Uostalom, mogli su slobodno igrati i na bilo kojem od onih nesmotreno preskupih i prevelikih izgrađenih stadiona za SP 2002. I kada je došao red na Južnoafričku Republiku 2010., Afrikanci kao da su odlučili učiti baš od najgorih. Zemlja s jezivom raslojenošću na bogate i siromašne, koliko god je bio civilizacijski briljantan trenutak i rušenja apartheida u toj zemlji i afirmacija Afrike u nogometnom smislu FIFA-inim domaćinstvom 2010. u toj zemlji, potrošila je na to prvenstvo tri milijarde dolara.
Od toga 1,1 milijarda otišla je na gradnju novih stadiona i širenje postojećih. Zemlja svakako jest profitirala od toga što je 1,3 milijardi uložila u gradnju i modernizaciju željeznica, cesta i aerodroma, od toga što je 392 milijuna uložila u svoje glavne luke. Ali, Green Point Stadium u Cape Townu, ogromno zdanje za 55.000 gledatelja koje je progutalo 600 milijuna dolara, na kraju su uspjeli utrapiti tamošnjem Ajaxu, ali na jedvite jade i na sveopće nezadovoljstvo.
Prvo što klub sav prihod od ulaznica mora trošiti isključivo na stadion. Drugo, što je na taj stadion, izgrađen na rubu elitne četvrti, klub došao iz radničkog predgrađa Parow. Treće što su bogati susjedi stadiona vrlo nesretni tom građevinom za koju im se inače živo fućka, a koja im je sada pod nosom. Stadion je bio zamišljen kao mjesto na granici bogatih i siromašnih, crnih i bijelih, ali je ispalo da ništa od toga ne funkcionira i da se izrodio u financijsku rupu bez dna.
O da, to SP 2010. inače je bilo ono kad su natjecanje po prvi put dočekali nedovršeni radovi i na pojedinim stadionima i na infrastrukturi. Mnogi danas u svim tim zemljama tvrde da su stadioni, takvi kakvi su ispali, korist donijeli isključivo FIFA-i i građevinskim koncernima, te da bi u tom smjeru valjalo tražiti i uzroke takvog sve češće iracionalnog ponašanja organizatora svjetskih nogometnih prvenstava. Rekorderom se do sada u takvom ponašanju pokazao Brazil.
Za tih mjesec dana u ljeto 2014. ova zemlja potrošila je čak 14 milijardi dolara. Bilo je tu svega, primjerice, i takvih projekata kao što je podzemna željeznica u Sao Paulu, pri čemu je s trase valjalo naprosto ukloniti određenu gomilu jadnika iz favela koje u tom gradu zauzimaju oko petine površine. 3,4 milijardi dolara tada su potrošili na javni prijevoz, 2,6 na moderniziranje aerodroma, 797 milijuna dolara samo na policijsko i vojno osiguranje...
Na stadione je tada Brazil ulupao 3,6 milijardi dolara, a s kakvim je antitalentom vodstvo najnogometnije nacije svijeta gradilo te stadione, pokazuje što se s tim sportskim terenima događa posljednje četiri godine. Arena Amazonia u gradu Manausu usred džungle, gdje je Hrvatska 18. lipnja 2014. s visokih 4:0 pobijedila uvijek neugodni Kamerun, da bi pet dana poslije od uvijek neugodnog Meksika primila dva gola više nego što je zabila i tako je opet uspjela ispasti već u grupnoj fazi.
Ali se barem nije izblamirala poput Brazila koji je 1:7 izgubio od Njemačke u polufinalu. Uglavnom, Arena Amazonia u Manausu koštala je 300 milijuna dolara, i to se organizatorima valjda činilo baš zgodno, iako u Brazilu otamo tradicionalno ne dolaze nikakvi prvoligaši, iako je grad zapravo stotinama kilometara udaljen od najbližeg prvoligaša, tako da se u pet mjeseci nakon SP-a tu održalo samo 11 događanja. Dakle, i koncerata i sličnog.
Pomalo je i tužno gledati kad se nakon takvih sramoćenja vlasnici trse smanjiti troškove pa, kao u ovom slučaju, sa 44.300 kapacitet stadiona smanjuju na 40.500 gledatelja, kao da će to išta bitno promijeniti. Estadio Nacional u Brasiliji još je i gora priča. Izvorno 73.000 gledatelja, s kiklopski visokim stupovima uokolo stadiona s vanjske strane, koštao je 2013. u dolarima 900 milijuna, a u eurima 660 milijuna. Hrvatska bi za te novce mogla izgraditi, recimo, nešto manje od dva i pol Pelješka mosta.
Svjetsko prvenstvo je došlo i prošlo i danas je stadion najpoznatiji po tome što se na velikom parkiralištu oko njega parkiraju autobusi. O nogometu je smiješno i razmišljati jer grad ima samo dva niželigaša od onih koji se po stadionu povremeno vrzmaju, a nedavno je zabilježena utakmica na kojoj je bilo 400 gledatelja. U Belo Horizonteu slavni Atletico Mineiro ne igra svoje utakmice jer si ne može priuštiti korištenje novog stadiona Estadio Mineirao, nego se zadovoljio svojim starim Independencia.
Arena Pantanal u Cuiabau sa 42.000 sjedala, koštao je 215 milijuna dolara. Prošle godine stadion je zatvoren jer je prokišnjavao. U svlačionice su se stali sklanjati beskućnici, a sve da tome i nije tako, nikakve koristi od njega ne bi bilo jer dva profesionalna gradska kluba uspijevaju privući između 500 i 1000 gledatelja. Nebeski dizajnirana Arena das Dunas u Natalu nekad i uspije zaraditi i koju groš više ako joj uleti dobra serija s organiziranjem vjenčanja i dječjih zabava, a puno bolje nije niti s Arenom Pernambuco u Recifeu.
Ali čak i sve to odavno je jasno da će biti tričavo razbacivanje novcem u odnosu na ono što Katar sprema za 2022. Najgori problem u ovoj zemlji je to što se na građevinskim radovima angažiraju najsiromašniji Nepalci i Indijci koji umiru od vrućina, ginu na gradilištima po skandaloznim stopama, kojima se ne isplaćuju plaće. Na stadione Katar namjerava potrošiti nešto manje od 200 milijardi dolara, a unatoč tome apelira na FIFA-u da mu dopusti da broj stadiona smanji s obećanih 12 na osam ili devet.
Četiri godine uoči tog prvenstva, unatoč svemu, tu stvari nisu čiste čak niti dotle da postoji mnoštvo odličnih razloga da se Kataru domaćinstvo oduzme.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pravi prigovaraju,stadion Maksimir ju največe ruglo u Zagrebu(uništio ga je Mamić).Nepotrebne dvorane za rukometno prvenstvo,propadaju,a vi pričate o propadanju tuđeg.
Što se brinete, Rusi imaju novaca za takve glamurozne priredbe. Čak i da stadioni poslije propadnu, ispunili su svrhu zbog koje su izgrađeni.