Većina teorija zavjera funkcionira tako da tvrdi da jedna stvar vodi prema drugoj. Stoga nije čudno ako napade 11. rujna vidite kao početak kraja za ljudsku rasu, tj. "uviđate" da će na kraju ljudima vladati organizacija koja će nas lišiti slobode.
Tako je bar razmišljao u vrijeme napada na Blizance 19-godišnji Elliot, a njegova reakcija na preživljenu traumu nije bila nimalo neobična. Naime, napadi su bili toliko neočekivani i nasilni da su se mnogi mučili pokušavajući naći smisao u njima. Uz to, prvi izvještaji nakon napada su bili vrlo zbunjujući i proturječni, te su mnogi i konačne službene izvještaje dočekali s dozom skepse.
To je, moramo napomenuti, uzorak koji se javlja nakon svakog globalnog šoka, a i nakon nedavnih pariških napada je izašao na vidjelo. Svega jedan dan nakon napada, osvanuli su blogovi u kojima je pisalo da iza svega stoji francuska vlada, te su još jednom buknule tvrdnje da je ISIL, ustvari, zapadnjačka kreacija.
Priče je potaknula i izjava jednog od odvjetnika obitelji ubojice iz San Bernardina, koji je rekao da postoji velika motivacija u određenim krugovima da se stvori okruženje koje će zahtijevati kontrolu oružja i koje će potaknuti mržnju prema muslimanima.
Krize na raspolaganju 24 sata dnevno
24-satno praćenje događaja diljem svijeta znači da postoji konstantna opskrba krizama i kaosom koje možemo interpretirati na način koji sami želimo.
Iako nam se može činiti da postoji sve više teorija zavjera kojima i oni najčvršćeg duha sve teže odolijevaju, Viren Swami, profesor socijalne psihologije s Angela Ruskin fakulteta, tvrdi da to nije istina. Premda ne postoje istraživanja koja bi potkrijepila njegov navod, on tvrdi da se teorije zavjere drže jednako stabilno veća pola stoljeća, no da je ono što se promijenilo - brzina kojom se formiraju.
"To je simptom integriranog svijeta", kaže Swami, a mi se ne možemo ne suglasiti s tim da je internet sve ubrzao, te je pomogao individualcima sklonima pronalasku zavjera svugdje oko sebe da se lakše povežu i osmisle nove teorije. Nekoć je primjerice trebalo nekoliko mjeseci da se osmisli teorija zavjere o napadu na Pearl Harbor, dok se danas takve priče izgrade i prošire u 24 sata.
Karen Douglas, još jedna socijalna psihologinja, podržava ovu hipotezu. "Način komunikacije se mnogo promijenio posljednjih nekoliko godina. Danas je puno jednostavnije proširiti ideje o zavjerama, ili barem posaditi sjeme sumnje u službeni opis događaja. A vrlo je lako i otići online i pronaći ljude koji dijele to mišljenje."
Premda mnogi od nas misle da u teorije zavjere vjeruju samo ekstremisti, Douglas smatra da je takvih "vjernika" puno više nego što smo svjesni. "Nedavna istraživanja su pokazala da oko polovica Amerikanaca vjeruje u barem jednu teoriju zavjere. To su prosječni ljudi, koje susrećete na cesti."
A to je ujedno i stav kojeg dijeli i Rob Brotherton, koji u svojoj novoj knjzi "Suspicious Minds" proučava osobine koje bi nas navodno trebale činiti sklonijima da vjerujemo u teorije zavjera. Ali on isto tako napominje da ne bismo trebali nikoga osuđivati, jer svi imamo prirodno sumnjičav um, i to s razlogom.
Prirodni dar
Naime, zahvaljujući identificiranju uzoraka i i osjetljivosti prema mogućim prijetnjama, uspjeli smo preživjeti u svijetu.
"Kad god se dogodi nešto dvosmisleno, skloni smo povjerovati da je to bilo namjerno, da je netko sve isplanirao i da se iza svega krije neki dublji smisao. Umjesto da povjerujemo da je bila riječ tek o nesreći, kaosu, nenamjernoj posljedici nečeg trećega ili tako nečemu", kaže Brotherton i objašnjava da takav način razmišljanja potječe iz djetinjstva.
"Ako pitate malo dijete zašto je netko kihnuo, ono će misliti da je osoba to učinila namjerno ili da zaista uživa u kihanju. Tek s četiri, pet godina počinjemo shvaćati da nije sve što ljudi čine napravljeno namjerno i s nekom namjerom. Iako uspijemo "prerasti" tu automatsku osudu, ona zauvijek ostaje u nekom dijelu nas, i u odrasloj dobi."
Primjerice, istraživanja su pokazala da kad ljudi piju alkohol, oni češće dvosmislene radnje smatraju namjernima. Dakle, ako ste u pivnici i netko se spotakne i prolije svoje piće po vama, ako ste tek na prvoj rundi, nećete se naljutiti i vjerovat ćete da se osoba stvarno slučajno spotaknula. No ako upravo ispijate četvrto piće, veća je šansa da ćete vjerovati da vas je osoba namjerno zalila pićem i mogli biste reagirati nasilno.
Činjenica doduše jest da su neki ljudi jednostavno više nepovjerljivi od drugih. A svi oni sumnjičavi po prirodi, mogli bi više vjerovati i u teorije zavjere.
Rješenje se krije u kritičkom promišljanju
Veliku ulogu u vjerovanju igraju i vanjski čimbenici, tj. bliske osobe koje pojedince uspiju uvjeriti u nešto u što u drugom društvu vjerojatno nikad ne bi povjerovali, piše Guardian.
No vjerovanje u različite urote ima i pozitivnu stranu, napominje Douglas.
Kad bi svi hodali okolo i vjerovali u sve što im "serviraju" vlade, službenici i farmaceutske tvrtke, tad bismo bili stado ovaca, zar ne?!" Isto tako, različite teorije mogu djelovati štetno na ponašanje i to ne treba zanemariti.
U svakom slučaju, ne možemo i nikad nećemo moći iskorijeniti teorije zavjera, jer su one duboko ukorijenjene u našoj svijesti, no trebali bismo više promovirati analitičko razmišljanje i ljude podučiti umijeću kritičkog razmišljanja, smatra Swami.
Uz to, nužno je da postoji politička transparentnost, jer kad ljudi vide što se zbiva na političkoj sceni, vjeruju svojim predstavnicima i uključeni su u procese odlučivanja, oni će automatski i rjeđe vjerovati u teorije zavjere. Drugim riječima, teroije zavjere će među hrvatskim građanima i dalje nailaziti na plodno tlo. I to do daljnjega. No ima i gorih stvari na svijetu.
