"Sjećam se gotovo svakog dana u svom životu i svega što se dogodilo. Ljudi poput mene ima 60-ak diljem svijeta. Mi zapravo zaboravljamo manje od drugih ljudi", tim je riječima 68-godišnji Bob Petrella iz Los Angelesa u Kaliforniji opisao svoju sposobnost koja ga čini posebnim.
Sasvim običan čovjek sa jednom sasvim neobičnom sposobnost. Nešto što bi mnogi od nas željeli imati, njemu je sasvim prirodno. Možda bi nekima činjenica da se mogu sjetit svakog i najmanjeg trenutak u svom životu bila teret i opterećenje, no njemu je to vještina u kojoj uživa.
"1966. godina bila je posebna u mom životu, posebno 15. veljače, dan kada se moj ujak odselio iz trgovine u kojoj sam provodio većinu svog vremena 16 godina. Noć prije nego se odselio, dok je bio na poslu, prolazio sam kroz svaku sobu i upijao sve uspomene koje su bile tamo. To radim svaki put kad na nekom mjestu provodim dugo vremena", kaže.
Pamti sve, a sjećanje ne nestaje.
"To je poput vremenskog stroja s kojim se mogu vratiti u točno određeni dan u svom životu i imati osjećaj kao da sam baš tamo. To su jako žive uspomene. Puno ljudi oko mene je umrlo, uključujući i mog mlađeg brata i zato su mi te uspomene jako važne, pomažu mi da očuvam sjećanje na njih. Tako mi njihov gubitak nije toliko strašan kao što je drugima, jer se mogu vratiti u prošlost i s njima provesti dan. Ta mogućnost ima svoj terapeutski učinak. Osjećam kao da sam na neki način i dalje s njima", naglašava.
Ljude s ovim sposobnostima zastavnici proučavaju od 2000. godine, piše BBC.
"Provjeri smo ga da vidimo je li to što govori istina, uvijek to moramo napraviti. Ima puno ljudi koji tvrde da imaju tu sposobnost a zapravo nemaju", kaže James McGaugh, profesor neurobiologije sa Sveučilišta Irvine.
Njegovu sposobnost nazivaju visoko superiorno autobiografsko pamćenje. Gotovo svaki dan svog života mogu opisati detaljno kao što većina ljudi može opisati npr. jučerašnji dan. A znanstvenici tek moraju dokučiti zašto je to tako.
"Određeni dijelovi njihova mozga funkcioniraju puno brže, poput tražilice Google. Jedna mogućnost je da svi imamo u glavi informacije iz prošlost poput njih, no mi ostali njih ne možemo dokopati", naglašava.
Kod ljudi s ovim sposobnostima povećana je aktivnost u dijelu mozga koji zadržava i odašilje sjećanja, uspomene.
"Nekima je to teret, a neke to oduševljava i u tome uživaju Petrella je jedan od njih. To je zapravo jako zabavno. Napisao je knjigu, B.O.B (Book of Bob), u kojoj je napisao koja mu je bila najbolja godina za određeni dan", kaže McGaugh.
Predaje pisanje scenarija, i kaže kako mu pamtiti dijaloge nije nikakav problem, ne mora ih ni puno čitati. Još od malih nogu svoju je vještinu iskoristio i stvorio košarkašku momčad, s imaginarnim igračima koji igraju s pravim i stvarnim klubovima (naravno sve to u njegovoj glavi). Više od 50 godina Bob tako prati svakog igrača i pamti svaku utakmicu.
"Naša najvažnija sposobnost je pamćenje, što je najvažnija vještina svakog živog bića. Zamislite da ljudi nemaju pamćenje, sjećanja, zapravo tada i ne bi bili živa bića", naglašava.
