Istina jest da je dio žena u ISIL-u bio pod prisilom, a da su neke od njih bile u redovima moralne policije, da su zlostavljale žene, djevojke i djevojčice Jezida koje su završile u ropstvu, u pravilu seksualnom, ISIL-a. Birqdar ustraje na tome da je sve u skladu s međunarodnim zakonima, da one na sudu imaju iznošenje dokaza, da sudovi uspješno razlikuju nedužne od krivih, bez obzira što organizacije za ljudska prava tvrde da je praksa nezakonita. On kaže da su suđenja upozorenje i muškarcima i ženama ubuduće kojima bi palo na pamet da se bave terorizmom.
"Naš posao nije kažnjavanje kriminalaca, nego pružanje pravde žrtvama, što je važnije od kriminalaca koji bi bili kadri pobiti tisuće ljudi u sekundi", rekao je.
Suđenja nadzire međunarodni Crveni križ. Organizacija im pomaže u zatočeništvu, ali ne može se izboriti za njihova prava u zatočeništvu. SAD, koji je pomogao poražavanje ISIL-a u Mosulu, drži se podalje od bilo čega povezanog sa zatočavanjem, procesuiranjem i kažnjavanjem članova obitelji ISIL-ovaca. Zemlje poput Francuske i Turske odbile su primiti nazad svoje građane, uključujući i žene, koji su optuženi da su bili članovi ili da su podržavali ISIL u Iraku.
Poručili su da se imaju suočiti s pravdom u Iraku. Neke druge zemlje, poput Rusije, primile su nazad desetke žena i djece iz Iraka i Sirije. Nakon pobjede nad ISIL-om ovo je, međutim, sljedeći korak u tom konfliktu, za što povijest svjedoči da ga niti SAD niti međunarodna zajednica ne smiju ignorirati. Direktorica programa za žene i javnu politiku s Harvarda Swanee Hunt objašnjava da je reintegracija suštinski dio "zacjeljivanja zemlje". Ona je provela tri desetljeća svjedočeći ulozi žena u mirotvornim procesima i procesima pomirenja od Ruande do Iraka.
"One su dio društva. One poznaju druge majke. One znaju koji su tinejdžeri držali oružje pod madracima", kazala je o ženama koje su u Iraku zarobljene u pravosudnom limbu.
Unatoč tome, po sudnicama i centrima za zatočenje diljem Iraka ne vodi se računa o tome jesu li one doista bila kolaboratorice ili ne, na njih se ruši kolektivna kazna neovisno o težini dokaza. To teško da iznenađuje. Kroz povijest je bilo mnoštvo slučajeva u kojima žene, posebno supruge ili povezane s ekstremnim organizacijama, nisu imale poštena suđenja. Ili nisu imale suđenja uopće.
To što su suđenja njima vrlo malobrojna na međunarodnim ili hibridnim sudovima za zlodjela, ne prikazuje stvarno stanje stvari, odnosno da su, znači, izbjegle kažnjavanje. Nakon Drugog svjetskog rata žene visokih nacista uglavnom su prošle nekažnjeno. Samo nekolicini njih, uglavnom čuvaricama u nacističkim logorima u Buchenwaldu i Ravensbrücku završile su na sudu i bile osuđene na smrt ili zatvor.
Međutim, mnoge Njemice koje se kolektivno smatralo, utemeljeno ili neutemeljeno, da imaju veze s nacistima, kolektivno su stradavale. Često nasilno, bez suđenja. Kad su Sovjeti ušli u Njemačku 1945., grupno su silovali tisuće žena, o čemu svjedoče dnevnici i izvještaji iz tog doba. U Francuskoj i diljem Zapadne Europe optuživali su "horizontalne kolaboratorice", žene koje su imale seksualne odnose na nacistima. Ritualno bi ih javno svlačili, zlostavljali i brijali im glave.
Neke od njih bile su prostitutke, druge su bile očajne samohrane majke koje su mijenjale seks s nacistima za hranu za svoju djecu. Prošlog tjedna Norveška je uputila službenu ispriku tisućama žena koje su uhićene i kojima je oduzeto državljanstvo zbog navodnih ratnih veza s Nijemcima, da bi im na kraju djecu obilježili kao "djecu srama". Tijekom genocida u Ruandi jest bilo osvetničkog ubijanja i silovanja žena, ali nikada nije bilo pokušaja kažnjavanja žena ratnih kriminalaca.
Čak, mnogi počinitelji su odgovarali ili na sudu ili pred komisijama za istinu i pomirenje, sve u svrhu zacjeljivanja društva. Bivšu ministricu za obitelj Pauline Nyiramasuhuko Međunarodni sud za Ruandu osudio je zbog sudjelovanja u genocidu i masovnom seksualnom nasilju. U slučaju BiH, osuđena je Biljana Plavšić. U BiH su žene osuđivane i na lokalnim sudovima, ali nikada samo zato što bi bile žene počinitelja zločina.
U slučaju ISIL-a dodatno komplicira situaciju to što su mnoge žene iz inozemstva dovučene na prevaru, da se potom ne bi mogle izbaviti, prijetila im je smrt ako bi ih uhvatili. Sudovi u Sierra Leoneu išli su sasvim drugom logikom; osnovan je poseban sud koji je otete žene i djevojčice tretirao kao žrtve koje su potom tjerane u borbu, na prisilan rad ili u seksualno ropstvo. A muškarci koji su ih tako tretirali, osuđivani su zbog zločina protiv humanosti.
Izvanredni sud u Kambodži također prisilan brak smatra zločinom protiv čovječnosti. Što se tiče učiteljice iz Turske, ona sada čeka izvršenje smrtne kazne u Bagdadu. U zatvoru skupa s malim sinom. Ako bi je pogubili, on bi završio u nekom od sirotišta u kojima nema niti osnovnih uvjeta za tisuće djece. A ono što se dogodi s njima, imat će dugotrajne posljedice koje će potrajati daleko nakon što ih napokon puste na slobodu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
istina , žene se obično poštede zbog zezanja pa su tako sapiensi poštedili kromanjonke ali sad su problem opet germani kao hibridi kromanjonki i homosapiensa
SVAKA IM CAST!