Jučer je u Puli umro legendarni boksački trener Aldo Buršić. Rođen je na Brijunima 3. lipnja 1940. i imao je i sam uspješnu boksačku karijeru. Bio je reprezentativac, ali je najviše uspjeha postigao kao trener koji je stvorio Matu Parlova, najomiljenijeg i najuspješnijeg hrvatskog boksača svih vremena.
Buršić je u Puli završio osnovnu i srednju školu, nakon koje se zaposlio se u brodogradilištu Uljanik, a istovremeno je dovršio višu ekonomsku školu.
Boksom se bavio od 1954. do 1962. godine kad je i postao državni reprezentativac Jugoslavije. Uspješnu karijeru morao je prekinuti zbog čira na želucu, ali se posvetio prenošenju znanja na mlađe sportaše, pa je ostvario zavidnu trenersku karijeru. Nakon što je 1964. godine u Ljubljani položio ispit za profesionalnog boksačkog trenera iste je godine s Aldom Banovcem utemeljio u Puli školu boksa.
U nju je privukao i tinejdžera Matu Parlova, nemirnog i svojeglavog mladca kojeg je odveo u sam vrh amaterskog boksa. Upravo je pod Buršićevim vodstvom u samo nekoliko godina Parlov nanizao svoje prve velike uspjehe, poput medalje na Olimpijskim igrama, europskim i svjetskim prvenstvima, da bi sve okrunili zlatom s Olimpijade u Münchenu.
- Matu sam počeo trenirati kao 16-godišnjaka - fizički iznimno jakog mladića u kojem sam odmah prepoznao veliki talent. Trebalo ga je samo disciplinirati, prisjetio se jednom Buršić Mate Parlova.
Osim sportskih vještina, Parlovu je morao prenijeti i mnogo očinske ljubavi i živaca jer, kako je rekao Buršić, morao je slomiti njegovu tvrdoglavost.
- Naučio sam ga da su mu 'široki' udarci pogrešni i da ostavlja protivniku vremena za protunapad, te da bi trebao udarati direktno. Dok me konačno nije poslušao, gubio je mečeve, pa time i volju za treniranjem. I ja sam mu konačno priprijetio da ga više neću trenirati, bude li uporan u provođenju svoje taktike koja ga ne vodi nikamo. Znao sam da će se vratiti treninzima jer je naprosto bio predodređen za taj sport i rođen da bude šampion, ispričao je jednom Buršić.
Kasnije će i Parlov često naglašavati da je upravo Buršić zaslužan za njegovu veličanstvenu karijeru, jer nakon što je promijenio tehniku, pobijedio je 20 mečeva za redom.
-Imao je ubojit udarac ljevicom, pa je mečeve često završavao nokautima. Već tad sam znao da će postati prvak Europe i da će doći na vrh svijeta, rekao je Buršić koji je Matu odveo i do postolja i zlata na Olimpijskim igrama u Münchenu, te ga vodio sve dok nije postao profesionalni boksač.