Nakon što vidite slučaj elephantiasisa, odnosno "slonovske noge", teško ga je zaboraviti. Bolest koja pogađa noge, stopala i nožne prste uzrokuje takvu vrstu oticanja da oboljeli uskoro ne mogu ni hodati.
Nakon razvoja bolesti dolazi do oticanja, zadebljanja i otvaranja kože, zbog čega se javljaju čirevi i infekcije.
- Ljudi s ovom bolesti iskuse najgoru moguću zamislivu bol. Nije dovoljno što deformira tijelo, već i užasno boli - objašnjava epidemiologinja Christine Kihembo iz Ugande.
Uzrokuje ga infekcija parazita zvanog Brugia malayi. Do toga dolazi kada zaražena ženka komarca ugrize u tijelo i pri tome ispusti ličinku posebnog crva, zvanog microfilariae. On se zatim raširi te živi u tijelu i do nekoliko godina. Simptomi se mogu pojaviti mnogo kasnije. Ograničava se na krvotok, a paraziti počinju stvarati posebnu tekućinu koja u udovima počinje stvarati otekline. Lijek za ovu bolest još nisu pronašli.
Netipični slučajevi
Uzrok je crvić debljine ljudske vlasi. On se ugnježđuje u limfnim čvorovima te ometa protok vode i njenu drenažu kroz tijelo, pa voda ostaje zarobljena u ekstremitetima, a ponekad i oko genitalija.
Nažalost, prave epidemije ove bolesti sve češće pogađaju dijelove Afrike prekrivene tropskim šumama.
- Zvali su nas na intervenciju u zapadnu Ugandu. Ljudi tamo žive na 1300 metara nadmorske visine, a količine kiše su rekordne - prepričava Kihembo.
Kad su ona i njeni kolege došli, identificirali su 50 farmera sa slučajevima slonovske noge. Tada su počeli tražiti crva. Uzeli su krvne uzorke od ljudi, lovili komarce koji šire parazit, pa i provjeravali tlo - no nisu ništa našli. Potom su odlučili razriješiti zagonetku na tradicionalan epidemiološki način - razgovarajući s ljudima.
Otkrili su kako svi oboljeli imaju jednu zajedničku stvar - svi su obrađivali vulkansku glinu, bez obuće na nogama.
Daleke 1970-e, Ernest Price je bio britanski kirurg koji je živio u istočnoj Etiopiji. On je prvi primijetio kako ljudima otiču stopala, zadebljava im se koža i nastaju čirevi kad su obrađivali zemlju - bosonogi. Bolest je nazvao podoconiosis (po grčkim riječima stopalo i prašina). Od tada, zdravstveni radnici redovito pronalaze slučajeve te bolesti na tri kontinenta - od planina Meksika do vulkanskih rubova Šri Lanke.
Bolest je najraširenija duž ekvatorskog pojasa u Africi, gdje su prijavljeni slučajevi u 10 zemalja. Sama Etiopija ima najmanje milijun slučajeva, a Kamerun pola milijuna, izvještava WHO.
Svjetska nepravda
Znanstvenici nisu posve sigurni što to u crvenoj glini uzrokuje bolest. Jedna je hipoteza kako silicij ili neki drugu mineral u tlu, stvara sićušne zareze na koži te ulazi u limfni sustav. Potom imunitet napada mineral, stvarajući masivni upalni odgovor koji rezultira oštećenjem limfnih puteva.
U tom slučaju crvić nije tak koji blokira tekućinu, već vlastiti imunitet.
- Bolest se razvija godinama - objašnjava Kihembo.
Na početku farmeri primjećuju svrbež, naticanje i peckanje u stopalima navečer, no to prolazi do jutra. Ciklus se ponavlja godinama, sve dok jednog jutra oteklina i bol ne prolaze - a oštećenje je tada bespovratno, kaže Kihembo.
No, postoji iznenađujuće jednostavan način sprječavanja progresije bolesti - nošenje obuće tijekom rada u polju.
- Nažalost, ovi si ljudi ne mogu priuštiti cipele. To je ono što ljudi zapadnog svijeta ne razumiju, pa dok oni odlaze na estetske operacije, u drugim dijelovima svijeta se umire jer se nema za obuću - ističe Kihembo.
