Masovno samoubojstvo, manjim dijelom ubojstvo, 909 stanovnika Jonestowna u Gvajani od 18. studenog 1978. jedan je od najgorih primjera vjerskih kultova u modernoj povijesti. 38 godina poslije online magazin Ozy objašnjava da se uzrok reakciji Jima Jonesa, vjerskog vođe i utemeljitelj "Hrama naroda", da u trenutku krize organizacije pozove svoje sljedbenike u smrt, zapravo posljedica njegovog ujedno i morbidnog karaktera, kao i očajnički željnog vjerskog iskustva, dao naslutiti još u njegovom djetinjstvu. Još kao dječak bio je opsjednut vjerom i smrću. Običavao je skupljati uginule životinje po susjedstvu i organizirati za njih, sprovode, mise i sahrane. Koristeći svijeće, ulje, propovijed, oltar, čak i "svećeničku odoru" za sebe.
A imao je i svoje dječje sljedbenike na tim obredima, kojima bi, kako je bio i red, priredio limundu, nešto poput punča i slično. Mali Jim Jones, rođen 1931., odrastao je u obitelji koja je gadno stradala u doba Velike depresije. Otac mu je bio veteran Prvog svjetskog rata, s praktično uništenim plućima od bojnih otrova. Majka je bila 16 godina mlađa i, kako je otac neobrazovan i bolestan u doba krize teško nalazio posao, ona je bila ta od čije je plaće obitelj preživljavala u kolibi bez tekuće vode.
Bila je gadnog karaktera; svadljiva, sklona alkoholu, prostačenjima i sličnom. A za nesreću po malog Jima i njegovu neutaženu želju za vjerom, apsolutno joj se fućkalo za bilo koju vjersku zajednicu u zabitima Indiane gdje su živjeli. Pokušala ga je odvratiti od sahranjivanja životinja tako što mu je kupila set za malog liječnika. Da bi rezultat bio to da je Jim s time krenuo provoditi pokuse na životinjama; infuzije jedne vrste drugoj, amputaciju primjerice noge s kokoši i pokušaj prišivanja patki i slično. A to već jest bio ozbiljan simptom psihopata u razvoju. Kako je odrastao, vršnjacima su njegovi obredi bili sve manje igra, a sve više zabava čudaka od koje su zazirali.
I tako je Jim Jones kao još uvijek dijete, mada sad već tinejdžer, krenuo tragati po okolnim crkvama. Koliko god se, s ove vremenske distance, već tad moglo naslutiti da razvija psihopatski karakter sa sve izraženijom narcisističkom osobnosti, objektivno, nije mu bilo lako. Majka mu je, primjerice, stalno punila glavu savjetima da nikada ne postane beskorisna ništarija poput oca koji je dane provodio u sobi, gušeći se u napadima kašlja. Njegovom otuđenju pridonosilo je i to što je dotični kraj bio izrazito konzervativan, od čega je njegova obitelj jako odudarala. Od ranog doba zato se identificirao s marginaliziranim skupinama; sa siromašnima, s crncima i uopće odbačenima. Pomagao im je, poklanjao hranu, često i cijele vreće hrane.
To je i zanimljiv trenutak, jer dok Ozy citira i stručnjake i kasnije Jonesove biografe kako bi dokazao da je bila riječ o razvijanoj psihopatskoj osobnosti, ovakvo Jonesovo ponašanje ne oslikava emocionalno hladnu osobu, što bi se generalno očekivalo od psihopata. Jones je kao mlađi tinejdžer lutao od jedne do druge lokalne crkve, da bi se konačno pronašao kod pentekostalaca, kršćana s propovijedima koje su uključivale senzacije poput govora u jezicima i druge oblike vjerskog zanosa. Tamo su napokon prepoznali u njemu urođeni nesumnjivo moćan govornički talent, zbog kojega su, u kombinaciji s njegovim vjerskim žarom, odlučili promovirati ga kao dijete-propovjednika.
Tko zna gdje bi mu bio kraj, da mu majka u tom trenutku, užasnuta da joj dijete tako zlorabe, to nije prekinula. Ostatak njegovog života pretežno je bio obilježen izrazito pozitivnim i korisnim društvenim i političkim aktivizmom, borbom za prava ugnjetenih, siromašnih i obespravljenih. Čak i svoju vjersku zajednicu "Hram naroda" zamislio je i razvijao kao besklasnu, harmoničnu, vjersku organizaciju, praktično raj na zemlji. No, posljednjih godina sve je više bio obuzet nuklearnom apokalipsom, što je u njegovom slučaju imalo snažan vjerski pečat. Sve više se i politički radikalizirao, prema ekstremnoj ljevici, tako da je osnivanje Jonestowna u Gvajani 1974. bio njegov bijeg, zatvaranje unutar nevidljivih zidova.
Bio je pod pritiskom članova vjerske zajednice koji su ga sve više kritizirali zbog niza razloga, nekih utemeljenih, nekih neutemeljenih. Konačno, od nekoć 5000 članova, njih tek nešto više od 900 slijedilo ga je u Gvajanu. Toliko osipanje članstva doživio je kao još jedno odbacivanje društva, što više nije mogao podnijeti. Istog dana kad je izbilo puškaranje između delegacije zastupnika Kongresa koji su posjetili Jonestown i njegovih vjernika, Jones je organizirao masovno ispijanje punča začinjenog cijanidom, obećavši im zagrobno preseljenje na drugo rajsko mjesto, a otprilike trećina otrovanih bila su djeca.
