Ove je godine gležanj postao najprikazivaniji dio tijela, a dojam looka "bez čarapa" popularizirale su zvijezde kao oblik modnog izraza.
No, trend golog gležnja nema utjecaj samo na nečiji stil, već i na zdravlje, ističu stručnjaci s britanskog koledža Podijatrije (liječnici isključivo za stopala, specijalizacija koja ne postoji u Hrvatskoj).
Oni su upozorili na opasnosti nošenja obuće na bose noge, otkrivajući da nisu nimalo bezazlene, piše The Independent.
Naime, oni su primijetili sve više slučajeva bolesti "atletskog stopala", stanja koje se inače najčešće pojavljuje kod sportaša, zato što vlaga, znoj i toplina potiču razvoj ove gljivične infekcije.
Ovaj trend ne samo da je zahvatio žene, već je još i popularniji kod muškaraca, i to ne samo na modnim pistama, a upravo su oni ti koji su češće žrtve atletskog stopala.
Što je atletsko stopalo
Gljivična infekcija nogu ili atletsko stopalo može se dogoditi svakome, iako ime govori da pogađa atlete. Ne morate uopće biti sportaš da biste se zarazili. Možete ju dobiti zbog umjetnih materijala cipela i čarapa koje nosite, zbog čega se vaše noge pojačano znoje. Isto tako ako hodate bosi po javnim prostorima kao što su bazeni, saune ili tuševi u teretanama.
Samu infekciju izazivaju dermatofitne gljive kao što su Epidermophyton floccosum, Trichophyton rubrum sensu stricto i Trichophyton interdigitale, premda ulogu mogu igrati i brojni drugi uzročnici. Bolest se najčešće prenosi u vlažnim, zajedničkim objektima gdje ljudi hodaju bosonogi, a za razmnožavanje je potreban topao i vlažan okoliš (kao što je, primjerice, unutrašnjost cipela). Izvor infekcije predstavljaju ljuščice kože koje otpadnu s inficirane osobe, a sadrže infektivne gljivične elemente.
U slučajevima kad postoji sumnja da se radi o atletskom stopalu, za potvrdu dijagnoze potrebna je mikrobiološka obrada uzetih uzoraka - ljuščica kože ili strugotina noktiju.
Simptomi
Većina slučajeva atletskog stopala manifestira se isključivo suhom, perutavom kožom te često prolazi neotkriveno. Teže oblike prate crvenilo, ranice, jače ljuštenje i suhoća kože, uz pojavu svrbeži i pečenja. Ponekad se infekcija može proširiti sa strane stopala, pa i zahvatiti sam hrbat. Ipak, promjene su najčešće ograničene na tabane.
U težim slučajevima infekcije koža može biti jako zadebljana, tj. hiperkeratotična, a stražnji dijelovi peta postaju izrazito suhi uz neprestano perutanje. Ako infekcija zahvati nokte na nogama, oni postaju lomljivi, zadebljani, mutnog izgleda i šire vrlo neugodan miris. Sama infekcija se može prenijeti i na druga područja na tijelu, najčešće na ruke i prepone.
