Prema svemu sudeći je hrvatski premijer Andrej Plenković napokon prelomio i odlučio tko će nam prodati pola milijarde dolara vrijedne borbene zrakoplove. Kada je Plenković privremeno zaustavio proces donošenja odluke, objasnio je kako želi još jednom analizirati ponude, te kako će konačnu odluku Vlada donijeti “kada budemo sigurni da je to pravi odabir”. Do tada, dakle, sredine prosinca, MORH-ovo povjerenstvo obavilo je cijeli posao analize ponuda i, kako se probila informacija, kao najpovoljniju ocijenilo ponudu Izraela o nabavi 12 rabljenih višenamjenskih F-16 C/D Baraka. Do zastoja je došlo i zbog pritisaka drugih ponuđača i država, što nije bilo iznenađenje pa je Plenković očito bio odlučio odraditi još nekoliko razgovora s premijerima Švedske, Grčke i Izraela, piše Večernji.
Kako stvari stoje, to dvomjesečno zadržavanje procesa nije rezultiralo promjenom ocjene o najpovoljnijoj ponudi. Iz više izvora saznaje se da je u igri ostao Izrael. U međuvremenu Plenković se držao, kako je to kazao član Vlade, stava da “nabavka borbene eskadrile nije kikiriki-posao” te je, kako od SAD-a tako i od Izraela, zatražio i dobio objašnjenja vezana za neke dvojbe o nabavi izraelskih F-16-estica. U medijima se, naime, tvrdilo kako je zastoju kumovala i američka kompanija Lockheed Marten (proizvođač F-16), koja je navodno stava da su Izraelci toliko preradili njihove F-16 pa ne bi željeli odgovarati za isporuku rezervnih dijelova Hrvatskoj ako ona kupi te avione.
Osim toga, bile su izražene i medijske sumnje da je ministar obrane Damir Krstičević od početka navodno preferirao Izraelce te da ponuda sadrži i neke “skrivene troškove”. Plenković je, dakle, krenuo riješiti te dvojbe, pa je, saznaje se, dobio jamstva i američke i izraelske strane da nema skrivenih troškova, a ni problema s “tuniranim” F-16-icama iz Izraela. Ti zrakoplovi jesu znatno modernizirani i ojačani u odnosu na izvorne američke, no Hrvatska tu neće imati problema, nego će sve tehnološke stvari riješiti Izrael i SAD, objavio je Večernji.
Da Plenković nema namjeru mijenjati smjernice Krstičevićeva povjerenstva, bilo je već jasno kada se nedavno u Davosu sastao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Izraelski Jeruzalem post objavio je da kupnja izraelskih aviona stoji Hrvatsku 500 milijuna dolara. Pisanje tog dnevnika u cijelosti se poklopilo s informacijama da će Hrvatska odabrati izraelsku ponudu vrijednu 400 milijuna eura, što odgovara spomenutom dolarskom iznosu.
A riječ je o zrakoplovima isporučenima početkom devedesetih godina u sklopu Peace Marble III operacije modernizacije izraelske vojske.
U međuvremenu su svi ti zrakoplove ekstenzivno modificirani pa tako jednosjedi F16C koriste jako puno izraelske elektronike, za razliku od standardnih, Lockheedovim sustavima opremljenih, američkih F16C. Koliko su opsežne modifikacije najbolje pokazuje maksimalna težina zrakoplova pri polijetanju. Američke varijante teške su oko 19 tona dok je izraelska varijanta nekoliko tona teža, pa tako neki izvori navode da je riječ o dvije i pol tone dok drugi izvori kažu da je riječ o gotovo pet tona. Na stranu sad to što se najavljuje "dogovor Izraela i SAD-a o rezervnim dijelovima", postavlja se pitanje i troška takvih rezervnih dijelova, a bogme i njihove dostupnosti.
Kako to funkcionira vidi se na primjeru američkog A-10, poznatijeg po moćnom Gatlingu i nezgrapnom izgledu nego po bilo čemu drugom. Ako pitate američke vojnike iz Iraka i Afganistana tko im je najbolju podršku davao, reći će vam da je to A-10 zato što je taj zrakoplov namijenjen za davanje podrške na male udaljenosti i dovoljno je precizan da može napadati ciljeve stotinjak metara udaljene od prijateljskih vojnika i preživjeti tako niski prelet. A ipak taj zrakoplov umire zato što se jednostavno više ne proizvode dijelovi.
Posljednji F16C Block 40, kakav MORH želi nabaviti, isporučeni su Izraelu 1993. godine i otada su upotrebi po pustinjama Bliskog istoka. Dobro obaviješteni izvori ustvrdili su da takav okoliš posebno negativno utječe na sve zrakoplove, a budući da izraelski zrakoplovi u ponudi imaju po nekoliko tisuća sati leta, postavlja se logično pitanje troškova budućih ulaganja u održavanje zrakoplova. Osim toga, izraelske modifikacije znače samo da bi se rezervni dijelovi mogli nabavljati isključivo od njihovih proizvođača. Standardni, američki, F16 izvezen je u čak 24 zemlje svijeta i može se usporediti s Golfom II po obilnim zalihama rezervnih dijelova po znatno povoljnijim cijenama.
Prosječno vrijeme zamjene nekog borbenog sustava je između pet i sedam godina što znači da bi ti izraelski lovci, jednom kad bi ušli u punu upotrebu u hrvatskom zračnom prostoru, bili stari tridesetak godina. Nadalje, hrvatsko ratno zrakoplovstvo nije prilagođeno za korištenje takvih zrakoplova pa tako ne postoje piloti obučeni za upravljanje, ne postoje tehničari obučeni za održavanje, a ne postoje ni piste prilagođene tim zrakoplovima. Sve to bi se moralo riješiti u idućih nekoliko godina što značajno podiže troškove korištenja već ocvalih zrakoplova. Istina, F16 neće se tako skoro povući iz upotrebe, ponajviše zato što F35 nije ni približno tako moćna i svestrana letjelica kako se očekivalo i već godinama kasni u rasporedu, ali bit je da američko zrakoplovstvo koristi znatno modernije i znatno novije zrakoplove.
Samo usporedbe radi, negdje u isto vrijeme kad i Izraelci, američki centri za obuku nabavili su nekoliko ekvivalentnih zrakoplova, iako znatno manje modificiranih. Bilo je to krajem osamdesetih godina, a samo sedam godina kasnije, sredinom devedesetih, su umirovljeni i završili su u skladištima, a jedan je otišao u muzej. Zrakoplovi za obuku korišteni su puno češće nego operativni zrakoplovi i samim time im je rok upotrebe znatno kraći, ali i s time treba računati. Na nečem se hrvatski piloti moraju učiti zanatu, ali i održavati stečene vještine. Eventualno kupljenim zrakoplovima bi trenažni letovi značajno skratili vijek trajanja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
živi bili pa vidjeli,a šta će nama ta sila kad već skupo plaćamo NATO uslugu!???
živi bili pa vidjeli,a šta će nama ta sila kad već skupo plaćamo NATO uslugu!???
Nakon remontiranih MIG-ova starih oko30 g0dina kupujemo isto toliko stare izraelske avione . Pitamo se kolika je provizija,a sigurnost države je očito jako "važna".