U sljedećih nekoliko minuta identificirali su dvije različite mrlje, nekoliko stotina metara udaljene jedna od druge. Najveća mrlja bila je udaljena pet kilometara od mjesta gdje je Greenslade, Waspov navigator, rekao da je brod potonuo. Kraft je rekao posadi da pokrene novu potragu, južno odatle. Činilo se vrlo vjerojatnim, pomislio je, da bi sam Wasp mogao biti tamo. Kada je AUV izronio vode nakon sljedeće misije, u 14.30 opet su krenuli pregledavati na ekranu.
AUV je tu našao malo više krhotina, ali opet bez broda. Mayer i Kraft proveli su neko vrijeme razmišljajući o tome kamo će dalje pretraživati dno. Odlučili su se za dva mjesta. To je bila prva misija nakon smrti Paula Allena, posada je osjećala njegovu odsutnost. U prethodnim misijama Kraft bi barem jednom na dan slao svom šefu milijarderu izvještaj. Petrela je za Allena bio više od zabave.
Njegov se otac borio u Drugom svjetskom ratu i sve se više zanimao za povijest sukoba. Otkrića su bila način da se "poštuju svi oni koji su služili našoj zemlji". Prema Zakonu o potopljenim vojnim brodovima, olupine američkih ratnih brodova na dnu oceana označene su kao suveren teritorij Sjedinjenih Država.
Prošla su dva dana. Posada je jela triput dnevno. Nekolicina je pecala s krme. AUV je imao samo jednu uspješnu misiju, zapadno od prve lokacije i Kraft i Mayer pokušavali su shvatiti u čemu griješe. Wasp je putovao jugoistočno, pogodila su ga japanska torpeda, napušten je, plutao je na zapad-sjeverozapad, potopio ga je Lansdowne. Ali ako su sve te stvari bile točne, onda ga je U.A.V. već trebao pronaći. Što su propustili?
A onda, član posade dobio je teške bolove u trbuhu. Nitko na brodu nije htio riskirati, Petrel se vratio u Honiaru po liječničku pomoć. Putovanje je trajalo 30 sati u jednom smjeru. Važnost pronalaženja broda blijedila je. Izgubili smo četiri dana ekspedicije i tek kad se učinilo da je zadatak propao, shvatio sam koliko su me obuzele priče i likovi Waspa. Tu je bio David McCampbell koji je preživio skokom u more i koji je kasnije postao najuspješniji mornarički vojnik u ratu.
Tu je bio Benedict Semmes Jr., koji je kasnije postao viceadmiral. Semmes je, dok su plivali, ugledao osam metarskog morskog psa. Nikome nije rekao da ne izazove paniku. Tu je bio i John Shea i njegovo pismo sinu. Izvještaji o potonuću Waspa spominju Shea u najljepšem svjetlu. Kao pomoćnik zrakoplovnog časnika bio je u kontrolnom tornju kada su udarila torpeda. Čim su eksplozije počele, Shea je jurnuo niz ljestve i krenuo prema opasnosti. Zgrabio je vatrogasnu opremu, ali je od eksplozija nestalo vode. Posljednji put je viđen kod drugog crijeva kad je ogromna eksplozija odnijela čeličnu oplatu 45 metara u zrak iznad palube.
"Neki od muškaraca bili su razneseni u zraku", napisao je časnik.
Shea je bio visok, mršav, crvenokos, irski katolik iz Cambridgea, Massachusetts, i mornarički karijerni časnik. Na Bostonskom koledžu, gdje je bio izvanredan dodiplomac, pisao je stihove, natjecao se u debatnom timu i igrao nogomet. Nakon fakulteta, čekao je godinama da se oženi svojom djevojkom Elizabeth zbog nekih loših odnosa između njegove i njezine obitelji. Sin Johna i Elizabete, Jack, bio je jedino dijete.
Jack Shea je umro 2015., u dobi od 77 godina, kao otac troje djece i djed njih devet, koji je uživao u sretnoj karijeri kao učitelj latinskog i grčkog na koledžu Boston. Tijekom života kretao se od ponosa na očevo naslijeđe i nelagode zbog čudne i nepoželjne pozornosti koju mu je donijelo pismo oca. Pogotovo na kraju života, Jack Shea se često pitao što se točno dogodilo s njegovim ocem i nosačem aviona na kojem je služio.
Kada sam imao dvije godine moj otac, pilot koji je veći dio karijere proveo u britanskoj mornarici, poginuo je u padu helikoptera. Imao je 43 godine, a od Shea 44.
Uglavnom, čim je član posade ozdravio, Petrel je pojurio nazad s maksimalnih 12 čvorova. 11. siječnja podaci A.T.U.-a nisu pokazali ništa. 12. siječnja ponovno je sve bilo prazno.
A onda je izbio tehnički problem, primijetili su da dron pušta vodu. I dok je tim riješio problem na A.T.U.-u, Kraft je mudro iskoristio kašnjenje. Odlučio je zaroniti s ROV na prvom području gdje su pretraživali tjedan ranije. Još se nadao tragovima. Mayer ga je zadirkivao, rekavši da će robot naći znak koji kaže: "Wasp: 700 metara u ovom smjeru na ovaj način."
Preko ROV-a dva pilota u kontrolnoj sobi upravljali su njime do dna oceana, pregledavali su bezdan uokolo jednako lako kao da gledaju kroz staklo u akvariju. I onda su pronašli nešto sablasno. Na dnu oceana, među mrežama, željeznim ogradama i čahurama, bilo je desetak kaciga. Pronađeno je dalo za misliti Kraftu i Mayeru. Činilo se vrlo nevjerojatnim da sve to potječe od japanske podmornice ili američkog broda što je dokrajčio Wasp. U Kraftovoj glavi počela se rađati nova teorija: ostaci koje su pronašli nisu bili iz Waspa. Ako je bio u pravu, svaki podatak koji su imali na svojoj karti bio je pogrešan, za najmanje 15 kilometara.
Točne koordinate koje je zabilježilo desetak američkih navigatora sada se činilo da su, mislio je Kraft, bezvrijedne. Ako su koordinate bile pogrešne, a ostaci nisu došli iz Waspa, ovo što su pronašli najvjerojatnije je trag od trenutka udara torpeda u dva druga broda u konvoju. Japanska podmornica zapravo je ispalila šest torpeda. Jedan je prošao Wasp, ali je pogodio USS O'Brien, koji je potonuo mjesec dana kasnije.
Drugi je pogodio USS North Caroline, prisiljavajući ga natrag u Pearl Harbor na popravak. Kraftu je sada bilo važno gdje je Wasp bio u odnosu na ta dva broda. Mayer je pronašao crtež, a Cox je pronašao fotografiju. Činilo se da su svi potvrdili da je Wasp bio jugozapadno od njih kad je pogođen.
"Pa ako je to istina, onda to sve pomiče dalje na jug", rekao je Kraft.
Ponovno je pogledao kartu. Na jugozapadu je postojao prazan, nepretražen kvadrat, najmanje 15 kilometara od svih navigacijskih procjene o mjestu potonuća Waspa. Lupnuo je prstom po njemu.
"Svi tragovi vode ovamo", rekao je.
Kada je AUV izronio u 15.30 14. siječnju, bilo je gotovo vrijeme za povratak kući. Gledali smo u ekrane rezultate od sonara i... u središtu se nepogrešivo ukazao brod u pijesku.
"Eno ga", rekao je Kraft.
Neko vrijeme nitko nije progovarao, netko u sobi je plakao. Svrha Petrela je pronaći olupine, a ovaj je trenutak bio suština postignutog cilja. Slavlja nije bilo zbog svijesti u sobi da obrisi broda predstavljaju živote 194 ljudi čije smo priče tjednima čitali. Nekoliko sati kasnije, Petrelov ROV Trebalo je više od sat vremena da se spusti na 4200 metara gdje je ležao Wasp. Sljedećih pola dana obilazio je olupinu s jednog kraja na drugi. Posvuda su bili vidljive posljedice vatre i eksplozija koji su oštetili Wasp.
Nedostajali su cijeli dijelovi palube. Na jednom mjestu, ispred zapovjednog tornja, izgledalo je kao da je brod bio rascijepljen poput trupca. Ali hladna, duboka voda i nedostatak svjetla očuvali su olupinu iznimno dobro. Raspršeni oko olupine Waspa bili su avioni: Dauntlesses, Wildcats i Avengers, u raznim fazama razaranja. Čak i prije nego što je Wasp potonuo, prema izvješću kapetana, avioni na letačkim i hangarskim palubama bili su visoko izbačeni u zrak zbog eksplozija i teško oštećeni.
A onda se pojavio sablasni prizor desetaka kaciga koje su ležale u mulju. Kad smo se vratili u Honiaru nekoliko dana kasnije, Coxove kolege u mornarici službeno smo obavijestili o otkriću Waspa i to je mjesto zabilježeno. Počeo je postupak kontaktiranja obitelji ljudi koji su na tom brodu plovili. Obitelj zapovjednika Shea nazvao sam ja.
Jack Shea oženio se s Claudette s kojom je imao troje djece: Johna, Lauru i Christine. U tjedan dana razgovarao sam sa svih četvero.
Činjenice o njihovom djedu nisu se promijenile otkrićem, ali se nešto ipak jest promijenilo. Laura, socijalna radnica, reagirala je na vijesti "iznenađujuće emocionalno". John, mrežni inženjer, bio je sretan što je dobio nove informacije kako bi bolje razumio rat u kojem je sudjelovao njegov djed. Claudette mi je rekla da bi njezin suprug ponovno proživio sjećanja iz djetinjstva. Točno mjesto gdje se nalazio Wasp, rekla mi je Claudette, bila je zagonetka za koju se Jack uvijek nadao da će bita riješena.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čuj njega "da bude veliki svečenik..." Presmiješno i pretupavo... Šteta što mu nije objasnio i sve invazije prije WW2 u kojemu su ameri sudjelovali zbog "oslobađanja" svoje velike zemlje od malih prekomorksih nazadnih državica...
eto napokon su ga našli.baš lijepa priča pisao junački svom sinu. znao je da ga nece više vidjet.