Njezin je video iz minute u minute na društvenoj mreži pobudio sve veće zanimanje. Broj pratitelja narastao je na više od tisuću, a većina je njih za Océane imala neki savjet ili komentar. I dok su ju jedni vrijeđali zbog izgleda, drugi pisali što misle da će napraviti, treći su sve njih molili da prestanu i puste djevojku da dovrši što je htjela reći.
Malo prije 16.30 sati Océane je uzela mobitel, izašla je iz kuće u kojoj je ostavila mačku i otišla do željezničke postaje u Églyju, gradiću 30 kilometara južnije od Pariza u kojem je živjela. Od kuće do postaje trebalo joj je svega nekoliko sekundi, a sve što se događalo i dalje je prenosila.
Dok se približavala željezničkoj postaji ljudi su ostavljali poruke, a većina je tih poruka bila bez imalo empatije. Pisali su:
- Ova cura nema život.
- Ona je drolja.
- Ubit će se, sad ćete vidjeti.
- Ubij se.
- Ova će si idiotkinja nauditi.
- Kamo se uputila?
- Zaustavite je, ubit će se.
- Zaustavite tu curu.
- Ovo će loše završiti.
- Ovo ne miriši na dobro.
- Jebi se mislim da će skočiti.
- Nemoj skočiti.
- Plašiš me.
- Ljudi možete vidjeti njezinu lokaciju, zovite policiju.
- Nemoj se ubiti zbog dečka.
- Isuse, dolazi vlak.
- A u kurac.
- Jebi se.
- Skočila je pod vlak.
- Počivala u miru.
Vlak je Océane udario točno kako je i planirala: u 16.29 sati. Nakon udarca ljudi se sjećaju da su ju čuli kako vrišti. Njezin je mobitel pao kamerom prema tlu, ali je mikrofon još uvijek bio uključen. Ništa se nije vidjelo, ali se sve moglo čuti. Prolazile su minute, a ljudi su u komentarima pisali što misle da se stvarno dogodilo. Većini nije bilo jasno je li se ubila ili je sve bilo lažno.
