Crnogorska vlada objavila je novi natječaj za prodaju bivše Titove jahte "Jadranke" i pritom snizila traženu cijenu s 80.000 na 50 tisuća eura. Crnogorska vlada "Jadranku" je proglasila suvišnom za državne potrebe i prodaju prvi put oglasila još u ljetu prošle godine, podsjeća Hina. "Jadranka", najluksuznija jahta koju je Tito imao na raspolaganju izgrađena 1977. godine u hrvatskom brodogradilištu u Kraljevici. Plovilo se nalazi na suhom vezu u luci Bar.
S raspadom Jugoslavije "Jadranka" je ostala u luci Bar, gdje ju je jedno vrijeme povremeno koristio crnogorski državni vrh. No, onda je vrijeme učinilo svoje. Već i to što su je prošle godine u studenom izvukli na suhi vez bilo je vrlo rizična operacija. Brod je težak 150 tona, kako mu je oplata drvena nadležne službe pobojale su se da bi mogla početi i puštati, od raspada Jugoslavije pretrpjela je najmanje jednu pomorsku nesreću, a u nju se ulagalo praktično ništa i postojala je opasnost da se raspadne tijekom izvlačenja iz mora. To je ipak prošlo uredno, ali se za nekoć luksuzni brod više nije moglo napraviti ništa a da to bude isplativo.
U vrijeme raspisivanja prvog natječaja pojavila se i inicijativa za otkupom jahte koju bi onda preuredili u plovni muzej. "Kao predsjednik udruženja građana “Jugoslovenski vremeplov”, koje okuplja ljude koji se zalažu za očuvanje vrijednosti bratstva i jedinstva, kao i kulturnog naslijeđa Jugoslavije u Crnoj Gori i regiji, apeliram na građane kao i na Ministarstvo odbrane da moramo sačuvati jahtu “Jadranka”. Ona je posljednji najluksuzniji brod napravljen za Josipa Broza Tita i kao takva predstavlja kulturno naslijeđe SFRJ", kazao je za crnogorske medije Vuk Vujisić.
Od inicijative, čini se, neće biti ništa jer je brod opet na prodaju. A možda im i ova niža cijena omogući otkup.
Partner, mjesečnik crnogorske vojske svojevremeno je opisao i kako je nastala jahta.
Motorna jahta „Jadranka“ građena je od srpnja 1976. do veljače 1977. godine. Po narudžbi predsjednika tadašnje SFRJ, projekt je povjeren Brodarskom institutu u Zagrebu, a izgradnja je realizirana u brodogradilištu Punat na otoku Krku. Opremanje jahte povjereno je brodogradilištu u Kraljevici. Izgrađen je samo jedan primjerak i kao takav ne postoji nigdje u svijetu. Projektna dokumentacija u posjedu je posade. Jahta „Jadranka“ je porinuta 26. veljače 1977. godine, a 28. kolovoza iste godine ušla je u operativnu upotrebu.
Predsjednik tadašnje SFRJ Josip Broz Tito vozio se „Jadrankom“ 24 puta u razdoblju od 1977. do 1980 godine, uglavnom na relacijama sjevernog Jadrana. Najduža relacija na kojoj je plovio bio je obilazak jedinica Vojnopomorske oblasti 1979. godine, kada se jahta nalazila u luci Zelenika, za vrijeme zemljotresa na crnogorskom primorju.
Brod je građen od drveta (uglavnom mahagonij i tikovina), što se na prvi pogled ne može reći, jer svojim izgledom nimalo ne zaostaje za današnjim sličnim jahtama. Građen je u deplasmanu od 120 tona, širine 8,2 metra. Gaz jahte je 1,51m, maksimalna brzina 29, a ekonomična 20 čvorova. Pri ekonomičnoj brzini jahta može ploviti do 485 nautičkih milja i ima autonomiju od 12 dana, što joj omogućuju zalihe vode od 6 tona i goriva od 14,4 tone kao i pogonska grupa koju čine dva motora snage 2150 KS.
Na brodu se nalaze tri salona za dnevni boravak gostiju, kao i dva apartmana i dvije pomoćne kabine za smještaj gostiju.
Interijer je autentičan iz 1977. godine, a oprema za goste (setovi za ručak, čaše i sl.) su posrebreni i rađeni od najkvalitetetnijeg porculana i kristala tog vremena. Navigacijska oprema i uređaji za upravljanje su, također, iz tog vremena, što može primijetiti samo onaj tko poznaje današnju tehniku, jer je ona za 1977. godinu bila napredna tehnologija.
U svoje apartmane i kabine jahta može primiti i smjestiti osam gostiju za noćenje ili 10 do 20 za dnevni boravak.
Apartmani i saloni su ukrašeni umjetničkim radovima poznatih umjetnika Ede Murtića, Zlatka Latkovića, Aleksandra Lukovića - Lukijana, Dragana Maleševića i Nikole Raisera. Stolne lampe su rađene od slonovače, namjenski za brod, zaključuje Partner tekst Marinka Slome.
