Brobdingnagian, riječ koja označava nekoga ogromne veličine koju je upotrijebio Jonathan Swift u Guliverovim putovanjima, najbolje bi mogla opisati političara Nelsona Aldricha Rockefellera, čovjeka velikog intelekta i još većih previda, i ne baš tako pametnih izjava i postupanja.
U javnom životu nije bilo puno osoba koje su govorile svoje mišljene, pa čak kad je i ono bilo glupo, osim možda Billa Clintona koji se malo po tom pitanju približio Rockefelleru. Jedan od njegovih ne baš pametnih poteza bio je i onaj kada je 1972. godine, kao guverner New Yorka, poslao nacionalnu gardu na pobunjene zatvorenike u zatvoru Attica.
U tom je sukobu ubijeno 39 ljudi, a 10 su postali taoci. U opuštenom razgovoru s predsjednikom Richardom Nixonom, kako je pisao The New York Times, objasnio je to riječima "To je život".
Kroz smijeh je bivši reporter Newsdaya Ed Newton rekao: "Nije loše za čovjeka s Dartmoutha".
Osim što je bio komičan, Rockefeller je bio i rijetko stvorenje, koje se ne viđa tako često - liberalni republikanac.
"Reagan i Goldwater nisu imali vremena za njega", kaže Newton. Iz dobrih razloga, mislili su. Rockefellera okoliš nije puno zanimao a novac je trošio na obrazovanje. U velikoj je mjeri uz pomoć njegove agencije stvoren i kampus, državno sveučilište u New Yorku. Ulaganja u infrastrukturu države New York čvrsto su ga povezala i sa sindikatima.
Rockefeller je bio unuk najbogatijeg Amerikanca svih vremena, Johna D. Rockefellera, i najbogatije osobe u modernoj povijesti, po podacima PBS-a i Fortune magazina.
Ipak, naftaš John D. Rockefeller bio je pragmatičar. S majkom učiteljicom i obrazovanjem kojeg je stekao u eksperimentalnoj školi u Upper West Sideu, gdje su predavali nastavnici sa sveučilišta iz Columbia, Rockefeller je završio kao čovjek s Dartmoutha. S pohvalama.
Radio je u obiteljskim kompanijama, koje su tada uključivale gotovo sve, od nafte do bankarstva, i bavio se tipičnim bogataškim stvarima kao što su umjetnost i muzeji, no odlučio je slijediti poziv i graditi ludu karijeru u javnom sektoru.
Uz potpredsjednika i guvernera, Rockefeller je dva puta bio šef kabineta. Prvo kao asistent za vrijeme vladavine Roosevelta a zatim i Trumana. Za vrijeme Eisenhowera bio je u kabinetu zdravlja, obrazovanja i socijalne pomoći.
No neće po tim svojim 'dostignućima' biti upamćen, već po nečem sasvim drugom.
Tako su barem pokazala prva izvješća. No čini se kako nisu bila sasvim točna. Možda bi takvu smrt priželjkivao i sam Rockefeller.
Izvješće je ubrzo ispravljeno pa je pisalo kako je napad dobio u jednom "drugom" uredu. U jednoj gradskoj kući. U društvu "pomoćnice" 25-godišnje Megan Marshack. To je bilo malo veće iznenađenje, i mediji su uživali, jer zapravo događaj nije iznenadio nikoga tko je znao kako ovaj bogataš živi.
"Davnih 80-ih upoznao sam ženu među čijim je bedrima navodno umro", rekao je novinar Allan MacDonell, kasnije i urednik Hustlera, koji će poslije i srušiti republikanskog senatora Boba Packwooda koji je pod prijetnjom izbacivanja sam dao ostavku nakon optužbi za seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i napad žena 1995. godine.
"Bio sam u ranim tridesetima kada sam ju vidio i radio u Hustleru. Sjećam se kako sam pomislio: ne izgleda kao materijal za srčani udar", naglasio je.
Pokojnikova obitelj, uključujući i njegovu suprugu Happy Rockefeller, dostojanstveno su tugovali, iako je njegov dugogodišnji pomoćnik Joseph Persico potvrdio aferu. Njihov voljeni je preminuo i nedostaje im, a čini se nedostajao je i više od 2000 ljudi koji su se okupili na komemoraciji tjedan dana nakon njegove smrti.
Unatoč svemu, unatoč tri neuspjela lova na predsjedničku fotelju, mrtve u Attici, razvod, ponovni brak, nevjeru, srednji prst, prijateljstvo s Henryjem Kissingerom, unatoč svemu tome, nakon njegove smrti ostala je tuga jer je otišao glavni igrač.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
'...nakon njegove smrti ostala je tuga jer je otišao glavni igrač.' - Je li ovo samo op.a. ili autorica pak sugerira da svi trebamo biti u tuzi?