Kapetan James Basnett upravlja britanskim Airbus A380 mega-jetom koji mirno leti iznad olujnog Atlantskog oceana. Više od 450 putnika uživa u noćnom letu od Bostona do Londona. Udobno zavaljeni u ovom tehnološkom čudu putnici su blaženo nesvjesni da je njihov avion samo jedan od stotine onih iz masovne zračne armade koji leti iz Sjeverne Amerike prema Europi.
Svake noći ova nevjerojatna formacija zrakoplova leti istočno preko oceana, zatim samo nekoliko sati kasnije, letovi kreću prema zapadu, prevozeći tisuće putnika prema SAD-u, Kanadi i dalje. Kako pilot uspijeva navigirati kroz stratosferu i sačuvati svoj A380 na sigurnoj udaljenosti od ostalih zrakoplova?
North Atlantic Organized Track System (OTS) skup je virtualnih zračnih autocesta koje kreira i održava NAV Kanada i NATS Velika Britanija, s graničnim dijelom na pola puta preko oceana. Staze su dinamične, i drugačije ovisno je li riječ o zapadnom ili istočnom dijelu. Na temelju zemljopisne dužine i širine svaki zrakoplov prelazeći ocean dobiva svoju određenu liniju, svoj put.
Radni dan kanadskog NAV kontrolnog centra u Ganderu, Newfoundland započinje pregledom informacija zračnih prijevoznika koji planiraju svoje dnevne letove, željene ture i visine. Zatim uz pomoć sofisticirane opreme i računalnog modeliranja kreira se serija zračnih putova za večernje letove koji kreću iz Sjeverne Amerike, 12 do 14 sati kasnije. U trenutku kada ti zrakoplovi krenu na svoj put prema Europi, tim NATS-a u Irskoj i Škotskoj, sličnim metodama, započinje kreirati zapadne puteve zrakoplova koji kreću prema Sjevernoj Americi tog dana.
"Naši sistemi imaju sve meteorološke modele, uključujući i prikaz vjetrova na svim različitim razinama", rekao je Jeff Edison, voditelj NAV kanadskog kontrolnog centra.
Istočni putevi optimizirani su kako bi iskoristili prednost 'vjetra u leđa' tj. jet streama s mogućom brzinom iznad 200 km na sat.
"Na primjer ako tzv. ‘jet stream’ strujanja vjetrova ide ravno preko Atlantskog oceana, bez ikakvog skretanja, stvorit ćemo stazu koja će se nalaziti u njegovom središtu. Svaki zrakoplov će željeti biti na toj stazi, no neće svaki stati", rekao je Edison.
Uobičajeno je da se svaki dan kreira pet a najviše 14 staza. Označavaju se slovima od Z (oznaka za najjužniji put) pa dalje. Staze se mogu protezati od 480 do 1130 km, od sjevera prema jugu, ovisno o vremenu. Sjeverne staze dizajnirane su kako bi ograničile kontra vjetar izbjegavanjem 'jet streama'. Staza A započinje na sjeveru, a ostatak puta usmjeren je prema jugu.
Kako bi svoj zrakoplov doveo na pravi put Basnett je letio sjeveroistočno od Bostona. Komunikacijom s kontrolom leta njegov A380 popravlja svoju putanju kako bi dosegao točku ulaska u njemu određenu stazu, putanju. Na obje strane Atlantskog oceana nalazi se dugi niz uređaja koji omogućavaju popravak navigacije, a služe i kao ulazni i izlazni dio na stazama. Svaki se identificira riječima od pet slova, često bez ikakvog značenja. JOOPY i IBERG su dva mjesta popravka u blizini obale Newfoundlanda, dok su MOGLO i LEKVA u blizini Irske.
Na svom putu preko oceana A380 leti određenom stazom na određenoj nadmorskoj visini. Kreće se u centru imaginarne kutije kako bi letio na sigurnoj udaljenosti od drugih zrakoplova.
"Prije nego krenemo određenom trasom, putanjom, moramo osigurati da naši instrumenti i navigacijski sustavi zadovoljavaju stroge zahtjeve koji osiguravaju najtočnije odvajanje zrakoplova", naglašava Basnett.
Nedavnim uvođenjem napredne navigacijske opreme i postupaka, zrakoplovi na ovim putanjama lete oko pet minuta jedan iza drugoga na udaljenosti oko 64 km. S udaljenosti manjom od 40 km od najbližeg aviona s jedne i druge strane i sigurnosnom zonom od 300 metara iznad i ispod. Ova pravila razdvajanja primjenjuju se u na druge zrakoplove poput onih teretnih koji putuju u Europu tijekom dana.
"Kao dio sigurnosne mjere, zemljopisno odvojimo njihove rute od OTS-a. No postoje trenuci kada se slučajni istočni let susretne sa slučajnim zapadnim letom, u nekom trenutku svog leta. No odvojeni su visinom od najmanje 300 metara", objašnjava Edison.
Piloti tako mogu uživati u pogledu na zrakoplove čija su navigacijska svjetla jako vidljiva noću i koji posebno izgledaju dok lete u tim formacijama, piše CNN.
"Promatranja velikog zrakoplova kao što je A380 koji putuju oko 300 metara iznad vas u suprotnom smjeru i to brzinom većom od 1000 km/h impresivno je", naglašava Basnett.
Iznad oceana posada s kontrolom leta može komunicirati preko radija s visokim frekvencijama, no većina komunikacije odvija se preko sigurne satelitske veze. Svakih 14 minuta, svaki let automatski šalje informacije o svom položaju. Takvo izvješće potrebno je i kada zrakoplov prelazi svakih 10 stupnjeva dužine. Članovi posade će sigurnu satelitsku vezu koristi i kako bi poslali zahtjev za nadmorskom visinom ili radili izmjene puta, posebno ako je riječ o nekim turbulencijama na putu.
"Ponekad sama izmjena visine zrakoplova može poboljšati stvari i umanjiti taj osjećaj sličan osjećaju vožnje automobilom po kamenim ulicama", kaže Basnett.
Piloti koji lete tim putem jedan s drugim mogu komunicirati i putem zajedničke radijske frekvencije, nešto poput direktne linije zrakoplova sa zrakoplovom koja u nekim trenucima može poslužiti i za opuštenije razgovore.
"Većinom razgovaramo o vožnji, stanju na putu, turbulencijama i sličnim radnim stvarima koje bi mogle interesirati kolege pilote. No kada je sve utihne, i osjećate se jako usamljeno unatoč tome što ste u zrakoplovu sa gotovo 500 ljudi, razgovor se ponekad može okrenuti i na druge teme, poput baseballa, popularnog među američkim pilotima. A bude i kratkih razgovora o kriketu", dodaje.
Uz sportske rezultate i miran let još je jedan zrakoplov sigurno stigao na svoje odredište. I tako završio svoju dugu i mirnu noć iznad oceana.