Krijumčarenje kokaina iz Venezuele u SAD raste, iako je zemlja već mjesecima pred kolapsom. Američki i drugi dužnosnici smatraju da venezuelanska vojna i politička elita omogućuje prolaz druge iz i u zemlju putem stotina malih, neoznačenih zrakoplova.
Dugotrajna istraga CNN-a pokazala je kako je porastao broj tih sumnjivih letova iz Venezuele, s dva tjedno u 2017. godini, do gotovo svakodnevnih letova u 2018. godini, pa čak i po pet letova tijekom večeri. Zrakoplovi su prepuni kolumbijskog kokaina koji dolazi iz udaljenog južnog područja Venezuele, a sada uzlijeću i iz razvijenije sjeverne regije kako bi smanjili trajanje letova.
"Krijumčari droge iskorištavaju stanje u Venezueli i probleme sa vlastima", kažu dužnosnici koji prate trgovinu droge. Svaka pošiljka iz Južne Amerike jako je unosna, a u usporedbi s tim, avioni iz Južne Amerike jako su jeftini. Većinom ih koriste samo jednom, nakon toga odbace ili zapale, piše CNN.
Značajan dio tog profita odlazi zemljama kroz koje avioni prolaze, od kolumbijskih džungli kroz Venezuelu do obale Hondurasa. Radar je pokazao avionske rute pa se moglo i pratiti njihovo polijetanje iz sjeverozapadne regije Zulie u Venezueli, sjeverni karipski prolaz a zatim njihov put prema područjima Guatemale, obali Hondurasa, i Kariba. Od tamo, droga putuje u Meksiko i distribuira se do američkih gradova.
Procjenjuje se kako je samo tijekom 2018. godine 240 tona kokaina iz Kolumbije završilo u Venezueli. Smatraju da je riječ o konzervativnoj procjeni, po kojoj ovaj čisti kolumbijski kokain, prilikom distribucije, može postići cijenu od 39 milijardi dolara na američkim ulicama.
Američki dužnosnici zabrinuti su zbog toga da bi predložena zabrana predsjednika Donalda Trumpa oko dostave bilo kakve pomoći Hondurasu, Guatemali i El Salvadoru mogla biti pravi izvor bogatstva među krijumčarima. SAD godinama optužuje visoko pozicioniran dužnosnike u Venezueli za krijumčarenje droge. Današnja trgovina pokazatelj je koliko zemlji nedostaje gotovine dok se ekonomija urušava i uz veliku korupciju među Madurovom vladom.
Neki izvori krijumčarenje povezuju i sa kolumbijskom gerilskom grupom ELN koja surađuje sa vojskom Nicolasa Madura. 2017. godine Venezuelanskog potpredsjednika Tareck El Aissamija sankcioniralo je Ministarstvo financija Sjedinjenih Američkih Država za nadgledanje ili djelomično vlasništvo "pošiljke narkotika od više od 1000 kilograma iz Venezuele u niz prilika". U ožujku je El Aissami, koji je sada venezuelanski ministar industrije, optužen u New Yorku za "olakšavanje trgovine drogom".
Na kritike nije odgovorio već je na svom Twitter profilu napisao: LOYAL always! ANTIIMOERIALIST always!
Sankcioniran je i Diosdado Cabello, član parlamenta, sankcioniran zbog "direktne uključenosti u aktivnosti krijumčarenja droge". Naglasio je da nema dokaza njegove uključenosti u krijumčarenje. Mnogi drugi dužnosnici dobili su slične američke optužnice.
Zbog velike potrebe za gotovinom, piloti tih aviona spremni su na rizik. Za polijetanje koriste 50 tajnih pisti u regiji Zulia u Venezueli. Avioni za prijevoz droge obično lete s transponderima koji emitiraju signal koji ih identificira uz isključene radarske sustave. Regija Moskitia mjesto je slijetanja i lokacija tajnih pisti. Pregledom natpisa na zrakoplovima utvrđeno je da su porijeklom iz SAD-a, više od deset njih kupljeno je na dražbama a zatim su poslani izvan zemlje. Neki avioni su na tlu i oštećeni, neki na dnu rijeke. Vojni službenici rekli su da krijumčari imaju dogovor sa lokalnim ribarima da izvuku izgubljeni kokain ili onaj kojeg su presrele snage reda.
Kad krijumčar posumnja da bi mogao biti uhvaćen, on kokain, pričvršćen na plutajući uređaj, baca iz aviona. Takvi zamotuljci najčešće su teški 30 kilograma, a ribari dobivaju 150.000 dolara da ih vrate kartelima. Američka tehnološka pomoć pomogla je smanjiti broj tih ilegalnih letova koji dolaze iz Kolumbije, no krijumčari su pronašli dobar alternativni put preko granice u Venezueli.
"Problem s kojim se suočavamo je veliko granično područje. Uspjeli smo spriječiti polijetanje iz Kolumbije s drogom, no krijumčari droge pronašli su svoj put u područjima koja ne možemo kontrolirati", rekao je Mauricio Gonzalez.
Većina te droge prebacuje se preko duge, porozne istočne regije Vichada. Letom iznad tog područja može se primijetiti niz puteva, mjesta na kojem se beru listovi koke, i malenih nastambi, za koje se vjeruje da je riječ o laboratorijima.
Kolumbijskim helikopterima nije dozvoljen let bliže na nekoliko kilometara granica sa Venezuelom, i moraju ostati visoko u zraku da izbjegnu pucnjavu s tla. Iz helikoptera u kojem su bili novinari CNN-a bacali su letke kako bi potaknuli lokalce da poštuju okoliš u kojem žive, i okrenu leđa trgovini drogom.
Kad droga uđe u Venezuelu elegantno zaobilazi vojne kontrolne točke i zapravo ima vojnu pratnju. Jedan prebjeg iz granične patrole rekao je da je dobio zadatak da pronađe kamione koji krijumčare kokain i da im osigura siguran prijelaz granice. To se događalo, kaže, tri puta tjedno, tijekom njegove petogodišnje karijere u graničnoj regiji.
"Rekli bi nam boju i marku kamiona, a najčešće bi dolazili u sumrak", rekao je.
Trenutačno se skriva sa obitelji u Kolumbiji, a prisjeća se kako su mu dali precizne upute za prijelaz granice.
"Sve je dogovoreno u koordinaciji sa zapovjednikom. On će poslati poručnika da vam kaže što treba prijeći, a to je sve dogovoreno na vrhu. Oni koji na to ne pristanu, automatski su zamijenjeni", kaže.
Kaže kako su tenzije porasle na početku 2019. godine, u jeku borbe za prevlast između Madura i Guaida. Njegova jedinica bila je zatvorena u barakama, no unosan posao krijumčarenje nije patio.
"Bili smo zatvoreni u bazi, kad nismo bili na dužnosti. General nam je rekao da svi moraju biti zajedno. Ako odete ili govorite protiv vlasti, bit ćete uhićeni. Isprali su nam mozak hranom, davajući nam neke pakete hrane", rekao je misleći pritom na kutije s hranom kojima je bio cilj smanjiti učinak hiperinflacije na kupovinu hrane.
"Nisam to više mogao podnijeti. Jedne večeri otišao sam doma i rekao ženi da odlazim u Kolumbiju. Moj sin počeo je plakati i pitao me što ćemo napraviti. Znao sam da će bez mene biti zarobljeni", prisjeća se.
Pobjegli su usred noći preko prijelaza koji nije bio jako čuvan, a on je za njih najbolje znao.
