Krista Đorđević rođena je 1892. godine u Zagrebu u uglednoj i bogatoj obitelji Šumanović. Njen otac Saša Šumanović bio je doktor pravnih znanosti i visoki dužnosnik tadašnjih hrvatskih vlasti, bio je podban Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Međutim, Krista će ga, barem po slavi, preteći.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata udala se za liječnika Đuricu Đorđevića da bi se nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca preselili u Beograd gdje je njen suprug 1920. godine osnovao Medicinski fakultet. Zbog svog obrazovanja i činjenice da je govorila nekoliko svjetskih jezika, postala dvorska dama kraljice Marije Karađorđević. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina pomagala je siromašnim studentima, a posebno je to intenzivirala nakon smrti supruga 1936. godine.
Osnovala je umjetnički paviljon Cvijete Zuzorić u Beogradu koji i danas služi kao sjedište umjetničkih udruga Srbije. Upravo zbog svog dobrotvornog rada ostvarila je dobre odnose s mladim komunistima i dužnosnicima tada zabranjene Komunističke partije Jugoslavije. Posebno se isticalo njeno prijateljstvo s Ivom Lolom Ribarom.
Priča se da je u njenom stanu u Beogradu boravio čak i Josip Broz Tito, ali ona nije znala tko je to sve dok ga 1942. godine nije ugledala na jednom plakatu.
Moglo bi se reći da je dušom i tijelom bila uz komuniste zato što se izlagala ogromnom riziku kada je, primjerice, nosila novac i partijske pamflete u Pariz 1940. godine. Krajem veljače 1941. godine je Tito osobno, zbog ogromnog povjerenja prema Kristi, predao joj veću količinu zlatnika na čuvanje. Zlatnike je, navodno, dobio od Kominterne za financiranje potreba Partije.
Kuća joj je uništena u nacističkom bombardiranju Beograda, zajedno s komunističkom radijskom opremom, ali i spomenutim zlatnicima. Poslije rata Krista je platila iskopavanje kuće i pronađen je barem dio zlatnika koji su se rastopili i skupili u jedan veliki grumen.
Nakon rušenja kuće smjestila se kod prijatelja iz Komunističke partije, odakle je prenosila vijesti iz svijeta partizanskim ćelijama. Takve aktivnosti dovele su je u četničko zarobljeništvo, ali je intervencijom jugoslavenske vlade u egzilu spašena sigurne smrti. Sredinom 1944. godine, pred sami kraj rata, prebačena je na oslobođeni teritorij odakle je zrakoplovom prebačena u Bari na oporavak. Tek nekoliko mjeseci kasnije vratila se u Beograd, sada već oslobođeni Beograd, gdje je ubrzo izabrana za prvu predsjednicu Antifašističke fronte žena Srbije. Odmah nakon kraja rata postavljena je za jugoslavensku predstavnicu u novoosnovanoj Organizaciji ujedinjenih naroda.
Umrla je 18. srpnja 1981. godine i sahranjena je pokraj supruga Đurice na beogradskom Novom groblju. Koliki trag je ostavila u bivšoj državi dovoljno je spomenuti samo dvije činjenice. Dječje odmaralište Crvenog križa Srbije u Baošićima i danas nosi ime Kriste Đorđević zato što je ona dugi niz godina predvodila tu humanitarnu organizaciju. Dobrica Ćosić, slavni pisac, u poglavlju knjige "Prijatelji", napisao je o Kristi: "u ratu ilegalska i partizanska suradnica, u miru pomajka, a svagda Gospođa".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ako je bilo Parijsko nije MU čuvala!
bas ,,a ti mu vodio knjigovodstvo koliko novaca mu ona cuvala