Odluka o razvodu braka najčešće nije nimalo lagana, jer je u tu zajednicu uloženo puno truda, vremena i želja. Situacija je još kompliciranija ako su u priči djeca, pa ne čudi što će većina ljudi pokušati napraviti sve prije nego si kažu "zbogom". No, neke stvari ipak ne treba ni u samom startu dopuštati jer su dobar pokazatelj kako brak zapravo nema spasa, a koje su to bile za njih u iskrenim priznanjima otkrivaju muškarci i žene za Huffington Post:
Večera koja je sve, samo ne romantična
Moj tadašnji suprug i ja prodali smo naš stari dom, a ja i kćer smo otišle u iznajmljeni stan. Ipak, još uvijek sam se nadala da možemo spasiti brak, pa sam tako jedne noći odlučila organizirati romantičnu večeru. Platila sam dadilju, napravila slasnu večeru u nekoliko slijedova, kupila skupo vino i upalila svijeće. Tijekom večere, nije prestajao pričati o svom "novom životu" i kako naš brak nije funkcionirao, što je sve naravno moja krivnja. Sjećam se kako je govorio "Da si barem ovo bolje..." ili "da si manje mislila na karijeru, a više na dom" i slično. To je bila naša posljednja večera i razgovor kao muž i žena jer sam shvatila da je naš brak mrtav bez obzira na sve. Naprosto, nismo bili jedno za drugo, a svaki pokušaj bi bio patnja.
Dao sam svojoj ženi dopuštenje da nastavi varati
Moj posljednji pokušaj bio je sramotan, za nijansu gori od onih prethodnih. Prvo sam odlučio da naš brak može preživjeti njenu prevaru strpljivo čekajući da ta veza dođe kraju. Nakon toga sam se pozabavio sobom i shvatio kako ovisim o njoj. Treće, organizirao sam da ponovimo ceremoniju izricanja naših bračnih zavjeta jer sam mislio da bi i njoj ta gesta značila. Za moj posljednji pokušaj - predložio sam joj da zadrži svog ljubavnika dok joj to ne dosadi, glavno da nas dvoje ostanemo zajedno. Ništa od toga nije pomoglo spasiti moj brak, ali me napravilo otiračem u njemu.
Razmišljala sam o plastičnoj operaciji kako bi spasila brak
Opisala bih posljednje godine svog braka kao puno strelica koje nikako nisu mogle pogoditi tablu, a kamoli cilj na njoj. Svaki je dan predstavljao trud, pod psihoterapija, uljepšavanje sebe, odlazak na ugradnju noktiju koje nikad nisam imala... Napisala sam mu 14 ljubavnih pisama, po jedno za svaki dan dok sam na putovanju s našom kćerkom te to upotpunila s romantičnim pjesmama na CD-u koji sam mu ostavila. Čak sam i razmišljala o plastičnoj operaciji kako bi mu bila ljepša i privlačnija, što uopće ne sliči na mene. U međuvremenu mi je davao do znanja kako se ne trudim dovoljno da bi spasila naš brak, nakon 20 godinja njegova staža. Naposljetku sam shvatila, nažalost dosta kasno, da trebam promjenu - ali ne na sebi. Trebala sam otići od njega i živjeti zadovoljna sama sa sobom, a ne imajući kao cilj ugađajući nekome.
Čula sam ga kako govori našim prijateljima da nam je brak gotov, a meni nije rekao
Trag koji mi je otkrio da je gotovo bio je tih, ali dosta jasan. Bio je to moj suprug koji je u našem dvorištu dvojici svojih, ali i nakon svih godina braka i mojih prijatelja rekao kako "Paty zna da nećemo biti još dugo skupa". Bila sam toliko očajna da sam se trudila ignorirati to. No, tek sam tada shvatila kako ga nikad nema kod kuće, više ne želi razgoravati sa mnom ili pak provoditi vrijeme. Radio je to sve, umjesto da je skupio hrabrost i rekao - želim razvod.
