Kad je neurokirurginja dr. Susan Mackinnon trebala pomoć u izradi plana dovršetka kompleksne operacije, posegnula je, što vrlo često radi, za knjigom anatomije nastalom sredinom 20. stoljeća.
Zahvaljujući detaljnim, rukom iscrtanim ilustracijama koje otkrivaju ljudsko tijelo "oguljeno" sloj po sloj, dr. Mackinnon sa Sveučilišta Washington uspjela je završiti operaciju. Knjiga koju je koristila je Pernakopfov "Atlas čovjeka", odnosno topografska anatomija čovjeka koja se globalno smatra jednim od najboljih anatomskih prikaza ljudskog tijela ikad, piše BBC.
Koža, mišići, tetive, živci, organi i kosti prikazani su do posljednjeg grafičkog detalja - no taj priručnik definitivno nije za one gadljive. Primjerci Pernakopfovog Atlas online se prodaju po cijeni od tisuću eura, a liječnici ga često s ponosom izlažu na policama svojih ordinacija.
No, taj je priručnik anatomije, premda se smatra jednim od najboljih u povijesti, jedno vrijeme bio i zabranjen za prodaju, a i danas se vode rasprave o etičnosti njegova korištenja - zahvaljujući činjenici da su otkrića u njemu nastala obdukcijama nacističkih žrtava.
Htjeli mi to prihvatiti ili ne, činjenica je kako su medicinska istraživanja tijekom Drugog svjetskog rata postavila kamen temeljac moderne medicine - tada su najpoznatiji znanstvenici tog razdoblja provodili odvratne i brutalne metode nad zarobljenicima iz kojih je kasnije izgrađena moderna znanost.
Kritičari kažu kako je ta knjiga upitna za korištenje zbog svog mračnog porijekla i etičnosti nastanka, no iako dr. Mackinnon kaže kako joj je nelagodno radi okolnosti u kojima je nastala, njeno korištenje je zbog razine znanja "etično" kako bi bili dobar kirurg.
Knjiga je nastala kao rezultat 20-godišnjeg projekta istaknutog njemačkog liječnika Eduarda Pernkopfa, kojeg su njegove kolege opisale kao "gorljivog nacista", koji je od 1938. svakodnevno nosio nacističku uniformu na posao. Kad je postao dekanom medicinske škole u Beču, otpustio je sve Židove profesore, uključujući i tri Nobelovca.
Godine 1939. novi je zakon Trećem Reichu omogućio proučavanje tijela svih pogubljenih zatvorenika - ona su se slala najbližim medicinskim odijelima za anatomiju.
- Barem 800 prikaza u atlasu potječu od političkih zatvorenika, a to uključuje homoseksualce, Židove, Rome i političke disidente.
Danas vas liječe na temelju "nacističkog znanja"
Iako moderna medicina nema nikakvih problema s osudom rada nacističkih liječnika, činjenica je da su podaci do kojih su ti 'liječnici' došli uredno nalaze u suvremenim medicinskim knjigama koje predstavljaju fakultetsko štivo za buduće liječnike.
Oni koji su preživjeli strahote logora i medicinskih eksperimenata ističu da izraz 'podaci' svojom sterilnošću dovodi u zabludu, jer se iza tog izraza ne vidi patnja koju su ljudi pretrpjeli. S tim se slaže i Susan Vigorito , koja je kad je imala tri pol godine, zajedno sa svojom sestrom Hannah završila u Mengeleovom laboratoriju. Mengele ih je zatvorio u maleni drveni kavez i bez anestezije je uzimao tkivo s kostiju njezinih nogu . Njena sestra Hannah je umrla nakon brojnih infekcija u kralježnici.
- Želite podatke iz tih vremena? Evo me, ja sam hodajuća zbirka - govorila je svojevremeno Susan.
Dilemu liječnika, kada je u pitanju korištenje znanja nacističkih znanstvenika, objašnjava Robert Pozos , direktor laboratorija za hipotermiju u Sveučilištu u Minnesoti. Njegov istraživački rad posvećen je ponovnom zagrijavanju pothlađenih pacijenata. Znanost u tom području je iznimno ograničena jer se uglavnom oslanja na nalazima pokušaja i pogreškama u bolnicama.
Jedini koji su stvarno ispitali što se događa u praksi s ljudskim tijelom prilikom smrzavanja su nacistički liječnici, koji su razvili metodu sporog pasivnog zagrijavanja tijela . Pozos je bio uvjeren da ne može dobiti te informacije u laboratoriju te da mora doći do zapečaćene arhive iz Dachaua. Nakon duge pravosudne borbe dobio je na uvid te podatke.
Jednostavno rečeno, znanstvenici danas vjeruju da bi bilo mnogo gore, gotovo kriminalno, da se ti podaci ne koriste za razvoj medicine i spašavanje života. Bez obzira na to koliko krvi je na njima.
Pogledajte video:
Pokusi koje su nacisti radili u ime znanosti
Visinski eksperimenti
Provjeravali su izdržljivost ljudskog tijela na ekstremnim visinama, te može li čovjek koji je skočio s visine od 12 kilometara preživjeti. Slični pokusi su do tada provedeni samo na životinjama, budući da bi na tim visinama čovjek umro zbog nedostatka kisika.
Dr. Sigmund Rascher, liječnik u logoru Dachau, u vezi s tim nije imao nikakve etičkih dvojbi.
Prvo je istraživao kako se tijelo prilagođava prilikom sporog uspona. Ljude je podizao u zrak bez dodatnog kisika te je utvrdio da su nakon 8 ili 9 kilometra nesposobni za rad. Provodio je i eksperimente s padobranom sa i bez dodatnog kisika. Utvrdio je da je visinska granica 14 kilometara. Nakon nje nastaju najteži oblici visinske bolesti koje uključuju tromost, tikove, gubitak pamćenja, te brojne motoričke i psihološke poremećaje.
Mnogi ljudi koji su umrli tijekom eksperimenata, korišteni su kao 'istraživački materijal'. Obdukcija nad njima rađena je pola sata nakon što su umrli. Oni koji su preživjeli, kasnije su namjerno pogubljeni jer se htjelo vidjeti jesu li imali emboliju. Rascher je utvrdio da je cerebralna embolija reverzibilna.
Što se tiče eksperimenata s padobranom, utvrdili su kako pilot s dodatnim kisikom može preživjeti skok s 18 kilometara, a bez kisika s visine od 13 kilometara. U eksperimentima je korišteno 200 ljudi. Njih 80 je umrlo odmah, a ostatak su uglavnom pogubljeni, prije ili kasnije.
Blizanci
Josef Mengele pokušavao je saznati kako dolazi do začeća i rođenja blizanaca. Cilj je bio umnožavanje arijevske rase. Istraživanje je provedeno u Auschwitzu na oko 1000 parova blizanaca. Mengeleove eksperimente preživjelo je oko 200 ljudi. Bilo je poznato da je Mengele 'testne primjerke', nakon što mu više ne bi bili od koristi, ubijao tako što im je u srce izravno ubrizgavao kloroform. Mengele je svoje ispitanike precizno izmjerio, slikao rendgenom, fotografirao i vodio urednu evidenciju.
Nakon mjerenja, uzimao je uzorke od urina, krvi, bljuvotine, do koje je došao gurajući im u dušnik cijev s plinom. Da bi dobio uzorke dlaka posjeo ih je u gotovo kipuću kadu. Prije pregleda crijeva, morali su popiti dvije litre laksativa. Nakon tih svih 'pregleda' i uzimanja uzoraka, počeli su pokusi. Od zamjene krvi kod blizanaca do pokusa u kojima im je zamijenio očne jabučice. Nakon što bi blizanci umrli, napravio bi detaljnu obdukciju njihovih tijela.
Tuberkuloza
Tijekom rata vojnici su bili na udaru infektivnih bolesti, uključujući tuberkulozu. Dr. Kurt Heissmeyer htio je saznati jesu li neki ljudi prirodno otporni na tuberkulozu i, ako jesu, može li se to iskoristiti za proizvodnju cjepiva. On bi svojim ispitanicima bakterije tuberkuloze ubrizgavao izravno u pluća.
U logoru Neuengamme uzrokovao je smrt najmanje 200 ljudi, a mnogi od njih ubijeni su kako bi se prikrilo da su nad njima vršeni eksperimenti. Utvrdio je da tuberkuloza nije zarazna bolest, ali da jače udara na slabije organizme, što su za njega bili, primjerice, Židovi. Slični pokusi su provedeni i s tifusom, malarijom i streptokokom.
Pokusi s plinom
Nacistički liječnici su najmanje 52 zarobljenika namjerno izlagali fozgenim plinom , koji se u Drugom svjetskom ratu koristio kao oružje. Ideja je bila pronaći protuotrov, no to nije bilo pretjerano uspješno jer je većina ispitanika, koji su već bili iscrpljeni od pothranjenosti, umrla.
Ispitivanje otrova
Uz otkrivanje protuotrova, nacistički liječnici su tražili i nove smrtonosne otrove koji bi dali prednost njemačkoj vojsci u ratu. Cilj je bio utvrditi koliko ljudi nakon ubrizgavanja ili udisanja otrova umire. Ovi eksperimenti uglavnom su rađeni u logoru Buchenwald.
Transplatacije
Nacistički liječnici u praksi su provjeravali je li moguće ukloniti udove s jednog čovjeka i presaditi ih na drugo tijelo. Okrutni eksperimenti provedeni su tako da su zarobljeniku odsjekli ruku ili nogu i onda je transplantirali na drugog, kojem su prije toga također odrezali ud. Niti jedan od tih pokušaja nije urodio plodom. Mnogi zatvorenici ili su umrli ili su ostali trajno osakaćeni i patili od ekstremne boli.
Umjetna oplodnja i sterilizacija
Navodno je to bila ideja Heinrich Himmlera, a liječnici su koristili razne metode. Dr. Carl Clauberg je umjetno oplodio oko 300 žena u Auschwitzu, koje je tijekom postupka izložio fizičkom, ali i psihičkom maltretiranju. Govorio im je da je upotrijebio životinjsku spermu te da nose čudovište u sebi.
Također sterilizirano je na tisuće židovskih žena. U njihove maternice su ubrizgavali tvari koje su dovele do neplodnosti, a istovremeno su uzrokovale veliku bol. Muškarcima su, pak, testise izlagali velikoj količini zračenja.
Eksperimenti sa slanom vodom
Dr. Hans Eppinger pokušavao je postići da morska voda bude pitka za ljude. Ispitanike je lišio hrane i vode kako bi vidio je li njihov organizam spreman. Zbog teške dehidracije ispitanici su umirali između osmog i 12. dana. Žrtve su zadnjim mukama lizali mokar pod kako bi dobili barem kap vode.
Rane i krvarenje
Krvarenje i liječenje rana bili su pod velikim povećalom nacističkih liječnika. Pokušavali su pronaći način kako liječiti ranjene bez komplikacija koje često dovode do smrti i kako stvoriti lijek koji bi učinkovito i brzo zaustavio krvarenje. Zatvorenici su namjerno ranjeni oružjem ili su im amputirani udovi, a zatim su liječnici raznim metodama pokušali doći do rješenja. Čak su i poticali razvoj infekcija, na rane bi im sipali piljevinu i sitno zdrobljeno staklo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Naući se prvo pisati,pa onda komentiraj partizan
opet o nacistima.izgubili su 1945 od crvena srmije, amerikanaca, britanaca, i titovih partuzana, luzerčine koje su civile ubijali, njemačka ni jugoslaviju nije mogla osvojiti a kamoli cijeli svijet hahah hihihi