Princ Edmund Blackadder, odnosno Edmund Crna Guja, zanemareni, inače totalno nebitni i krajnje ljigavi mlađi sin izmišljenog engleskog kralja Ričarda IV iz čisto novčanih, tek potom političkih razloga u jednom trenutku originalne BBC-ove serije postavljen je za nadbiskupa od Canterburyja. I to je bio sve dok ga časna majka, nadstojnica strogog samostana za redovnice, nije uhvatila u spavaonici inače mladih časnih sestara, odjevenog u žensku odjeću.
Usto još i Baldricka i lorda Percyja i još dvojicu pijanih krvožednih križara koji su došli ubiti nadbiskupa. Časna majka zato je protiv njega pokrenula disciplinski postupak, a Crna Guja se branio da naprosto nije mogao odoljeti ženskoj odjeći redovnica.
"Neodoljiva tekstura donjeg rublja od konoplje!", konstatirala je Časna majka i dodala uz opaki flertovski smiješak i podizanje obrva:
"To mogu razumjeti."
Ipak, nadbiskup Crna Guja uhvaćen je u moralno skandaloznoj situaciji i ona, nažalost, nije imala izbora:
"Moram vam reći da sam napisala svim papama preporuku za vaše izopćenje."
Bilo je to 15. stoljeće i iako je u toj seriji Crne Guje Edmund živio od 1461. do 1498., jasno je da su se scenaristi sprdali s Velikom zapadnom šizmom koja je trajala od 1378. do 1417., kada su se u jednom trenutku od Avignona do Rima namnožila čak trojica papa, svi se uzajamno ekskomunicirajući i tvrdeći da su jedini legitimni nasljednici Sv. Petra na čelu Katoličke crkve.
Od prvog antipape Natalija iz 199. godine do Feliksa V iz 1439. Crkva je imala čak 43 antipapa, nerijetko s krajnje suludim argumentima jedne, druge ili svih sukobljenih strana. Crkva se otada sredila i ova pojava ostala je tek urnebesna situacija koja se događala prije puno stoljeća u davna neprosvijećena vremena. Iako, je li Katolička crkva to doista ostavila iza sebe?
"To što se sada događa, ono je što su se mnogi od nas nadali da se neće dogoditi. Ideja dvostrukog papinstva jako je, jako remetilačka... Postoje neki katolici koji smatraju da je papa Franjo tako loš da je od toga bolje čak i da krenu flertovati sa šizmom", ovo je za The New York Times kazao Massimo Faggioli, profesor teologije i vjerskih studija na Sveučilištu Villanova.
O čemu je analitički članak jasno je već iz naslova: "Dvoboj papa? Možda. Dvoboj nazora u podijeljenoj Crkvi? Svakako." Od ovakvog zapleta sudbine Katoličke crkve, ionako duboko zaglibljele u niz teških kriza u 21. stoljeću, mnogi su dalekovidno strahovali još kad je papa Benedikt XVI u veljači 2013. podnio ostavku jer ga sa 85 godina na leđima nisu više služili niti zdravlje niti snaga da bi mogao savjesno obavljati svoje papinske dužnosti.
Konzervativnog Nijemca Benedikta naslijedi je relativno liberalni Argentinac Franjo i već na početku konzervativci u Vatikanu bili su zgroženi. Taj čovjek inzistirao je na tome da se i dalje vozi u svom starom Renaultu 4, proizvedenom 1984., da sam plaća svoje hotelske račune, čak je odbio svoj željezni križ zamijeniti zlatnim.
Papu Franju izabrali su kao onoga tko bi trebao iznova posložiti okoštalu, "sklerotičnu" vatikansku administraciju, svu silu korupcije, nereda koji se nagomilao u strukturama i on se doista i pokazao modernim čovjekom za moderna vremena. Suočio se s ponekad suludim rasipništvom pojedinih biskupa diljem Europe koji su se ponašali poput multimilijunaša, a onda se još i širom otvorila Pandorina kutija duge povijesti teških seksualnih zlostavljanja, najčešće nad djecom, ali i nad redovnicama i svećenicima ili sjemeništarcima.
Franjo je neko vrijeme pratio što se sve događa i onda je istupio otvoreno: rekao je da su seksualna zlostavljanja, posebno nad djecom, u Crkvi činjenica, da su počinitelji doista pojedini svećenici i da je riječ o klasičnoj zloupotrebi vlasti, odnosno nezdravoj primjeni autoriteta u hijerarhiji Crkve. I tu je stvar pukla. Papa Benedikt XVI s čela Crkve, koja itekako pamti što se sve znalo događati tijekom tisućljeća i pol povremenih sukoba i antipapa, povukao se s obećanjem da će biti "papa emeritus" i da će ostati "sakriven od svijeta".
Tako je i bilo. Sve donedavno. Papa koji de facto već šest godina više nije papa, koji bi, sukladno svom obećanju, u dobi od 92 godine trebao nastaviti biti "skriven od svijeta", javno je istupio tumačeći da je pedofilska kriza u Crkvi posljedica seksualne revolucije u 60-ima. U svom otvorenom pismu napisao je da je doba seksualnih sloboda dovelo do "mentalnog kolapsa" pojedinih ljudi, te je sve to povezao sa "sklonosti nasilju".
"To je i razlog zašto filmovi o seksu više nisu dopušteni u avionima. Inače bi izbilo nasilje u maloj zajednici putnika", ustvrdio je umirovljeni papa Benedikt XVI.
Većina teologa bila je zgrožena, i takvim relativiziranjem seksualnog zlostavljanja djece, jer istina je zapravo da je, primjerice i posebno u nekoć tvrdo katoličko Irskoj, seksualno zlostavljanje od svećenika bilo prisutno već u 19. stoljeću, puno prije seksualne revolucije. A i tu je riječ samo o dokazanim slučajevima.
Ali OK, kako se Crkva polako ali ipak sve više suočava sa seksualnim zločincima u svojim redovima, to s čime je izašao vani stari papa, koji bi trebao biti bivši papa, po Crkvu je još opasnije ako se njegov istup počinje promatrati kao sukob doktrina dvojice papa; aktualnog i umirovljenog. Zato i jest nadbiskup Georg Gänswein, iako dugogodišnji Benediktov tajnik, sada kao prefekt domaćinstva pape Franje, brzo istupio s upozorenjem da je Benedikt ovo napisao "apsolutno na svoju ruku".
"Kroz taj kratki tekst Ratzinger pronalazi trenutke razumijevanja i genija koji padaju poput kiše u pustinji, posebno danas...", napisao je kao reakciju nadbiskup Charles Chaput iz Philadelphije, jedan od vodećih konzervativaca u Crkvi i žestoki protivnik pape Franje.
Suština egzistencijalne opasnosti po Crkvu takvih istupa otkriva sljedeća njegova rečenica: "Dobra je vijest da pojedini od naših vođa još imaju hrabrosti govoriti istinu."
Stvar je vrlo jednostavna već i po osnovama logike.
"Oni su pozdravili Benediktovu poruku kao istinitu, što znači da je ono drugo laž", primijetio je Faggioli za New York Times.
A ako papa laže, onda po definiciji nije više podoban za biti papom. Umirovljeni Benedikt očito je bio svjestan opasnosti od raskola nakon svog umirovljenja. Zato i nije bio oduševljen prijedlogom da ga se nazove "papom emeritusom". No, u jesen prošle godine Das Bild je objavio da je u posjedu kopije pisma što ga je u studenom 2017. Benedikt poslao izvjesnom njemačkom kardinalu koji je rekao da je ostavka pape "bez presedana u povijesti Crkve", što znamo da nije točno, jer je toga itekako bilo, kao i to da je time Benedikt nanio ozbiljnu štetu Crkvi.
Evo što mu je odgovorio Benedikt:
"Mogu jako dobro razumjeti duboku bol koju je vama i mnogim drugima nanijelo okončanje mog pontifikata. Ipak, kod nekih ljudi i, kako mi se čini, kod vas, bol se pretvorila u gnjev koji se više ne odnosi samo na moju osobu, nego na papinstvo u cjelini... Ovime se i samo papinstvo sada obezvređuje i tone u tugu zbog situacije u kojoj se Crkva trenutno nalazi."
Benedikt XVI potom je izabrao vrlo egzotičan primjer za pokazati kardinalu da uopće nije istina da nikada ranije pape nisu podnosili ostavke. Umjesto da navede jednog od onih iz povijesti koji su doista odstupili, on je napisao, samo kao primjer, naravno, da je papa Pio XII 1944. bio spreman odstupiti s mjesta pape kako bi izbjegao da ga uhapse nacisti koji su tada zavladali Italijom. Uopće ne treba isticati da su se mnogi tada pitali kog vraga mu je trebala usporedba današnjeg doba Crkve u krizi s dobom nacista.
Tko bi tu trebao biti nacist, na kraju krajeva? U takvom kontekstu Benediktov istup o pedofilskom i uopće zlostavljanju u Crkvi ne na samo jednom mjestu doživljeno je kao novo poglavlje puzajućeg puča u Vatikanu. Ako bi se analizirali glasovi s posljednjeg svjetskog sastanka biskupa, pisao je prije nekog vremena Express, između petine i četvrtine članova kardinalskog zbog smatra da se papa Franjo igra s herezama.
Sukob je postao uvelike javan nakon što je papa Franjo krajem 2017., dakle u doba onog pisma onog kardinala Benediktu i nazad, iznio svoje stavove o razvodu. Papa Franjo poručio je svećenicima da pričest mogu primati i rastavljeni, ponovno vjenčani vjernici, kao i nevjenčani supružnici. Još 2016. izvjesni kardinal uz podršku nekoliko umirovljenih kolega, načeo je temu da bi se papu Franju moglo pravno progoniti zbog hereze.
Prije godinu i pol 62 nezadovoljna katolika, uključujući i jednog umirovljenog biskupa i bivšeg šefa Vatikanske banke, gdje se posljednjih godina otkriva kriminal ozbiljnih razmjera, objavili su otvoreno pismo s optužbama protiv pape Franje o sedam točaka heretičkog poučavanja. U praksi, u većini svijeta, rastavljeni i ponovno udana parovi rutinski dobivaju pričest. Papa Franjo ne predlaže revoluciju, već birokratsko prepoznavanje sustava koji već postoji, a možda je i ključan čak i za opstanak Crkve.
A ako bi se važeća službena pravila doslovno primjenjivala, nitko čiji je brak propao, više nikada se ne bi smio ponovno iskusiti seks. To nije praktičan način za osiguravanje da katoličanstvo opstane i u budućim generacijama. O tvrdom ustrajanju na zabrani svakog oblika kontracepcije, osim apstinencije, i seksa isključivo u braku, da se ne govori.
Svijet je u 21. stoljeću nemjerljivo složeniji nego u 20., kamoli u još i ranijim stoljećima na koja se referiraju katolički konzervativci, primjerice, ultrakonzervativci iz svjetskog pokreta TFP ("Tradicija, obitelj i vlasništvo"), čijih aktivnih simpatizera ima i u Hrvatskoj, prema kojima su stvari otišle naopako još s Francuskom revolucijom iz 1789., nastupanjem prosvjetiteljstva i nastankom građanskog društva u Europi nasuprot Europi monarhija i Crkve. Optužiti papu za herezu nuklearna je opcija u katoličkim sukobima.
Crkveni nauk navodi da papa ne može biti u krivu kada govori o središnjim pitanjima vjere; pa ako je u krivu, ne može biti papa. S druge strane, ako je ovaj papa u pravu, svi njegovi prethodnici moraju biti pogrešni. A ako se tome doda još i to da sada imamo slučaj da umirovljeni papa iznosi jedno, a službujući papa drugo, nije potrebno puno mašte za zamisliti situaciju preslikanu iz doba Crne Guje u 21. stoljeće. Papa Franjo je prvi papa u moderno doba koji nije iz Europe, prvi isusovački papa...
To što je izabran kao autsajder, i nije toliko bitno. Sa slične pozicije krenuo je i Ivan Pavao II. Zato se i računalo da će biti otpora u Vatikanu. Ali baš ovoliko...
Krenuo je s radikalnim odustajanjem od raskoši i pompoznosti Vatikana, koja uključuje 3000 službenika kojima je on formalni gospodar. Nastavio je dubokom sućuti prema migrantima i pomaganjem tim ljudima, pa zatim napadom na globalni kapitalizam, zbog čega su ga neki optuživali i za sklonost teologiji oslobođenja, što apsolutno ne stoji. Na sve to došli su i nazori o seksu. Za homoseksualne osobe rekao je: "Tko sam ja da im sudim?" Prao je noge muslimanskim ženama izbjeglicama.
Guardian je prije nekog vremena citirao anonimnog visokopozicioniranog svećenika koji je izgovorio čak i ovo: "Ne možemo čekati da umre. Ono što govorimo privatno, ne smije se objavljivati u novinama, ali kad god se susretnu dva svećenika, razgovaraju o tome kako je Bergoglio jeziv... on je poput Kaligule: kad bi imao konja, učinio bi ga kardinalom."
Papa Franjo, međutim, zna da je pravi razlog sve pustije Crkve to što se Vatikan godinama ponašao kao da postoji u izdvojenoj dimenziji u odnosu na svijet. Posljednji istup Benedikta XVI čak se može promatrati kao u suprotnosti s Drugim vatikanskim koncilom.
I ako stado vjernika, koji ipak nisu ovce, vidi da Crkva ne postoji u njihovom svijetu, da ne primjećuje niti klimatske promjene niti krizu kapitalizma niti desetke tisuće utopljenih migranata po Sredozemnom moru, a kamoli nešto tako osobno kao što je apsolutistički moral u odnosu na seks, dok s druge strane postoji prostor u katoličkoj teologiji da se sve to obuhvati u duhu modernog doba, onda će naprosto napustiti Crkvu.
Uz branjenje seksualnih zločinaca u Crkvi na način da ih se naziva zbunjenima dobom seksualnih sloboda, a ne zločincima, zgađeni katolik Crkvu će zaobilaziti još i više. Ili će je kao u Irskoj stjerati u najtamniji kut pobunjenog građanskog društva.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
papa je liberalan pa smeta mnogima