terenu nosili bilo kakvo obilježje protivničke momčadi.
Sve je završilo masovnom tučnjavom sa 60 ozlijeđenih, i to pred očima kralja Juana Carlosa. Maradona je prvotno kažnjen sa 18 utakmica zabrane igranja, ali mu je kasnije kazna smanjena na sedam. No, uprava je odlučila - prodati ga.
Maradona nije štedio svoj bivši klub. Kad god bi imao priliku govorio je da Katalonci rasisti koji Latinoamerikance smatraju nižom klasom. No, na transfer nije morao dugo čekati. Odmah ga je kupio talijanski 'Napoli'. U gradu oduvijek poznatom po moćnoj mafiji, Maradona se osjećao kao kod kuće.
Ničeg mu nije nedostajalo - ni kokaina, ni novca, ni lijepih djevojaka, ni sportskih automobila. Svoju najveću inozemnu zvijezdu koja je ikad igrala za ovaj talijanski klub, domaćini su doslovno tetošili, a on im je sve to višestruko vratio svojim igrama i osvojenim domaćim i međunarodnim trofejima.
Ako su ga u Barceloni smatrali drugom klasom, ovdje je bio bog. Već sam njegov dolazak 5. srpnja 1984. godine bio je grandiozan. Dočekalo ga je 70.000 navijača. Na prvi uspjeh čekali su dvije godine, kad je "Napoli" osvojio prvi put prvenstvo Italije.
Stadion 'San Paolo' postao je središte društvenog života grada, a Maradona obožavan poput vrhunskog božanstva jer je vratio gradu radost na ulice jer su ovdje padali najveći - od "Juventusa", preko "Milana", "Intera",...
Svaki mjesec Maradona je na dar dobivao po dva para novih cipela, a lokalni diler 'Mercedesa' svakih šest mjeseci isporučio bi mu novi sportski model. U sezoni 1988.-89. "Napoli" je prvi put u povijesti osvojio Kup UEFA i Maradonu su počeli tražiti veliki klubovi.
Jedan od njih je bio "Marseille" i njegov slavni šef Bernard Tapie. Napuljskom kolegi za Maradonu je ponudio bianco ček i rekao mu da sam ispiše iznos, ali - Ferlaino mu se zahvalio i ispratio ga natrag u Francusku.
Maradona je poludio i demonstrativno napustio Napulj i s ocem se vratio u domovinu. Dok su se njegovi klupski suigrači znojili i pripremali za predstojeću sezonu, Maradona je s prijateljima kratio vrijeme u argentinskim šumama loveći jelene, dok su talijanski menadžeri po Argentini lovili njega.
Uspjeli su ga nagovoriti da se vrati. Umoran od odmora i s gustom bradom, vratio se u Napulj propustivši prve četiri utakmice, ali mu nitko od navijača nije zamjerio. I te sezone osvojili su prvenstvo Azzurri osvojili Scudetto ove sezone, ali kokain je sve više uzimao nad njim kontrolu. Iako je bio u braku s dugogodišnjom djevojkom Claudijom, neprekidno su ga pratile i ljubavne afere.
Konačno, sve je kulminiralo 17. ožujka 1991., nakon utakmice protiv "Barija". Maradonu su podvrgnuli doping-kontroli i u urinu su mu pronađeni tragovi kokaina. U 31. godini života prvi je put dobio zabranu igranja na 15 mjeseci. Tijekom noći Maradona je u tajnosti napustio Italiju.
U Sevilli je izdržao samo godinu dana, a onda se vratio u Argentinu u "Club Atlético Newell's Old Boys", također na godinu dana, da bi konačno karijeru završio 1997. na svoj 37. rođendan, u svom "Bocca Juniorsu", nakon još jedne dobro prikrivene afere s kokainom.
"Nažalost, ja sam ovisan o kokainu i bez njega ne mogu", priznao je Maradona. No, mnogi pamte još jednu njegovu legendarnu rečenicu:
"Nogomet je najzdraviji i najvažniji sport na svijetu. Pogriješio sam, platio sam, ali kad je ispucana, lopta se više ne može zaustaviti i vratiti unatrag. "
