Veneciji je 20. stoljeće, između ostalog, donijelo aerodrom, terminal za kruzere, novu željeznicu preko starog mosta, što sve skupa dovodi godišnje u taj grad 30 milijuna turista. Za CNN je šef Talijanskog fonda za okoliš Andrea Carandini rekao da stanovnicima grada prijeti da ih satre masovni turizam. "Venecija danas ima 50.000 stanovnika, trećinu onoga što je imala u 18. stoljeću", kazao je. 2015. stanovnici otoka u laguni izglasali su zabranu kruzerima da plove uz kanal Giudeca kako i do 10.000 putnika ne bi zagušili uske uličice.
Samo, tri mjeseca nakon zabrane, sud im je odluku poništio i od svibnja do rujna, posebno vikendima, Venecija stenje zagušena desecima tisuća stranaca koji se tiskaju kroz njenu povijesnu jezgru. A sve gorim život u tom gradu čini i to što se na sve strane zatvaraju trgovine, ljekarne, takvi sadržaji, da bi se na njihovim mjestima otvarale suvenirnice ili se pak povijesne zgrade prenamjenjuju u hotele. Venecijanci iseljavaju iz svog zavičaja, jer život im je postao i pretežak i preskup.
Express je nedavno pisao o nedavnom istraživanju koje je pokazalo da već i dva kruzera zagađuju zrak više nego svi automobili u Hrvatskoj skupa. Ako koga ovakvi opisi podsjećaju na nešto s naše strane Jadrana, više je nego u pravu. Sve sličniji pakao života u megapopularnom svjetskom turističkom odredištu trpe i Dubrovčani.
I ovdje je riječ o povijesnoj baštini s UNESCO-ove liste, Dubrovnik je vrlo slične naseljenosti, 43.000 stanovnika u odnosu na 50.000 Venecijanaca, i njegova stara jezgra trpi identičnu puzajuću ekološku katastrofu. Dubrovnik je prošle godine napokon shvatio da više od 8000 posjetitelja odjednom, pored domaćeg stanovništva, predstavlja užasnu sigurnosnu opasnost. Postavljeni su brojači i kamere i kada se turista u staroj jezgri natiska više od 6000, vrata se za turiste zatvaraju.
Prošlog ljeta komunalni redari su morali početi regulirati pješački promet na Stradunu poput prometnih policajaca na prometnicama kako se ne bi stvorio čep i krkljanac u kojem bi netko mogao izgubiti i život. O situacijama kad je nekom potrebna hitna medicinska pomoć, da se i ne govori, jer čak i uz komunalne redare, usred ljeta Dubrovčanima je potrebno i do dva sata za iskoprcati se iz prostora omeđenog gradskim zidinama.
Unatoč svemu tome, gradski oci trljaju ruke, zadovoljni zbog profita, podižu cijene posjeta znamenitostima, no Dubrovčanima se ovakvo stanje vraća kao bumerang jer si više ne mogu tek tako priuštiti niti kavu u kafiću; što zbog gužvi, što zbog cijena. No, u Dubrovniku se barem nešto čini po tom pitanju, za razliku od čiovsko-trogirsko-kaštelanskog turističkog pakla ljeti.
Zapravo nije jednostavno zamisliti što bi to moglo natjerati turista da se vrati koji je iskusio i više od dva sata čekanja u automobilu po nesnosnoj vrućini kako bi se probio kroz gužvetinu usred dana na potezu od Okruga na otoku Čiovu, preko jednog mosta, potom preko otočića na kojem se nalazi trogirska povijesna jezgra, zatim i preko malog mosta koji sve skupa spaja s kopnom i potom kroz dozlaboga zagušeno raskrižje bivše magistrale koja odavno prolazi posred naraslog gradića.
Stotine, tisuće automobila na rekordno malom prostoru uskih ulica iz četiri smjera trube, djeca u njima trpe toplotne udare i napadaje panike, ako već ne i njihovi roditelji. U takvim danima da nekome pozlije ili nastrada na Čiovu, već i u slučaju relativno manje opasnih zdravstvenih stanja, pretvara se u ozbiljnu opasnost po život.
Hitnoj je potrebno sat ili dva da se progura, istodobno se lokalni vlasnici brodica, koji su logično zaključili da po neskromnim cijenama turistima mogu naplaćivati prijevoz brodicama s Čiova na Trogir, međusobno svađaju, prijete, urlaju za svakog "preotetog" turista. Tko to nije prošao i preživio, nisu mu ni izdaleka jasni razmjeri tragedije i ovogodišnjeg probijanja rokova za izgradnju već pomalo zlosretnog novog mosta kopno-Čiovo koji bi napokon trebao spasiti Trogir, grad s antičkim počecima još u doba starih Grka.
Hrvatske ceste odjednom ispalo je da puno ranije nisu mogle shvatiti da Viadukt neće biti u stanju ispoštovati rokove, bivši gradonačelnik Ante Stipičić izbore je ove godine izgubio dijelom i zbog toga, a Hrvatske ceste, koje su još u veljači jamčile da će se rok poštovati, već u ožujku su morale priznati debakl.
