Mohamed el-Goarany je 2. prosinca 2015. godine objavio fotografiju svog sina na Facebooku. "S dubokom tugom javljamo da je naš voljeni sin Samy El-Goarany umro u iznenadnoj nesreći prošlog tjedan" napisao je Mohamed.
Nekoliko dana kasnije, mala muslimanska zajednica u Middletownu okupila se kako bi žalovala za mladićem. Samy je bio tvrdoglav, nije bio pretjerano zainteresiran za zajednicu, nije bio najbolji student u generaciji, ali je imao nekoliko jako bliskih prijatelja. Roditelji, Mohamed i Marie Teresa bili su omiljeni u zajednici, piše Daily Beast.
Obitelj je ipak čuvala jednu mračnu tajnu koju nikome nisu govorili. Samy je umro u Siriji u uniformi Islamske države. Gotovo čitavu godinu su skrivali tu informaciju od javnosti. Zbog toga su mogli javno i glasno žalovati za sinom.
Sve dok Samy nije imenovan u sudskom procesu protiv čovjeka koji mu je navodno pomogao u putovanju do Sirije. Sve dok susjedi nisu počeli se raspitivati o Samyju, teroristu.
Optužen za pomaganje
Mohamed, Maria Teresa i Samyjev brat Tarek svjedočit će ovog tjedna u suđenju Ahmedu Mohamedu el-Gammalu, čovjek suočenog s optužbama da je Samyju pomagao s odlaskom u Siriju i pridruživanjem ISIL-u. Muslimanska zajednica u okrugu Orange, savezna država New York ni za njega nije čula. I dok je jedan njihov član ponovno u centru velike sage, oni su potpuno u mraku.
Teško je reći kakvo žalovanje je prihvatljivo. S jedne strane, svaki roditelj žali za svojim djetetom. S druge strane, Samyjevi roditelji moraju se suočiti s činjenicom da se on borio za terorističku organizaciju. Neki roditelji su javno govorili o svojoj djeci kao teroristima, neki su uspjeli zaustaviti radikalizaciju djece pa su i o tome govorili. Međutim, obitelj el-Goarany je šutjela o svemu. To je jako neobično zato što su znali da se vodi istraga u kojoj se spominje Samy. Znali su da u svakom trenutku može izići u javnost ime njihovog sina.
Krajem siječnja 2015. godine Samy je roditeljima rekao da ide u New York, umjesto toga je sjeo na zrakoplov i odletio za Istanbul. Kad je stigao u Istanbul javi ose najmlađem bratu Tareku da je sretno stigao. svoje putovanje je držao tajnim i svima je govorio različite verzije istine. Prijateljima je govorio o prilici koja mu se ukazala za posao, ali bratu i el-Gammalu je govorio o kompaniji kojoj se pridružio. Bila je to šifra za ISIL.
Bratu je opisivao što je radio jednom kad je dospio na teritorij pod kontrolom ISIL-a. Pričao je kako mu je bilo u vjerskom obrazovanju, kako mu je bilo tijekom vojne obuke...
Drugi kraj svijeta
Na drugom kraju svijetu el-Gammal je nastavio sa svojim neupadljivim životom. Nastavio je raditi, nastavio je odlaziti u streljanu i nastavio je koristiti društvene mreže. Tužiteljstvo je pažljivo skupilo sve dokaze i na kraju su ih predstavili. Među svim njegovim izjavama upada u oči: "Radije bih živio u šatoru u Islamskoj državi nego u luksuzu sekularne države". Tereti ga se i da je Samyju osigurao kontakte putem kojih je prebačen u Siriju gdje se mogao pridružiti Islamskoj državi. Suđenje je počelo još u kolovozu 2015. godine, a samo nekoliko dana nakon početka suđenja je Samy objavio video na YouTubeu gdje je pokušavao uvjeriti gledatelje da je svojevoljno otišao u Siriju. Nekoliko mjeseci kasnije, Tarek je dobio poruku preko Facebooka u kojoj ga obavještavaju da je njegov brat mrtav. "Pobijedit ćemo u ovom ratu jednog dana, ovom ratu između vjere i nevjerstva, između dobra i zla", pisalo je u poruci.
Na njegovom pogrebu bio je i mladić s dreadlocksima. Njegovo ime je Nico. "Bio sam izgubljen i pitao sam Boga za istinu zato što sam izgubio svoju vjeru", pričao je Nico. Uz Samya je prešao na islam, ali dok je Samy oblačio odoru Islamske države u Siriji, Nico je objavljivao derviške stihove i citirao je liberalne islamske učenjake kao što je Hamza Yusuf. U jednom trenutku njihovi životi otišli u potpuno različitim smjerovima i teško je procijeniti zašto.
Obitelj el-Goarany i danas pati. Izgubili su sina, ali i podršku zajednice. Quazi al-Tariq, osnivač islamskog centra u Middletownu kaže da se čitava zajednica okrenula od obitelji. Ne znaju ni kako bi im prišli, a neki se vjerojatno boje i da bi mogli završiti na suđenju.
"Bila je to dobra obitelj, slagali su se sa svima i nikad nisu imali nekih problema. Kad je istina izišla na vidjelu ljudi su ih počeli izbjegavati. To mi jako smeta. Ponekad su roditelji posljednji koji saznaju neke stvari o djeci", kaže al-Tariq.
