Jose Saenz ležao je na podu omotan dekom i nekontrolirano se tresao. Upravo je progutao 30 žlica komadića drva u kojima se nalazi najsnažnija psihodelična droga na svijetu, iboga.
Predmeti oko njega počeli su se pretvarati u apstraktne oblike i glasni bubnjevi počeli su lupati. Glazba je postajala sve tiša i tiša dok nije postala tek glasnija od šaputanja. Udaljeni zvukovi postali su glasni kao vrištanje u uho. Zatim su počeli lucidni snovi i halucinacije. Nakon desetak sati toga Saenz je dobio ono po što je otišao u Gabon. Iskusio je vizije, piše Slate.
Pomalo odsutan
Kasnije se oporavljao uz večeru, ali i dalje je Saenz izgledao pomalo odsutno. Svuda oko njega nalazile su tradicionalne afričke drvene maske, a rame uz rame s njima bile su apstraktne slike ilustracije haluciniranja pod utjecajem iboge. S druge strane sobe bilo je još dvoje turista koji su došli u Gabon, malu srednjoafričku državu, kako bi iskusili ibogu. Jedan Danac ozbiljno je buljio u ekran računala, a Malajka se smijala, naizgled bezrazložno.
Saenz za sebe kaže da nije prvi put na psihodeličnim drogama, ali desetak sati nakon konzumiranja iboge kaže: "Ovakvo nešto nikad prije nisam iskusio". Bio je u Meksiku gdje se drogirao peyoteom, bio je u Peruu gdje se drogirao ayahuascom, ali iboga ga je oborila s nogu.
Bolje poznate psihodelične biljke kao što su peyote i ayahuasca sadrže po jednu halucinogenu tvar. Peyote sadrži meskalin, a ayahuasca sadrži dimetiltriptamin. S druge strane, iboga sadrži najmanje 12 različitih psihoaktivnih supstanci.
Religijska tradicija
Domaće stanovništvo već stoljećima zna točno kakva je to biljka i kakav utjecaj ima na ljude. Zbog toga je i koriste za liječenje ili religiozna iskustva. Izvan granica Gabona malo tko je čuo za ibogu, osim možda najokorjelijih narkoturista koji samo traže neku novu drogu za probati.
Nekad su samo lokalna plemena koristila ibogu i biljka je imala centralno mjesto u religiji gabonskog šumovitog sjeverozapada. Nezaustavljivi ritam globalizacije doveo je istraživače i daleko izvan granica moderne civilizacije u poriječje Ogowea, tisućama kilometara od Atlantskog oceana. Turisti poput Saenza odlučili su se na dolazak u nepristupačni Gabon kako bi iskusili čari iboge, ali domaće stanovništvo je zabrinuto.
Gabonci kažu da sve to dovodi do komercijalizacije njihove religije, a neoprezni turisti su posebno ugroženi. Naime, iboga ponekad i u određenim dozama može biti smrtonosna, ali to nećete pročitati u brošuri za odlazak na halucinogeno putovanje.