Grafomotorika, rukopis, kurziv i slični pojmovi, danas su, de facto, terminologija koja pripada prošlosti. Sve ih je zamijenilo tipkanje po ekranima, tastature i u najboljem slučaju olovčice i tableti.
Šteta je to, kažu mnogi znanstvenici, jer mnoge studije pokazuju kako učenici i studenti koji bilješke pišu rukom lakše uče, brže povezuju gradivo, znaju parafrazirati te bolje, dok oni koji tipkaju na računalu samo "transkribiraju" ono što profesor govori. Pisanje rukom nam, kažu istraživanja, ostavlja dublji i trajniji utisak u mozgu.
"Nekako mi se čini da je jako važno razvijati čitanje, pisanje, osnovno računanje i učenje gramatike u nižim razredima i čini mi se da onaj tko to ne savlada tada, više nikada ni neće. Na vlastitom iskustvu, a i mnogih s kojima sam o tome razgovarala, mogu reći da sam većinu gramatike naučila u svojoj osnovnoj školi zahvaljujući izuzetno posloženoj profesorici iz hrvatskog jezika, a na fakultetu sam samo nadograđivala i bavila se "iznimkama". E sad, što se tiče ekrana... Iz mog iskustva uglavnom mi petice imaju učenici koji vlastitom rukom (i urednim rukopisom) sami ispisuju skripte (koje onda drugi najčešće fotkaju i iz njih uče i ništa ne razumiju) i, što je vrlo važno, sami vode bilješke na satu (doduše, ponekad te bilješke vode i tipkanjem po mobitelu što ponekada i dopustim, posebno ako je nastava na terenu).
Je li to vrijedno neke generalizacije, ne znam. Posloženost se obično manifestira na mnogim razinama- od reda u sobi, u školskoj torbi, bilježnici, rukopisu... No, opet kažu da su oni skloniji kaosu kreativniji i ne mogu zanijekati da je bilo i izvrsnih učenika koji sami nisu znali čitati vlastiti rukopis. Kad bi me netko pitao treba li zabraniti mobitele u razredu, prva bih rekla da, a bila bih licemjerna jer mi se nebrojeno puta dogodilo da tražim da provjere neku informaciju. Ali to bi, na kraju krajeva, moglo i pričekati, zar ne'", kaže profesorica hrvatskog jezika i književnosti iz jedne zagrebačke srednje škole.
Naravno, ne treba niti spomenuti da su rukopis, pa često i poznavanje jezika (pravopis i gramatika) "vještine" koje sve više propadaju. S druge strane, piše The Wall Street Journal, olovka i papir zaista nemaju mnoge prednosti digitalnog doba.
Nema skladištenja u oblaku, ako ostanete bez bilježaka, to je to. Nema opcija poput pretraživanja interneta paralelno uz rad, kopiranja, dijeljenja, povećavanja, rezanja...
"Pisanje nije samo oblik komuniciranja, to je vještina oblikovanja slova, prenošenja ideja i misli. Pod grafomotorikom smatra se sposobnost držanja olovke i pisanja. Također, to je aktivnost kojom osoba usmjerava pažnju i poglede na pokrete šake i prstiju kako bi se pismeno izrazila. Za razliku od krupne, fina motorika sposobnost je izvođenja preciznih sitnih pokreta rukom, uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka", piše školska psihologinja Marija Novoselić.
No, tehnološke su kompanije, s druge strane, shvativši koliko je staromodno pisanje rukom važno (i mnogima dalje srcu blisko), odlučile lansirati proizvode koji spajaju najbolje od oba svijeta.
Novinari Wall Street Journala istražili su koje su to aplikacije ili tehnologija koji se isplati i koja je idealan omjer kvalitete i cijene, prednosti digitalnog doba i onog nezamjenjivog osjećaja kada zapišemo bilješku.
"Ako imate iPad Pro ili najnoviji iPad, onda razmislite da iskeširate još 100 dolara za Apple Pencil, a uz sve to se odlično slaže GoodNotes, aplikacija koja košta osam dolara i čitav niz odličnih mogućnosti. Slične stvari nudi, naravno, i Samsung, od olovčica do aplikacija", piše Wall Street Journal.
Problem je što, ruku na srce, pisati olovčicom po glatkom, relativno malom, ekranu nije isto što i pisati dobrom olovkom po velikoj bilježnici i kvalitetnom papiru. Iz istog razloga zašto rijetko tko čita romane na mobitelu, već za to uzme Kindle čiji ekran najviše "sliči" mat površini knjige, tako i oni koji, iz ovog ili onog razloga, baš žele pisati bilješke rukom najčešće moraju pribjeći drugim tehnologijama, a ne iPadu ili mobitelu.
"Jedan od mojih favorita je Sonyjev Digital Paper, tanašan tablet čiji ekran izgleda kao Kindle od Amazona, ali vam dopušta i da po njemu pišete posebnom olovkom. Njegova je najveća mana cijena, košta čak 600 dolara. Već kultni brend Moleskine ima papirnatu (naizgled) bilježnicu po kojoj pišete Moleskine olovkom, a softver svaki vaš potez prebacuje na računalo. Pametna tehnologija, no softver, za sada, ima previše mana", piše Wall Street Journal.
Mnogi koji vole pisati bilješke rukom kasnije su prisiljeni mobitelima fotografirati bilješke, pa ih iščitavati na svojim ekranima. Ali to nije to. No, i iz toga se izrodila tehnologija koja omogućava da svoje bilješke "dignete" u oblak i njima pristupite sa bilo kojeg računala, pametnog telefona ili tableta. Rocketbook je možda najzabavniji primjerak tog sustava - riječ je o bilježnici od 16 do 34 dolara koja se može obrisati mokrom maramicom (dakle može trajati gotovo neograničeno), a onda kada stranice fotografirate aplikacija ih automatski posloži kao dokument koji podigne gdje god vi to želite.
"Internet nije pojeo papir, a papir nikada neće ugasiti internet. Dakle koristiti oboje, ili najbolje od oba svijeta. Pisanje može opstati, a da bude centralni dio naših digitalnih života. Škole diljem svijeta zabranjuju ili ograničavaju korištenje računala jer odvlače pažnju, te ponovno podučavaju o vrijednostima sposobnosti toga da pismeno i koherentno zapišete vlastite misli ili bilješke. Te će se kvalitete svakako preslikati i na vaš uspjeh u školi i na poslu", piše Wall Street Journal.
