Zovu ih "planinskim duhovima". Snježnih leoparda, prekrasnih životinja kojih je u svijetu ostalo još samo 4000, svake se godine ubije između 220 i 450 pokazuje izvještaj WWF-a i USAID-a. Snježni leopardi žive po Tibetu, Himalaji i okolnim područjima, najčešće na nadmorskim visinama između 1000 i 5400 metara.
Krivolovci u pet zemalja – Kina, Mongolija, Pakistan, Indija i Tadžikistan – odgovorni su za 90 posto ubijanja tih zaštićenih životinja, a kako bi izbjegli da ih uhvate nimalo nježne vlasti u tim zemljama, trgovci krznima snježnih leoparda njima odnedavno trguju na internetu. Da stvar bude gora, više od polovice ubijenih snježnih leoparda krivnja je seljaka i farmera u tim zemljama, čime im se svete za napade na životinje.
A, istini za volju, snježni leopardi njihove životinje napadaju zato što im ponestaje divljači kojom se hrane jer se stočarstvo toliko proširilo da im je uništilo prirodni prostor. Daljnjih 20 posto otpada na snježne leoparde koji zaglave u zamkama i 21 posto onih koje odstrijele krivolovci.
Od sličnih vijesti bi se, zapravo, mogla složiti posebna novina koja bi redovito izvještavala o uništavanju prirode, a kako se posljednjih godina sukob krivolovaca i čuvara nacionalnih parkova diljem svijeta rapidno zaoštrava, uz sve više ubijenih, sve češće se postavlja pitanje: "Koliko je u redu ubiti krivolovca na mjestu zločina protiv prirode?"
Prije nekoliko dana Wildlife Conservation Society (WCS) izvijestio je da su u nacionalnom parku "Kahuzi Biega" u DR Kongu krivolovci ubili 26-godišnjeg čuvara Mungangu Nzongu Jacquesa, koji se do posljednjeg trenutka borio protiv njih kako bi ih spriječio u ubijanju istočnih nizinskih gorila.
Riječ je o najvećim čovjekolikim majmunima na svijetu, kojih je još 1994. bilo 16.900, da bi ih danas ostalo još samo 3800. I to na istoku DR Konga, uz granicu s Ruandom, koju su u 90-ima poharali rat, genocid i opći masakri nad životinjama. Što se Dr Konga tiče, nacionalni park je okružen ratnim užasom koji tom zemljom divlja već desetljećima.
U siječnju ove godine krivolovci su u Tanzaniji ubili britanskom pilota helikoptera Rogera Gowera dok ih je pratio kroz rezervat Maswa. U travnju su krivolovci, bolje reći pripadnici neke od mnoštva suludih militantnih skupina, ubili u DR Kongu u parku Garamba trojicu čuvara i ranili još dvoje ljudi, uključujući Šveđanina koji je direktor parka. Nešto poslije su krivolovci pobili dvojicu čuvara nacionalnog parka Geno u Iranu.
Primjera je bezbroj i svi svjedoče o pravom ratu koji se vodi za očuvanje posljednjih primjeraka sve više životinjskih i biljnih vrsta pred istrebljenjem zbog sulude potrebe razvijenog svijeta za savršeno nepotrebnim trofejima ili "lijekovima" po receptima nadrimedicine, nekad uz opravdanje o "tradiciji".
Od nekog vremena zato je i druga strana zaigrala tvrdo. U rezervatu prirode Borana u Keniji uprava je uvela najozbiljnije istrenirane snajperiste kako bi došli glave krivolovcima koji su ubijali nosoroge. Južnoafrička Republika je od 2010. do 2015. pobila čak 500 krivolovaca, koji također pokušavaju loviti nosoroge kako bi rogove prodavali u Kini za izradu tradicionalnih "lijekova".
Unatoč tome što je odavno svima jasno da je riječ o pukom rožnatom tkivu praktično istog sastava kao naši nokti ili kosa. Južnoafrikanci su tih 500 ljudi pobili samo u nacionalnom parku Kruger, uz granicu s Mozambikom. Među ekološkim aktivistima i stručnjacima je, međutim, prisutno i mišljenje da se prema krivolovcima ne bi trebala primjenjivati taktika "pucanja da bi se ubilo", s jedne strane zato što se te ljude, ako ih se uhvati, može natjerati da odaju svoje suradnike na višim razinama.
S druge i zbog toga što se tu i tamo dogodi da metak pogodi i kakvu, kako Zapad običava reći u ratnim uvjetima, "kolateralnu žrtvu". Činjenica je, ipak, da s mozambičke strane granice, odmah uz park u kojem Južnoafrikanci pobiju oko 100 krivolovaca godišnje, kontrola nije tako oštra. A posljedično je u Mozambiku samo u posljednjih nekoliko godina pobijeno doslovno pola od donedavno 20.000 slonova u toj zemlji.
