Zaboravljeni Teslin intervju: Ja sam, ipak, poražen čovjek, čitavu Zemlju htio sam osvijetliti

Često spominjete moć vizualizacije.

Tesla: Njoj možda mogu zahvaliti za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući što je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplicirane matematičke jednadžbe, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame.

Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Kasnije sam to svjesno razvijao.

U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uvjeta prilagođavanja?

Tesla: Je. Ona je često posljedica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može izliječiti većinu bolesti. Kao školarac razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izliječio sam se time što je otac dopustio upis studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u djetinjstvu, šetao sam s ujakom pokraj rijeke i rekao: “Iz vode će se pojaviti pastrva, ja ću baciti kamen i njime je presjeći.” To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašten, ujak je povikao: “Bade retri Satanas!” Bio je učen čovjek i govorio je latinski… Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio majčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti i glazbe, lebdjela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja majka umrla.

Što je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla?

Tesla: Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvaraju u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećanjima. Hindusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za što su potrebne mnoge godine ili se stječu rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa spolnom energijom, koja je poslije svjetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvijek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu.

A deveto prilagođavanje, gospodine Tesla?

Tesla: Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi tko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumijevanjem, progonom i ostalim poteškoćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe djelo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji.

Što je deseto prilagođavanje?

Tesla: Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome.

Gospodine Tesla! Odnosi li se to i na vaša otkrića i vaše djelo? Je li i to bila igra?

Tesla: Jeste, dragi mladiću. Ja sam tako volio da se igram elektricitetom! Uvijek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanju i orlovima koji mu kljuju jetru. Zar Zeus nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan žar? Tu je neki nesporazum… Munje su najljepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite u vašem tekstu istaknuti: Nikola Tesla je bio prvi čovjek koji je stvorio munju.

Gospodine Tesla, maloprije ste govorili o Anđelima i njihovom prilagođavanju na Zemlji.

Tesla: Jesam li? To je isto. Možete napisati i ovo: on se drznuo da uzme na sebe prerogative Indre, Zeusa i Peruna. Zamislite nekog od tih bogova kako u crnom večernjem odjelu, sa polucilindrom i bijelim rukavicama eliti New Yorka priređuje grmljavine, požare i zemljotrese!

Čitatelji našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i vaša otkrića, koja su neizmjerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to.

Tesla: Dragi gospodine, nevolja i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli da ozbiljnost skraćuje vijek. Li Tai Pe je posjetu krčmi pretpostavljao posjeti carskom dvoru. Ali da se čitaoci novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim.

Oni bi rado čuli u čemu je vaša filozofija.

Tesla: Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čovjek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek. Zvijezda koja sja traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.

Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, riječi taoista ili traktat Parazulzusa.

Tesla: Dobro vam se čini! Znači da postoji opće znanje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega.

Pitanje koje je možda trebalo postaviti u početku ovog razgovora. Što je za vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?

Tesla: Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, kemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.

Gospodine Tesla, vi ste previše pristrani prema elektricitetu.

Tesla: Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni.

Je li otuda vaša sposobnost da kroz tijelo propuštate električnu struju od milijun volti?

Tesla: Zamislite vrtlara kojeg napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo “ja” ili “dušu”. Kod drugih stvorenja to je njihova suština; “duša” biljke nije “duša” minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestiraju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svjetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svjetlosti, kao u tog goluba.

Radnici u vašem laboratoriju pričaju o bljeskovima svjetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću.

Tesla: To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svjetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li tko mi je otkrio okretno magnetsko polje i induktorski motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Sjetio sam se Fausta i recitirao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetsko polje i radi induktorski motor. Vidio sam ih u Suncu!

Hotelska posluga priča da se u vrijeme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom.

Tesla: Razgovaram sa munjama i gromovima.

S njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?

Tesla: Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima riječi i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to.

Čitatelji našeg lista bili bi vam vrlo zahvalni da to protumačite.

Tesla: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od riječi, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onima kojima se divim. 

Po vama, Znanost i Poezija su isto?

Tesla: To su dva oka jednog lica. Viliam Bleak je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njome je kao točkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvijezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svjetlosnoj.

Mašta je za vas stvarnija od života?

Tesla: Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osjećajima, snovima i vizijama. Oduvijek sam je njegovao, kao što sam njegovao i svoj zanos. Cijeli svoj dugi vijek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvjezdana svjetlost i misli u bliskoj vezi.

Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svjetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.

Tesla: Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da povjerujete u to. Sve je svjetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.

To je uskrsnuće!

Tesla: Ja to radije nazivam: vraćanje u neku od prethodnih energija. Krist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svjetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za time radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.

Smatrate li da se vrijeme može ukinuti?

Tesla: Ne sasvim, jer prva osobina energije je da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati u tome da čovjek očuva svijest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života; jedna od njih je i besmrtnost čije porijeklo je izvan čovjeka i čeka ga. Svemir je duhovan; mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas; zato moramo spoznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njime. Ja nisam naučnik; Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvijek progoni, i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru.

Koje je to pitanje?

Tesla: Kako su vam oči zasjale!… Ono što sam htio saznati je: što se događa sa zvijezdom koja pada i suncem koje se ugasi? Zvijezda padne kao prašina ili sjeme po ovom ili po drugim svjetovima, a sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svjetlost, ili ga svemirski vjetar rasprši po beskraju. Shvaćam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je, međutim, u tome da se jedna od tih zvijezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju.

Ali, gospodine Tesla, vi shvaćate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svijeta!

Tesla: Kada čovjeku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvijezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumjet će da mu je život dan upravo zbog toga i bit će spašen. Zvijezdu će na kraju uhvatiti!

I što će se onda dogoditi?

Tesla: Tvorac će se nasmijati i reći: “Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je”.

Zar sve to nije u suprotnosti sa kozmičkom boli, koji tako često spominjete u svojim spisima? I što je to kozmička bol?

Tesla: Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji… To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svjesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, bijeda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izliječiti, ali svijest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvjesnim periodima bolestan, od same sebe i od nas. Iščeznuće neke zvijezde i pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osjećanja i misli cvijet će divniji zamirisati ili utihnuti. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo svemirom.

Znanje (je sedmo prilagođavanje) kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećajima.