Juche je službena politička ideologija Sjeverne Koreje, bazirana na vjerovanju da je "čovjek gospodar svega i odlučuje o svemu". Utemeljena je oko kreiranja nezavisne i snažne sjevernokorejske nacije a u njezinom središtu je obitelj Kim. Ono što posebno iznenađuje promatrače iz vanjskog svijeta je činjenica da oni koji žive u Sjevernoj Koreji fanatično obožavaju svog vođu unatoč teškim uvjetima u kojima žive zbog njihove vladavine. Zato se i mnogi pitaju je li Juche puno više od ideologije, i zapravo cijela religija od, i za državu Sjevernu Koreju.
Stručnjaci su istaknuli da Juche ima niz religijskih momenata, uključuje nacionalnog spasitelja sa nadljudskim osobinama i moćima, kao što je osnivač nacije Kim Il sung. Uključeno je i niz rituala, obećanje besmrtnosti kroz vječnu uključenost u društveni sistem kojeg su djelom, posebnu organizaciju koja provodi naredbe božanstva, i veliku grupu ljudi koji su fanatično posvećeni tom učenju.
A kako kažu ona je i nepogrešiva.
Veliki festivali poput Arirang Mass Games uspoređuju se sa vjerskim događajima, koji su prepuni simbolizma koji glorificira režim, uz prateće plesne rituale, goleme slike Kim Il Sunga, spasitelja, i metafore kojima se korejski narod opisuje kao ''djecu vječnog i brižnog vođe''.
Antropolog Jung Hyang Jin nazvao je taj festival "The High Mass of Juche".
Neki dijelovi ove ideje namijenjeni su stvaranju kulta osobnosti vođe, što je jasno svima koji to promatraju. Dr. Alzo David-West objašnjava kako Juche dijeli niz ključnih elemenata sa konfucijanizmom, uključujući njihovu "strukturu autoriteta, birokracije, hijerarhije, moralne edukacije, patrijarhata i poštovanja prema odraslima''. Zato je povjesničar Bruce Cummings ideologiju nazvao "neokonfucijanizmom u komunističkoj boci".
Dr. David-West tvrdi da je Kim Il sung razumio Konfucija bolje nego Marxa ili Hegela i da bi je njega bilo logično da prihvati ideologiju koja je u suštini bila prepakirana verzija onoga što je stanovništvo već poznavalo, i onda ta načela i tradicije okrene prema državi, piše The BigThink.
Povjesničar Charles K. Armstrong ovaj će pokušaj nazvati uspješnim, budući da je Juche čak i pobožnost preusmjerio prema štovanju države i vrhovnog vođe. A ti vođe su puno više o samog 'mozga' iza revolucije koja će Koreju odvesti u visine.
Neke stvari koje propovijeda malo su pomaknute, no smatraju se kao božanske istine. One se obično odnose na veličinu obitelji Kim, što se opravdava drugim načelima Juchea. Kim Il sung, osnivač sjevernokorejske države, smatra se gotovo božanskim bićem. Korejce uče da je on gotovo sam izvukao Japance iz Koreje tijekom 2. svjetskog rata, i da je kreator raznih velikih ideja za obnovu zemlje. Gregorijanski kalendar zamijenjen je kalendarom iz Juche ideologije, koji počinje na dan rođenja Kima. Kult njegove osobnosti je sveprisutan, on se smatra "vječnim predsjednikom" čije moći provode oni živi.
Često se govori da je njegov sin Kim Jong-il izumitelj hamburgera, i to za ozbiljno. Kažu da je rođen na svetoj planini uz dvostruku dugu i pad veličanstvenih ptica. Možda najimpresivnija priča koja ga prati je ona kako je jednom pogodio 11 rupa od jednom u jednoj partiji golfa. Potvrdilo je to njegovih 17 tjelohranitelja, i tako bi se Kim mogao upisati na listu najvećih golfera svih vremena.
Sadašnji vođa Kim Jong-un imao je manje vremena za izgradnju kulta osobnosti. On uživa u nekoliko velikih spomenika njemu posvećenih a smatra se vojnim genijem iako nikad nije bio u vojsci. Kaže se da je u stanju kontrolirati vrijeme. Njegov autoritet ostaje apsolutan i zakonski opravdan. Doživljavanje sva tri Kima, kako u životu tako i u smrti, uspoređuje se sa tretmanom japanskih careva koji se smatraju božanskim bićima.
Mnogi autori koriste riječ 'religija' kako bi opisali Juche, a među njima i Hee Shin, sjevernokorejski autor, koji ju smatra "autohtonom nacionalnom religijom".
Potvrđuje kako je Juche počeo kao politička filozofija tijekom 50-ih, te da je 90-ih poprimio strahovito religijski ton. Uz primjenu doktrine, formaliziranog rituala i svećeništva, koji ga čine pomalo sličnim bilo kojoj većoj organiziranoj religiji, Shin objašnjava da je obožavanje Kim Il-sunga preuzelo vjerske elemente kao rezultat širenja kulta njegove osobnosti.
"Sjevernokorejci ga doživljavaju "Ocem" u smislu da je nacionalni iscjelitelj pa čak i spasitelj", kaže.
Njegove ideje potvrđuju i izbjeglice iz Sjeverne Koreje, a jedan od njih je vjerovanje u vođu objasnio kao: "Kim Il-sung je jedini koji je spasio našu zemlju. On je poput Boga u kojeg vjerujem, a bez Boga ne mogu postojati. Čak i da postanem kršćaninom, moja vjera u Boga neće biti toliko snažna koliko moja ljubav prema njemu. Zašto ga volimo? To pitanje nema puno smisla, on je jedini kojeg znamo", rekao je.
Drugi se neće složiti s njegovom objašnjenjem, i reći će da bez obzira ne te duhovne aspekte, to nije ništa drugačije od onoga što su diktatori radili od pamtivijeka. Snažan kult ličnosti nije zapravo religija, reći će. Režimi i ideologije, i na lijevoj i na desnoj strani, takve su stvari radili već ranije.
Bertrand Russell, britanski filozof i socijalistički kritičar SSSR-a, tvrdi da se marksizam može shvatiti kao religija i često naziva "boljševizam" srodnim kršćanstvu, budizmu i islamu. Nije mislio da je riječ o religiji u standardnom, teološkom značenju te riječi, već o cjelovitom sustavu za razumijevanje života, svemira, svega.
Po ovoj slobodnijoj definiciji Juche ima neke vjerske elemente i može ga se shvatiti kao religiju.
Neki su ljudi fanatično odani obitelji Kim. Prebjeg s najvećim činom Hwang Jang-yop rekao je kako koncept "Velikog vođe" u potpunosti vlada životom ljudi u Sjevernoj Koreji. Mnogi vjeruju da je obitelj Kim sve ono što kažu da jesu, i da su u svom obožavanju iskreni. Ima i niz promatrača koji kažu da puno ljudi ne vjeruje da su oni božanstva, već da samo prate taj nametnuti program kako bi izbjegli 'gulag'.
Da li je Juche i stvarno religija, to još treba utvrditi. Ritualizacija mnogih dijelova naučavanja vuče korijene iz konfucijanizma, a kult obožavanje obitelj Kim odvodi u polubožanstvene visine. Gotovo je nemoguće precizno znati koliko je većina Sjevernokorejaca iskrena u svom vjerovanju, no to možda zapravo nije ni važno.
