Sergej Ćetković: "Živimo u brzom vremenu bez emocija"

Express: Nova godina, nove odluke, i još početak novog desetljeća. Kakve ste odluke donijeli za novu godinu? Planirate li se mijenjati u nekom pogledu?

S profesionalne strane sigurno je da ću istrajati u stvaranju muzike kakvu volim i koja već punih 20 godina oslikava mene kao čovjeka i umjetnika. Dosljednost je odluka koju, kad je jednom donesete, ne smijete iznevjeriti i u mom slučaju se pokazala kao jedna od najvažnijih u životu. Istrajat ću i u odluci da svojoj publici poklonim nove pjesme i velike koncerte širom regije. Na privatnom planu najvažnija odluka, koju sam davno donio i koja će biti prioritet i u ovoj godini, je da moja obitelj bude sretna, puna ljubavi i radosti i uvijek na prvome mjestu. To je ono što me čini ostvarenim čovjekom. Pozitivne promjene su uvijek dobrodošle. Vrijeme će učiniti svoje, a ja se uzdam u zrelost i iskustvo.

Express: Slavite 20 godina karijere i prigodno u Zagrebu nastupate na Valentinovo. Kakav je osjećaj uoči tako velikog spektakla i tako velike obljetnice?

Radujem se susretu s publikom u Hrvatskoj, koja me uvijek dočeka i isprati s tako dobrom energijom da se ti koncerti prepričavaju mjesecima. Ovo će biti moji prvi koncerti u zagrebačkoj i splitskoj Areni, pa su iščekivanje i uzbuđenje iz dana u dan sve intenzivniji. Potrudit ćemo se u produkcijskom, muzičkom, scenskom i prije svega emotivnom smislu napraviti koncerte koji će se pamtiti i u kojima će publika uživati od prve do posljednje pjesme. Nadam se da će to biti nezaboravna noć i da će ovi koncerti postati tradicija.

Express: Poznato je da na vašu glazbu slušatelji padaju u romantični zanos, ponekad padne i kakva prosidba. Kakvi ste u privatnom životu? Tinja li u vama duh romantičnog muškarca i kako se to manifestira?

Vjerujem da moje pjesme daju odgovor na ovo pitanje. Ljubav je osnova moje muzike, a emocije me kao čovjeka u velikoj mjeri oslikavaju. Jesam romantičan, ne u nekom pretjeranom i patetičnom smislu, ali mislim da svaki muškarac ženi koju voli treba da otkrije taj dio sebe. Srećom, ja imam tu privilegiju da Kristini mnogo toga kažem svojim stihovima.

Emica Elvedji/ Pixsell

Express: Gdje najradije nastupate u regiji? Ima li neki grad posebno mjesto u vašem srcu?

Zaista ne izdvajam gradove i ne dijelim publiku, jer bi to bilo nepošteno i neiskreno. Susreti sa svim ljudima koji vole i poštuju moj rad, bilo da žive u manjim mjestima ili velikim gradovima, su uvijek posebni i u biti nose sličnu emociju koja me već 20 godina uvjerava da je put koji sam izabrao pravi. U cijeloj regiji imam sjajnu publiku, kojoj sam beskrajno zahvalan na potpori i ljubavi koju mi pruža.

Express: S kćerima i suprugom snimate dječji animirani serijal “Lola i Mila”. Odakle ideja za takvo nešto? Kako djeca reagiraju na to?

To je bila Kristinina ideja, koju sam odmah podržao jer sam prepoznao njenu vrijednost i poruku, koju su i djeca i roditelji vrlo brzo prihvatili, na što smo veoma ponosni. Serijal govori o obitelji , prijateljstvu, o svemu onome što je u današnje vrijeme pomalo zapostavljeno i zaboravljeno. Naša želja je bila dati djeci nešto nalik na crtane filmove na kojima smo mi, roditelji, odrastali. Sadržaj koji će ih nečemu naučiti i govoriti o temama koje su aktualne, kako kod nas u kući tako i u drugim obiteljima. Sad je to već uzelo velik zamah, širimo se i izvan granica regije i vjerujem da će ova priča trajati. Djeca su oduševljena i to nam daje velik poticaj za nove ideje, epizode serijala i slikovnice koje radimo.

Express: Nedavno ste proslavili 20. godišnjicu braka, što je, s obzirom na današnje trendove, nevjerojatna stvar. Kako gledate na brak? Zašto se toliko brakova raspada, i to nakon samo nekoliko godina zajedništva? Očekuju li ljudi previše od svojih partnera, misle li da zaslužuju više nego što dobivaju? U čemu je problem?

Živimo u prebrzom i surovom vremenu koje nas često lišava emocija i svodi se na utrku za novcem, karijerom, uspjehom. Velika očekivanja i neostvarene ambicije ljude čine nezadovoljnim i nesretnim, što se prenosi na najbliže okruženje, koje najviše trpi. Brak i obitelj nisu trend. To je nešto najvažnije u životu, što nema cijenu. Kristinin i moj brak upravo je takav, zbog čega sam vrlo sretan čovjek.

Emica Elvedji/ Pixsell

Express: Sjajan ste otac svojim kćerima Mili i Loli, ali i jedna od rijetkih javnih osoba koje progovaraju o posvojenju i zagovaraju ga. Kako bi institucije trebale olakšati proces posvojenja? Kako uopće potaknuti ljude da više posvajaju djecu? Mijenja li se situacija s godinama?

Kako godine prolaze, sve više shvaćam da je to jedna od najboljih odluka koju smo donijeli u životu. Kao što sam tad činio, i danas pozivam ljude da se ne boje takvoga koraka jer on donosi samo dobro. I više od toga. Vjerujem da nema razlike u ljubavi koju svaki normalan čovjek osjeća prema djetetu, bez obzira na to je li mu biološki roditelj ili je to dijete posvojio i pružio mu šansu da odrasta u obitelji, da ima bezbrižno i sretno djetinjstvo i život. Drago mi je kad čujem i vidim da ima puno takvih primjera i da je ta tema prestala biti tabu na ovim prostorima.

Express: Otkrili ste želju da kad-tad postanete redatelj. Odakle se javio taj umjetnički afinitet? Kakvu biste priču željeli snimiti?

Oduvijek me to zanimalo i pokušat ću pronaći vremena da se tome u budućnosti više posvetim. Sam režiram svoje spotove godinama i imam ideje za neke ozbiljnije projekte, koje ne bih otkrivao, ali ću se potruditi realizirati ih.

Express: Je li bilo trenutaka kad vam se činilo da ćete postati nešto drugo a ne pjevač? Što ste sve radili? Je li bilo neobičnih epizoda tijekom formativnih godina?

Ništa toliko ekstremno, što nisu prošli svi u tinejdžerskim godinama. Glazba je, otkad znam za sebe, bila moja velika ljubav, koju je u djetinjstvu bilo potrebno osvijestiti i kanalizirati. Majka je prva prepoznala moj talent i upisala me u muzičku školu, a poslije je sve išlo svojim tijekom. Nikad ništa nisam forsirao nego sam pustio da se moj put s vremenom iskristalizira. Sve drugo je u odnosu na glazbu palo u drugi plan i danas sam siguran da drukčije nije ni moglo.

Express: Kakvo vam je bilo odrastanje? Je li bilo bezbrižno ili vam se čini da današnja djeca imaju veći privilegij što se tiče slobode i nekih svojih afiniteta? Jesu li vam roditelji bili strogi? Kakva je bila Podgorica u osamdesetima, devedesetima? Kako pamtite to razdoblje?

Imao sam sretno djetinjstvo i mladost, mnogo sigurnije i, siguran sam, ispunjenije nego današnja djeca, kojoj je toliko toga na dohvat ruke i često lutaju u traženju sebe. Tehnologija, pametni telefoni i društvene mreže potpuno su promijenili ne samo odrastanje nego i život, i mislim da je to ozbiljan problem za koji se ne nazire rješenje. Nama nije bilo potrebno mnogo da bismo bili sretni i zadovoljni i čini mi se da smo odrastali u mnogo zdravijem sustavu vrijednosti, koji je danas gotovo nestao. Podgorica je u to vrijeme bila kao, vjerujem, i svi drugi gradovi u tadašnjoj Jugoslaviji, mnogo smirenija i bezbrižnija, ali godine neminovno nose promjene.

Express: Kakvu glazbu volite slušati privatno? Pratite li domaće trendove i što vam je tu interesantno? Rekli ste da volite Senidu, no što generalno mislite o trap folku?

Trudim se biti u tijeku i pratiti zbivanja na regionalnoj glazbenoj sceni, ali nikad ne podliježem trendovima koji bi moju glazbu pretvorili u nešto drugo. Puna dva desetljeća sam na sceni i vrlo dobro znam koliko su trendovi prolazni te da kvaliteta nema rok trajanja. Vjerujem da za svakog ima mjesta, a publika daje posljednju riječ kad je u pitanju nečija karijera. Privatno se opuštam uz dobru domaću pop glazbu iz osamdesetih godina, neke ambijentalne teme ili filmsku glazbu, koju veoma volim.

Hrvoje Jelavic (PIXSELL)

Express: Osim što pjevate, kiparite. Što najčešće izrađujete? Jeste li izradili nešto na što ste posebno ponosni?

Kristina je nedavno djeci i meni otkrila tu razonodu i zaista uživamo kad obiteljski stvaramo neke kreativne stvari, koje su još na razini hobija, ali tko zna što će iz toga izaći. Ispunjava me i smiruje svaki kreativni rad, posebno onaj iza kojeg ostaje neko djelo ili trag.

Express: Utječe li politika u regiji na malog čovjeka? Čini li vam se da ljudi politiku i njezine aktere, pogotovo kad su negativno i napadački usmjereni, uzimaju k srcu?

Ne bavim se politikom, iako ona utječe na sve nas, ali to je neminovnost koju, htjeli ne htjeli, moramo prihvatiti. Upućen sam u zbivanja na političkoj sceni u regiji, kao i svi ljudi, ali je glazba ipak moj svijet, izoliran od političkih previranja i vjerujem da samo tako ona u biti i ostaje ono što jest – umjetnost.