Opisivali su ju kao ženu koju ne možete ne primjeti, jednu od onih žena koja kad uđe u prostoriju razgovor staje. Vedra i avanturističkog duha, obožavala je putovanja i društvo. Bila je visoka 180 cm, imala "izuzetno lice" a govorili su kako bi rukovanje s njom odavalo dojam da je riječ o snažnoj ženi. Stoga ni ne čudi što je unuka poznatog književnika Ernesta Hemingwaya bila poznata manekenka i glumica Margaux Hemingway.
Rođena je 16. veljače 1954. godine u Portlandu, a kada je čula kako su ju roditelji začeli uz bocu vina Chateau Margaux, svoje je ime i sama počela pisati upravo tako - Margaux.
Njezin otac John bio je sin Ernesta Hemingwaya i njegove prve supruge Hadley Richardson koji je krenuo očevim stopama i bavio se pisanjem. Volio je ribolov i strastveno se zalagao za očuvanje prirode i prirodnih rezervata. O njezinoj majci Byri Louise Hemingway malo se zna, osim činjenice da je preminula 1988. godine.
Margaux je bila srednje dijete. Njezina starija sestra Joan, rođena 1950. godine, držala se daleko od očiju javnosti, dok se mlađa sestra Mariel, rođena 1961. godine, također bavila glumom, i to vrlo uspješno. Djevojke su odrastale na očevoj farmi u Ketchumu, državi Idaho, a Margaux je uživala u aktivnostima poput skijanja i pecanja, te streljaštva.
Njezina izuzetna ljepota i visina omogućile su joj veliki uspjeh u manekenskoj karijeri, i to već na samom početku. Otkrili su ju sa 19 godina i ubrzo nakon toga postala je zvijezda. Tako će ostatiti u povijesti upisana kao manekenka kojoj je, po prvi put u tom modnom svijetu, ponuđen milijunski ugovor kojeg je potpisala sa 19 godina dok je još pohađala srednju školu. Zahvaljujući kampanji za reklamiranje Faberge Babe parfema stigla je i na naslovnice časopisa Vogue, Elle, Cosmopolitan, Time i sl. Uživala je u izlascima, modnom svijetu i ljubavi.
Prvi put se udala 1975. godine za Errolla Wetsona, a taj je brak završio razvodom samo tri godine kasnije. Ubrzo se, 1979. godine, još jednom vjenčala, za filmskog redatelja Bernarda Fouchera, a iako je taj brak potrajao nešto duže i on je završio razvodom.
Prvu je filmsku ulogu zabilježila u trileru Lipstick iz 1976. godine u kojem je glumila uz svoju mlađu sestru Mariel. Nakon toga uslijedili su mnogi drugi filmovi, no nažalost ni jedan od njih nije joj donio uspjeh u glumačkim vodama. Kao i svaka prava manekenka voljela je društveni i noći život, kojeg je u 70-ima provodila u glasovitom klubu Studio 54 gdje su ju često viđali u društvu Andyja Warhola, Lize Minelli i mnogih drugih tada poznatih osoba iz društvenog života. U takvim noćnim izlascima počela je eksperimentirati sa drogom i alkoholom.
"Voljela sam plesati i najmanje dva puta tjedno plesala u Studiu 54, no uvijek sam se tamo osjećala poprilično nervozno, posebno u društvu velikih zvijezda poput Lize Minelli. Ja sam bila samo djevojka iz Idaha, pa sam počela piti kako bih se opustila. Nikad nisam mislila da će mi alkohol postati tako veliki problem. U vrijeme moga djede posebna vrlina bila je ispijanje alkohola, ali bez da se to vidi. Ja sam poput njega željela imati ispunjen život i u njemu uživati", rekla je.
Iako obitelj Hemingway nikada nije javno pričala o svom privatnom životu poznato je kako su se nosili s nizom velikih problema, posebno depresijom. Margaux nikada nije bila u dobrim odnosima s njima i mislila je kako su nepredvidljivi i čudni. Njezina starija sestra Joan psihijatrijske bolnice posjećivala je od 16 godine, a ona se sama još od djetinjstva borila sa disleksijom. Iako nije čitala knjige svog poznatog djede, osim posljednjih godina svog života, više nego drugi, slijedila je njegov životni stil.
Imala je samo sedam godina kada je počinio samoubojstvo, a te iste godine počeli su njezini epileptični napadaji. Kao i on patila je od depresije, a mnogi smatraju kako je okidač za epilepsiju bilo upravo njegovo samoubojstvo. Kombinacija disleksije i karijere dovela ju je do toga da srednju školu nažalost nikada nije završila, piše Kurir.
Jako loš odnos imala je sa svojom majkom, s kojom nije uopće komunicirala, a pomirile su se netom prije majčine smrti 1988. godine. Kažu kako je veliki problem u njihovom odnosu bio to što su joj roditelji, upravo zbog njezinih epileptičnih napada koje su smatrali sramotnim i djelomično sami sebe krivili za to, posvetili manje pažnje prilikom odrastanja.
Tipično srednje dijete, sama je u jednom razgovoru rekla, kako je imala osjećaj da su ju roditelji zaboravili. Možda i zato što su prije nje izgubili sina, pa se nisu mogli nositi s tim gubitkom. Sa sestrama je bila u bliskim odnosima, no zbog glumačke karijere odnosi su bili napeti malo između nje i Mariel, koja je bila uspješna glumica, pa čak 1980. godine nominirana za Oscara za sporednu ulogu u filmu Woodyja Allena Manhattan.
Osim sa sestrama često nije pričala ni sa svojim ocem, a ni njegovom drugom suprugom. Njezina sestra Mariel nedavno je izjavila kako se iz djetinjstva blijedo sjeća da je njihov otac zlostavljao njezine starije sestre dok su bile malene.
"Djelila sam spavaću sobu sa Margaux, a sjećam se kako je tata ulazio u našu sobu. Iako je teško imati sliku toga u glavi, znam da to što se događalo nije bilo ispravno", rekla je.
Njezin mentor i bliski prijatelj vodio ju je tijekom cijele njezine karijere. Upoznao ju sa jogom i meditacijom i pomagao tijekom psihičkih problema. Imala je problema sa bulimijom a jednom je dozvolila snimanje svoje terapije koja je bila prikazana na televiziji kako bi se podigla svijest o ozbiljnosti takvog poremećaja u prehrani.
1984. godine nakon skijaške nezgode pala je u depresiju i udebljala se. Tri godine nakon toga prijavila se u centar za odvikavanje kako bi riješila svoju ovisnost o alkoholu. Pokušala se vratiti manekenskoj karijeri 1990. godine i slikala se za naslovnicu Playboya, no ovaj put nije imala uspjeha.
Početkom 90-ih je bankrotirala a novac je pokušala zaraditi glumeći u niskobudžetnim filmovima, slikanjem za Playboy i radom u call centru. Zbog svoje strasti prema putovanjima postala je voditeljica tv emisije Wild Guide na Discoveryju. Uspjela je snimiti samo 13 epizoda prije smrti.
1. srpnja 1996. godine pronađena je mrtva u svom apartmanu u Santa Monici, i to samo dan prije 35-godišnjice smrti svoga djeda. Pronađena je u krevetu, s nogama na jastucima i knjigom u krilu. Imala je 42 godine kada je preminula od predoziranja fenobarbitalom. Iako nije ostavila nikakvu oproštajnu poruku, njezinu smrt policija je proglasila samoubojstvom. No njezina obitelj nije bila uvjerena u to, a prijatelji su govorili kako su ju samo nekoliko dana prije smrti viđali dobro raspoloženu, stabilnu i nasmijanu. Točan razlog njezin smrti i dalje nije poznat, a njezina sestra je ipak 2005. godine izjavila kako je prihvatila samoubojstvo svoje sestre. Kremirana je i pokopana u obiteljskoj grobnici u Ketchamu u Idahu.
Njezina priča gotovo je tipična ljudska priča odrastanja u poznatoj obitelji i okružena slavom, pod svijetlima pozornice od malih nogu. Priča o obitelji prikazana je u dokumentarcu Running from Crazy koji opisuje njihov život sa depresijom, samoubojstvima i ljubomorom.
Inicijatorica i naratorica filma je Mariel Hemingwey, režirala ga je Barbara Kapl, dvostruka dobitnica Oskara, a producirala ga je Oprah Winfrey.
