Škola strave: Zlostavljali učenike u "tamnici za silovanje"

Škola za dječake Arthur G. Dozier, poznatija kao Dozijerova škola za dječake u gradu Marianna na Floridi jedna je od najstravičnijih priča u povijesti Amerike, koja je krajem siječnja ponovno dospjela na naslovnice američkih novina, nakon što su stručnjaci identificirali sve preostale žrtve koje su u toj školi stradale, piše NPR.

Naime, u vremenu između 1911. i 1973. godine u toj je školi preminulo najmanje 96 djece u dobi od od šest do 18 godina, kao i dvoje odraslih. Na neoznačenim mjestima pokopano je na desetke žrtava, a nedavno je identificirano zadnjih 55 leševa, koji su bili pokopani oko škole. 

Među ekshuminiranim ostacima pronađeni su i posmrtni ostaci jednog šestogodišnjaka koji je pronađen mrtav nakon što su ga poslali da radi kao sluga, te još jednog dječaka koji je pobjegao iz ove škole, a kasnije je pronađen upucan sačmaricom, a preko njegovog tijela bila je prebačena jedna deka.

U sklopu ove škole strave postajala je i "tamnica za silovanja" gdje su dječaci zlostavljani.

Ekshumacijom i identifikacijom žrtava bavilo se Sveučilište Južne Floride čiji su stručnjaci rasvijetlili misteriju Dozijerove škole i groblja, koje se nalazilo na zemljištu škole. 

Antropolozi sa Sveučilišta našli su preko 80 posmrtnih ostataka osoba koje su pokopane na školskom groblju, a među ostacima su našli još i šprice i lijekove, kao i ostatke jednog psa koji je bio pokopan skupa sa žrtvama. 

Osim što su otkrili identitet žrtava, antropolozi su otkrili i način na koji su djeca stradala u ovoj školi, koja je zapravo funkcionirala i kao popravni dom. 

Žrtve identifikovane pomoću DNK

"Možda ovo radim predugo, ali nisam iznenađen time kakve strašne stvari ljudi rade jedni drugima. Samo je stvarno tužno to kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima, zbog čega je možda javnost i obratila pažnju na ovo, zbog osjećaja da to jednostavno nije u redu", rekla je voditeljica tima koja je proučavala grobnice. 

U izvještaju antropologa navodi se kako su među ostalima identificirani ostaci Benetta Evansa koji je bio zaposlenik škole, a stradao je u požaru u školi 1914. godine. 

Tu su i ostaci Sama Morgana, koji je doveden u školu 1915. kada je imao 18 godina. Umro je pod tajanstvenim okolnostima.

Neki dečaci ubijeni u pokušaju bijega

Identifikacija žrtava nije bio lagan posao, jer je škola skrivala informacije o smrtnim slučajevima, nisu izdavane potvrde o smrti niti imena niti bilo kakvi detalji o većini slučajeva, naročito onima kada se radilo o crnim dječacima.

Uprava škole bi jednostavno za neke od dječaka koji bi nestali navodila da više nisu u školi. Mnogi koji žive na tom području ni danas ne žele pričati o mračnoj prošlosti škole.

Nekoliko dječaka je ubijeno prilikom pokušaja bijega, uključujući Roberta Hewitta, čija je obitelj živjela nekoliko kilometara od škole. On se skrivao u obiteljskoj kući nakon bijega 1960. godine, a prema svjedočenju Robertovih rođaka, u potragu za njim su nekoliko puta dolazili ljudi iz škole.

Jednog dana obitelj se vratila kući i zatekla pokriveno tijelo ubijenog dečaka na krevetu. Imao je ranu od sačmarice, a očeva sačmarica mu je ostavljena preko nogu.

Seksualno zlostavljani i dječaci od 12 godina

Tu je i priča o 6-godišnjem Georgeu Grishamu, kojeg je škola poslala 1918. godine da radi kao sluga u nekoj kući. Vraćen je u školu bez svijesti,a kasnije je preminuo. Georgeov dvije godine stariji brat Ernest također je nestao iz školskih dokumenata, a to je u dokumentima jednostavno zavedeno sa "nije ovdje".

Drugi dječaci umrli su od premlaćivanja, razbijenih glava. Bivši štićenici i zaposleni rekli su istražiteljima da je postojala "tamnica za silovanja" gdje su dečaci, neki samo 12 godina stari, seksualno zlostavljani.

Iako su mnogi slučajevi stari gotovo jedno stoljeće, neki od ubijenih imaju još uvijek živu braću i sestre koji traže odgovore.