Definicija nogometa engleskog napadača Garyja Linekera, prema kojoj je to igra u kojoj dvadeset i dvojica trče uokolo, natjeravaju loptu, u kojoj jedan sudac napravi gomilu pogrešaka, a u kojoj na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka, samo je djelomično točna, barem kad je u pitanju hrvatski nogomet.
U hrvatskom slučaju to je i dalje igra u kojoj dvadeset i dvojica trčkaraju uokolo za loptom, a sudac pravi grešku za greškom, dok se stotine tisuća na stadionima i pred televizijskim ekranima, ovisno o rezultatu, živciraju ili raduju, ali u kojoj na kraju dobiva, ne Njemačka, već nekolicina odabranih.
Gazde nogometa, kojima nogomet nije zabava nego čisti posao. Prilika da na račun tuđeg loptačkog umijeća i zaluđenosti mase nogometom ostvaruju ekstraprofite, usporedive s profitima u trgovini narkoticima, oružjem i prostituciji, primjerice.
Gazde nogometa blebeću kako je hrvatska nogometna reprezentacija, “vatreni”, hrvatski ponos, kako je ona hrvatski brend, najveći ambasador Hrvatske, i tako dalje i tako dalje.
Pritom su im usta puna domoljublja. Ako je hrvatska nogometna reprezentacija doista hrvatski ponos, hrvatski brend, zašto onda u tu sportski i poslovno solidnu priču nisu uključena i hrvatska poduzeća?
Zašto je Hrvatski nogometni savez, taj bunker domoljublja, povjerio izradu pedesetak vrsta artikala s logom HNS-a, kišobrana, šalova, kapa, majica, bilježnica i drugih navijačkih artikala, tvrtki Mosgen iz Hong Konga a ne hrvatskim tvrtkama željnim posla?
Pritom, pokazalo se, hongkonška tvrtka uopće nije proizvođač nego se bavi distribucijom robe i proizvoda kineskih tvornica. U posao su ipak uključene dvije hrvatske tvrtke: državne Narodne novine i jedna privatna tvrtka, stanovita MAP grupa iz Osijeka.
HNS je ugovorom postavio stvar ovako: Narodne novine morale su gotove proizvode s logom HNS-a kupiti od hongkonške tvrtke, procjenjuje se da je posao bio “težak” oko 13 milijuna kuna.
Ekskluzivno pravo da u Hrvatskoj prodaje proizvode s logom HNS-a koštalo je Narodne novine pišljivih 30.000 kuna.
Pritom su Narodne novine morale potpisati odvojen ugovor s hongkonškom tvrtkom te njihovim posrednikom u Hrvatskoj, spomenutom MAP grupom.
Portal Index pisao je ljetos o tom poslu. Zanimljivi su detalji ugovora između hongkonške tvrtke i Narodnih novina. Prema njemu, piše Index, Narodne novine obavezne su platiti 30 posto vrijednosti robe u roku od 15 dana od dana narudžbe, a preostalih 70 posto “akreditivom po viđenju”.
Neobičan poslovni aranžman, u svakom slučaju. Koji je mogao završiti samo onako kako je završio. A završio je propašću Narodnih novina, kojima je najveći dio robe s logom HNS-a ostao u skladištima, neprodan.
Ta je tvrtka dosad poslovala s milijunskom dobiti, no polugodišnje financijsko izvješće sad pokazuje gubitak od 17 milijuna kuna.
Nije teško pretpostaviti da su hongkonška tvrtka, osječka MAP grupa i HNS poslovali s dobitkom. O kakvoj se ekipi u vrhu hrvatskog nogometa radi, svjedoči, osim notornih Uskokovih istraga pokrenutih protiv nekolicine nogometnih gazda, i poruka koju su dobili novinari portala Index istražujući posao Narodnih novina i HNS-a.
Poručeno im je, naime, da nije baš pametno gurati nos u to, što je standardna poruka koju kriminalni milje šalje novinarima zainteresiranim za njihove poslove.
Valja napomenuti da su, osim Narodnih novina, ove godine loše prošli i navijači “vatrenih”, koji se baš i nisu proslavili na Europskom prvenstvu. No gazdama se živo fućka za navijače.
Da je doista gazdama stalo do publike, bez koje je, usput rečeno, svaki sport besmislen, onda, recimo, hrvatski nogometni klubovi, na čelu sa zagrebačkim Dinamom, ne bi bili samo usputna stanica najboljih nogometaša na putu prema bogatim europskim klubovima.
Dobar nogomet igrao bi se i u HNL-u, stadioni bi bili puni, novac bi se okretao i u domaćoj nogometnoj ekonomiji.
Dalje, da je nogometnim gazdama doista stalo do igre i sporta, stvarali bi jake hrvatske klubove, kadre da budu ravnopravni barem s prosječnim europskim klubovima.
No gazde su zapravo samo trgovci ljudima i navijačkim artiklima, zanima ih jedino profit.
Vezuju najbolje igrače lihvarskim ugovorima, kupuju jeftino, prodaju skupo, pa najbolji hrvatski nogometaši igraju za “oči i dušu” španjolskih, talijanskih, engleskih ili njemačkih ljubitelja nogometa, a hrvatskim kibicima ostaje zadovoljiti se ostacima, trećerazrednom nogometnom trpezom.
Na kraju, nije neka osobita novost to što je publika u našem nogometu samo neobavezna kulisa i što poslovi nogometnih gazda cvatu svejedno bude li na stadionu 500 ili 50.000 gledatelja. Jer to je uobičajena shema u Hrvatskoj.
Tako su i hrvatski građani samo kulisa u političkim igrama, a politika se, moramo li to uopće naglašavati, ne vodi zbog dobrobiti većine nego zbog dobrobiti gazda - političara, trgovaca, bankara...
I potpuno je svejedno izađe li na izbore 500, 50.000 ili 500.00 građana, gazdama posao cvate, gazdama je dobro. Pridjev “hrvatski” prikačen nogometnom savezu, politici ili robnoj marki, samo je mamac za naivčine koji vjeruju da se nogomet igra i politika vodi zbog njih, zbog njihova dobra i zadovoljstva.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
I sad sam prosao proces registracije na ovaj portal da bi pitao samo jedno... NITKO NEMA NISTA ZA RECI NA OVO???????